
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
ASISTENTKINJA DIREKTORA ELEKTROPRIVREDE BEZ OBZIRA ŠTO TO RADNO MESTO NE POSTOJI U SISTEMATIZACIJI: Dragana MiloševićNova politička elita, očigledno, bira kadrove iz krugova koji su do sada bili na margini javnog života, gde obitavaju živopisne, ali ne naročito značajne ni kompetentne pojave. Kao takvi, oni zapravo izmiču svakoj kritici koja bi eventualno mogla da ima efekta na donosioce odluka
Tradicionalnih 100 dana Vlade, kada je razumno govoriti o prvim efektima njenog rada, navršiće se uskoro. Kako stvari stoje, bilans je daleko od blistavog, naročito kada se uzmu u obzir predizborna obećanja. Oštar obračun sa korupcijom sveo se na jednu aferu (Agrobanka) i jedan postupak protiv funkcionera prethodne vlasti (Oliver Dulić). Odnosi sa Evropskom unijom zategnuti su na više nivoa, zbog ponovljenih izjava predsednika Tomislava Nikolića o Srebrenici, lažnih azilanata, otkazivanja Parade ponosa… Najveći bes javnosti, međutim, izaziva izneveravanje najizvikanijeg predizbornog obećanja – departizacije kadrova u državnim institucijama i javnim preduzećima. Uzročno-posledično, problematična su i kadrovska rešenja na lokalu, u Nišu i Novom Sadu.
Departizacija je izostala, a umesto nje, na političku scenu stupila je estradizacija. Slučaj koji je izazvao najveću buru u javnosti, na kraju je ispao još i najmanje problematičan. Dragan Marinković Maca, glumac, voditelj i učesnik nekoliko rijaliti programa, odustao je od kandidature za mesto upravnika novosadskog pozorišta mladih. Marinkovića je Upravni odbor Pozorišta mladih predložio za vršioca dužnosti te institucije, a konačnu reč o njegovom imenovanju trebalo je da da Skupština grada Novog Sada, ali to se nije dogodilo jer je Marinković sam odlučio da se povuče. „Obaveštavam odbornike Skupštine grada Novog Sada i onaj deo javnosti kojem je do mog mišljenja stalo, da se nakon svega što je o meni izrečeno u poslednjih nekoliko dana ne mogu prihvatiti dužnosti v.d. direktora Pozorišta mladih u Novom Sadu“, naveo je u saopštenju Marinković. On se zahvalio odbornicima koji su ga predložili i UO Pozorišta što su prepoznali njegovu iskrenu nameru da u rad Pozorišta unese novi kvalitet i energiju koja mu je preko potrebna, ali i iskustvo koje je stekao nakon preko 50 teatarskih premijera u ulozi glumca i reditelja, nakon diplomiranja na Akademiji scenskih umetnosti u Sarajevu kao najbolji student u generaciji i kao dobitnik nagrade za najbolje glumačko ostvarenje u sezoni 1999/2000. godine Kamernog teatra 55.
Ideja da bi Marinković mogao da bude v.d. upravnika Pozorišta mladih, izazvala je negodovanje široke javnosti zbog njegovog učešća u rijalitijima i nepristojnog ponašanja. Razlozi za protivljenje mogu se zapravo svesti na puko moralisanje, jer Marinković bar ispunjava minimum uslova za mesto na koje je predložen. Bar ima diplomu adekvatnog fakulteta i u formalnom smislu je kompetentan. Pozorište mladih sada funkcioniše bez upravnika jer je zbog najavljene smene Zoran Đerić podneo ostavku, a novog kandidata će predložiti UO na nekoj od narednih sednica.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 18. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve