

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Tenis i politika
Možda je to bio poslednji ples u Melburnu. Novak Đoković kaže da ne zna hoće li opet zaigrati na mestu gde je osvojio rekordnih deset titula.
U finalu Australijan opena je igrao nepogrešiv prvi set protiv mladog lava Karlosa Alkaraza, a onda je sasvim zanemoćao. Na konferenciji za štampu, potresen, natuknuo je nešto o određenim problemima, verovatno zdravstvenim, ali nije hteo u detalje.
Na kraju je Alkaraz lako preokrenuo meč i pokazao zašto je najbolji igrač današnjice. Đokoviću, koji u maju puni 39 godina, ostaje večnost. I možda još par prilika da osvoji 25. gren slem u karijeri i tako se odvoji i od Margaret Kort koja je igrala u nekoj drugoj teniskoj eri.
Tokom finala, predsednik Aleksandar Vučić “obraćao” se na Pinku, očito da bi razvodnio vesti. Tabloidni portali bliski vlasti negde su zaturili Đokovića, dok je Vučić bio udarna tema.
Predsednik je rekao da zdušno navija za Đokovića, ali mu je teško poverovati. Najbolji teniser svih vremena je u rođenoj zemlji prokazan, označavan kao “blokader” i “ustaša”. Sve to je Vučić mogao da zaustavi jednim pozivom, ali nije.
Đoković je na kraju konferencije za štampu rekao: “Poruka za naše ljude u Srbiji – pravda i istina uvek pobede, neka istraju”.
Cene
Kada nešto hoće da se zabašuri, onda se, ispod tepiha, objavi u “Službenom glasniku” i nigde više. Službeni glasnik malo ko čita, osim možda novinara “Vremena”. Tako smo prvi javili da je Vlada praktično sahranila famozno “ograničenje marži” u supermarketima.
Krajem januara je po peti put ublažena uredba iz septembra 2025. – ukinuto je zamrzavanje nabavnih cena namirnica. Iako ostaje ograničenje marži od 20 odsto, sada nabavne cene mogu da skoče, a to se sve prevaljuje na potrošače.
“Sigurno će doći do korekcija cena neke robe”, kaže ekonomista Dragovan Milićević. “Sniženja koja je Uredba donela su ionako bila jako mala, što smo mogli da vidimo i po statistici i jednostavnim odlaskom u radnju.”
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u decembru 2025. su, u odnosu na pre godinu dana, solidno pale cene povrća, malkice hleba i ulja, a gotovo neprimetno cene mesa, ribe i mlečnih proizvoda. Znatno su skočile cene pića i voća, a kafe i kakaoa za skoro 24 odsto, što je globalni problem.
Predsednički nastupi sa korpom iz supermarketa, deterdžentom i salamom, i oštre reči prema navodno alavim trgovcima sada deluju kao antička historija. Cela uredba ističe početkom februara i nema naznaka da će biti produžena. Narodu nije pomogla.


Pravosuđe
Burni su dani u obračunu režima sa ostacima nezavisnog pravosuđa. Posle nešto vajkanja, predsednik Vučić je potpisao “Mrdićeve zakone”. Oni će koncentrisati moć u beogradskom Višem tužilaštvu koje vodi lojalni Nenad Stefanović, a obogaljiće Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) koje vodi više procesa protiv vrhuške.
Potom se u razumevanju prava opet istakao predsednik Ustavnog suda Vladan Petrov koji je zazivao razrešenje kolega koje kritikuju režim. “U pitanju je sukob interesa koji mora i može biti sankcionisan gubitkom sudijske funkcije. Problem je samo u tome što vrana vrani oči ne vadi”, rekao je Petrov za “Politiku”.
Petrov slabije radi u Ustavnom sudu koji tradicionalno ima brdo nagomilanih predmeta i pravi se mrtav kad treba da oceni neustavne poteze vlasti, ali zato nalazi vremena da po televizijama hvali Vučića. Nedavno se divio, recimo, Vučićevoj harizmi i nastupu na TikTok-u.
Predsednik Sindikata sudske vlasti Nemanja Đurić kaže za “Vreme” da se vlast boji reakcije sudija i tužilaca na “Mrdićeve zakone”. Oni su u ponedeljak u više gradova obustavili rad. “Usvojeni su zakoni koji pogoduju mafiji i najbližim saradnicima predsednika Aleksandra Vučića koji su na optuženičkim klupama, kao i zakoni koji dovode do ukidanja TOK-a, a samim tim i do ukidanja pravosuđa”, kaže Đurić. Kako dodaje, Petrov sad hoće da zaplaši sudije i tužioce kako ne bi nadalje obustavljali rad.
Istovremeno, prvi čovek TOK-a Mladen Nenadić je na jednoj tribini obznanio da se u Srbiji maltene desio državni udar tako što policija ne sprovodi naloge tužilaštva. Rekao je da u slučaju “Nadstrešnica” nema nikakve saradnje sa direktorima policije, Poreske uprave i Uprave za sprečavanje pranja novca.
Ili da, što bi rekao Petrov, vrana vrani oči ne vadi.
SPC
Kada umru, za verne hrišćane Blagoja Pantelića i Vukašina Milićevića neće biti pravoslavnog opela. Ova dvojica – prvi teolog, drugi doskora sveštenik i ranije docent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu – zvanično su isključeni iz Srpske pravoslavne crkve.
Odluku je doneo Crkveni sud Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke posle čudnog procesa koji je, deluje, završen i pre početka. Milićević i Pantelić su među vrlo retkim ljudima od vere i crkve koji su oštro kritikovali patrijarha Porfirija i njegovu svitu.
Milićević za “Vreme” ironično kaže da je “veoma počastvovan” odlukom i obećava da će i nadalje ukazivati na “licemerje aktuelnog vrha SPC, njihovu jeres i sramotne postupke kojima nanose neizmernu štetu crkvi koju su, u saradnji sa mafijaškim režimom, u potpunosti uzurpirali i potčinili je da služi njegovim zločinačkim i ratnohuškačkim ciljevima”.
Teolog Blagoje Pantelić napisao je na društvenim mrežama da će se žaliti višoj crkvenoj instanci.
Proces je podsećao na Kafkine romane. I dalje nije jasno gde je SPC našla da su ova dvojica prekršila neki kanon. Dok je zdušno osuđivao studentske proteste, patrijarh Porfirije nije našao vremena da pojasni anatemisanje dvojice kritičara.
Krađa slike
Usred bela dana, u centru Beograda, krajem januara ukradena je slika Uspenje Zdravka Vučinića. Slika je bila deo tradicionalne izložbe najstarijih članova Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS).
Mladić i devojka su šetali galerijom, uzeli poveću sliku (dimenzije 70×50 centimetara) i utekli. Galerija nema kamere niti obezbeđenje. Policija ne obaveštava ni ULUS ni umetnika o istrazi.
“Ne mogu da znam zašto su uzeli baš moju sliku, moguće i zato što je bila blizu izlaza”, kaže Vučinić za “Vreme”. “Mislim da nisu ljubitelji umetnosti, ali da nisu ni lopovi. Pre će biti da je obest u pitanju.”
Kaže da mu je žao tehničara iz galerije koji je za kradljivcima trčao kroz Knez Mihailovu. “On se mnogo uznemirio zbog te krađe. Ne sekiraj se, biće slika, rekao sam mu, ali ga nisam utešio.”
U Srbiji su krađe umetnina retkost. Pamti se ona iz 1996. godine kad je iz Narodnog muzeja odneta Kupačica Ogista Renoara, i ona iz 2021. kad je iz Muzeja primenjenih umetnosti odnet 41 predmet u vrednosti od oko 300.000 evra.
Kupačica je brzo nađena, možda bude i Uspenje. Slike nisu osigurane. Ministarstvo kulture prošle godine dinara nije izdvojilo za programe ULUS-a, plate se jedva isplaćuju, kaže za “Vreme” Mirjana Vilić Odić, potpredsednica Upravnog odbora ULUS-a.
Za sve što ULUS uspeva da postavi na noge može da se zahvali entuzijazmu, nikako sistemu, kaže ona i u jetkoj šali dodaje da je krađa slike “sjajna” stvar. “U ovoj našoj bedi dobili smo besplatno veliki PR.”


Dosije Epstin
Ima više od šest godina kako se u zatvorskoj ćeliji navodno obesio Džefri Epstin, finansijski mag, serijski silovatelj i podvodnik maloletnica, ali njegov slučaj još ne napušta američku javnost. Nije ni čudo – na kašičicu se objavljuju dokumenti i prepiske čoveka na čijim su perverznim i zločinačkim “žurkama” bili razni, a gajio je prijateljstvo i sa samim Donaldom Trampom.
U poslednjoj turi objavljeno je tri miliona dokumenata i svi se mogu pretraživati u datoteci na internetu. Tamo se pominju bivši crnogorski predsednik Milo Đukanović i slovački diplomata Miroslav Lajčak, dugo aktivan na Balkanu.
Lajčak i Epstin su se dopisivali u godini pre hapšenja i očito dogovarali oko posete Crnoj Gori nejasnim povodom. Lajčak je napisao da se predsednik Crne Gore “raduje našoj poseti”, na šta Epstin odgovara: “Možda bi on trebalo da pruži utočište Donaldu”, a Lajčak: “Donaldu je slaba tačka Crna Gora”.
Tokom prepiske Epstin je poslao Lajčaku link jednog teksta o Crnoj Gori i sliku Kotora, na šta mu je Lajčak odgovorio: “Rekao sam ti da je Crna Gora sjajna”.
Posle par dana ćutanja, Đukanović je na Tviteru napisao da pojma nema o čemu se radi, da Epstina nije poznavao niti ikad sa njim komunicirao. I valjda ironično, da ne može “nekim medijskim poslenicima” da odgovori kako je Epstin došao do zaključka da je Ðukanović sjajan lik. “Preporučujem im da, ako ga gdje sretnu prije mene, to obavezno provjere i da o njegovom stavu obavijeste javnost.”


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve