Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Stid nije dovoljan da bi se izašlo na kraj s prošlošću, u brdu leševa pripadnika druge nacije ne treba videti samo svoju sramotu već i svoju krivicu
Zahvaljujući jednoj bučnoj i nametljivoj manjini samozvanih patriota (rodoljuba, domoljuba…) pojam patriotizam (a s njime i pojmovi poput nacionalnog i državnog interesa) već odavno asocira na uzrečicu koja ga povezuje s posljednjim utočištem svih hulja. To ne važi tek za Srbiju niti, generalno, za zemlje bivše Jugoslavije, već i za najrazvijenije zemlje demokratskog svijeta, kao i za svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.
No, ima mnoštvo dokaza da patriotizam, nacionalni i državni interes ne moraju služiti iracionalnim ideologijama iza kojih se kriju interesi koji su bezdanom razdvojeni od zbiljskih interesa boljeg života. Jedan recentan dokaz predstavlja i zbornik koji je objavljen neposredno prije nove 2008. godine u Beogradu, a koji svojim podnaslovom Nacionalni i državni interes moderne Srbije može dovesti u zabludu naivnog čitatelja, uvjerenog da će u njemu naći ono što pod spomenutim interesima podrazumijeva rečena glasna manjina profesionalnih i drugih patriota. No, ako se zna da je glavni naslov zajednički s naslovom dviju ranijih godina objavljenih publikacija Centra za demokratsku tranziciju u Beogradu (Između autoritarizma i demokratije: Srbija, Crna Gora, Hrvatska – Institucionalni okvir 2002, na engleskom 2003, Između autoritarizma i demokratije: Srbija, Crna Gora, Hrvatska – Civilno društvo i politička kultura 2004, na engleskom 2005) te ako se zna tko su autori i autorice zbornika, onda će svi nesporazumi te vrste unaprijed biti uklonjeni.
Treća knjiga zbornika pod zajedničkim naslovom Između autoritarizma i demokratije razlikuje se po autorima/icama i po sadržaju od prva dva sveska time što ne obuhvaća Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, nego se isključivo usredotočuje na Srbiju. Zbornik donosi ukupno 14 radova: „Šta je racionalni nacionalni i državni interes moderne Srbije?“ (Dragica Vujadinović), „Pojam nacionalnog interesa i međunarodni položaj Srbije“ (Vojin Dimitrijević), „Državni i nacionalni interes: ekonomska strana“ (Vladimir Gligorov), „Srpska socijalistička levica i nacionalni interes između ‘zavetnih ciljeva’ srpskog naroda i njegove moderne države“ (Latinka Perović), „Nacionalizam nemoguće države – Okvir za razumevanje neuspele legitimacijske tranzicije u Srbiji“ (Vesna Pešić), „Politička reprezentacija kao izraz odnosa između većine i manjine“ (Alpar Lošonc), „Ima li tranzicije iz socijalnog haosa“ (Srećko Mihailović), „Nulta tačka politike – Blokada, stagnacija, regresija“ (Ratko Božović), „Suočavanje s prošlošću – uslov stvaranja moderne srpske države“ (Vesna Pešić), „Sećanje na zločin – predlog i reakcije“ (Todor Kuljić), „Da li u Srbiji treba inkriminisati osporavanje ratnih zločina“ (Vesna Rakić-Vodinelić), „SANU o nacionalnim i državnim interesima: Akademija na mlakoj vatri (ne)podnošljive klonulosti“ (Božidar Jakšić), „Srpska pravoslavna crkva u ciklusu kosovske drame“ (Mirko Đorđević) i „Državni interes kroz prizmu opredeljenja vladajućih partija“ (Vladimir Goati).
Osnovna antiteza koja se provlači kroz sve priloge jest opreka između modernizacije i antimodernih tendencija. Na toj se opreci temelji i razlika između racionalno postavljenog i iracionalno shvaćenog nacionalnog i državnog interesa današnje Srbije. Ta je razlika pojmovno elaborirana u uvodnom tekstu Dragice Vujadinović, gdje se ovaj prvi, racionalan koncept nacionalnog i/ili državnog interesa definira vezano za potrebu doslednog uspostavljanja konstitucionalne demokratije i pravne države, a u širem smislu uz pomoć pojmova kao što su: otvorenost, tolerancija, bogaćenje kroz privredne, kulturne i socijalne interakcije, preuzimanje tuđih pozitivnih dostignuća uz usvajanje najviših civilizacijskih standarda. U tom se smislu racionalni interesi moderne Srbije iskazuju kao direktna suprotnost tendencijama samoizolacije i ksenofobije.
Racionalan interes moderne Srbije u kontekstu međunarodnih odnosa elaborira Vojin Dimitrijević, inzistirajući na nužnosti razdvajanja nacionalnog od državnog interesa (Srbija se morala konstituirati kao nezavisna država da bi se o državnom interesu uopće i moglo raspravljati, čime se stječu pretpostavke za oslobađanje od iluzije da je Srbiju „istorija odredila da zastupa opšte srpske interese“), ali je skeptičan u pogledu analitičke korisnosti pojma nacionalni interes. U tom smislu i Vesna Pešić objašnjava razloge zbog kojih se Srbija nije uspjela stabilizirati kao moderna i demokratska država; ona posebno naglašava nužnost suočavanja s lošim stranama recentne prošlosti, bez čega nema mogućnosti oblikovanja moderne države. Raskid s iracionalnim nacionalizmom i s neodgovornošću koja je dovela do sukoba sa svijetom kao i do unutarnje polarizacije neophodne su pretpostavke uspostavljanja racionalnih interesa Srbije kao nezavisne države. Suočavanje s prošlošću nije lišeno zamki, o čemu svjedoči prilog Todora Kuljića. Zločini i sjećanja na zločine su kod Srba, Hrvata i Bošnjaka nerazmrsivo povezani, na sličan su način posredovani i stoga bi trebalo izbjeći jednostranosti postojećih suočavanja s prošlošću, u prvom redu isključivost hegemonoga konzervativno nacionalističkog isticanja izvornog i neusporedivog zločina drugih naroda i neprikosnovene žrtve vlastitog naroda (a s druge strane i apsolutiziranja zločina vlastitog naroda, što je, doduše, rijetka pojava). Autor posebno ističe razliku između osjećaja sramote i krivnje: stid nije dovoljan da bi se izašlo na kraj s prošlošću, u brdu leševa pripadnika druge nacije ne treba vidjeti samo svoju sramotu, već i svoju krivnju. Samo tako se može uspostaviti potpuna odgovornost i potpuni uvid u katastrofalnost nacionalne strategije koja je dovela do zločina. Pravnim dimenzijama suočavanja s prošlošću bavi se u svom prilogu Vesna Rakić-Vodinelić, koja inzistira na povezanosti suočavanja sa zlom prošlošću i perspektiva demokratske budućnosti.
Nacionalizam, kako to argumentira Vladimir Gligorov, vodi formiranju oligarhijskog privrednog sistema, a bez inozemnog financiranja Srbija je osuđena na to da bira između zatvaranja (s posljedničnim regresivnim efektima u području ekonomije) i liberalizacije. Već je danas u Srbiji na djelu socijalni kaos, pokazuje u svom radu Srećko Mihailović, a on je pojačan time što slabo civilno društvo i izostalost građanstva (umjesto građana u Srbiji dominiraju podanici) dovode do nemoći da se prevlada rascjep između amorfnog sklopa socijalnog nacionalizma i državnog socijalizma na jednoj, te koncepta modernizacije na drugoj strani. Političke stranke, koje su uslijed spomenute izostalosti kolonizirale političku kulturu (a to važi i za one koje zastupaju vrijednosti demokracije, nacionalne otvorenosti i evropejstva), promoviraju svoje koncepte posredstvom stvaranja i održavanja pasivnog sljedbeništva, čime se samo reproducira sindrom podaništva – začarani je krug na djelu, a stranački se interesi prikazuju kao nacionalni i državni interesi. Detaljniju analizu partijskih koncepata državnog interesa daje Vladimir Goati, i to s mnogo manjom dozom pesimizma od Mihailovića, izuzme li se upozorenje da bi svaki međustranački sukob unutar vladajućega „proevropskog bloka“ mogao tradicionalističkim strankama pružiti ozbiljnu šansu da dođu na vlast i da politiku Srbije korigiraju u skladu s vlastitim (bitno iracionalnim) prioritetima. A to vodi ne samo društvenoj stagnaciji nego i regresiji, o čemu u svojemu esejistički napisanom prilogu uvjerljivo govori Ratko Božović.
U zborniku srećemo i nekoliko priloga koji govore o specifičnim dimenzijama artikulcije nacionalnog i državnog interesa u današnjoj Srbiji. Tako Božidar Jakšić minuciozno analizira relevantne pozicije Srpske akademije nauka i umetnosti. Ta analiza uvjerljivo pokazuje da je potencijal kritičkog mišljenja u vodećoj srpskoj instituciji i nakon 2000. godine na veoma niskoj razini. Dok se ne dosegne sposobnost racionalnog artikuliranja ljudske materijalne i kulturne bijede u zahtjev za životom slobodnih ljudi SANU će tavoriti u stanju isprazne reprezentativnosti. Latinka Perović pokazuje na koji je način srpska socijalistička ljevica pokušavala racionalno artikulirati nacionalni interes s onu stranu velikodržavne ideologije (ali i s onu stranu ideje uspostavljanja moderne srpske države), dok Mirko Đorđević analizira stavove Srpske pravoslavne crkve u odnosu na kosovsko pitanje. Alpar Lošonc promatra srpski nacionalni/državni interes s gledišta odnosa većinskog naroda i nacionalnih manjina, tvrdeći da racionalni državni interes podrazumijeva dosljedno pravno i političko tematiziranje odnosa većine i manjine u okvirima dobro uređenog društva utemeljenoga na univerzalističkim načelima.
U cjelini, riječ je o zborniku koji vrijedi pročitati, hoće li se steći valjan uvid u pretpostavke i perspektive formuliranja racionalnog interesa države i nacije. Zbornik je, dakako, poučan i za susjedne zemlje, koje se suočavaju sa sličnim (premda ne i istovjetnim) teškoćama u uspostavljanju demokratske budućnosti.
Između autoritarizma i demokratije.
Knjiga III: Nacionalni i državni interes moderne Srbije;
urednici Dragica Vujadinović i Vladimir Goati.
CEDET/Friedrich Ebert Stiftung, Beograd 2007.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve