Na koga misli

Neke se novogodišnje želje shvataju ozbiljno. Na primjer, ona Aleksandra Vučića. Kada je prvi potpredsjednik Vlade i prvi borac protiv kriminala i korupcije rekao u novogodišnjem intervjuu „Kuriru“ da očekuje da će u 2013. Darko Šarić biti izveden pred lice pravde, na političkom nebu Srbije zasijala je nova afera. Mediji su momački nagazili: objavljuje se, sve uz pozivanje na dobro obavještene izvore iz vrhova vlasti i istrage da je odbjegli narko-baron lociran „u zemljama okruženja“ i da je njegovo hapšenje „gotova stvar“; da Šarić pregovora sa bezbjednjacima da u zamjenu za status zaštićenog svjedoka ispriča sve što zna; da će njegovo svjedočenje koštati slobode bar „deset najmoćnijih političara i biznismena iz Srbije i Crne Gore“. Ukratko: „Ništa više neće biti isto…“

Bijelo usijanje nastupilo je tek kada je „Kurir“ ponovno isprednjačio objavivši navode iz navodno prisluškivanog razgovora u kome Šarić kaže neimenovanom ministru da „uradi kako mu se kaže“ i da mu skine s vrata one koji rade na njegovom slučaju. Ovu je informaciju, tvrdi se, izvjesna strana služba predala srpskim kolegama. Premijeru i ministru unutrašnjih poslova Ivici Dačiću, koji je do tada uspješno plivao u glavnoj matici afere izjavama da se „sve više steže obruč oko Šarića“ i da je „sada dostupniji organima gonjenja“, konačno je pukao film. Podviknuvši onako kako samo on umije, tražio je da mu se kaže ime tog ministra pa da bude uhapšen ako je tačno to što se piše… Jasno se dalo razumjeti da premijer ne misli na redakciju „Kurira“, već na njihove dobro obavještene izvore iz vrha vlasti. Špekulacije i nadgornjavanje u nagađanjima da li će pasti vlada zbog slučaja Šarić zato su se nametnule sami po sebi.

Ipak, sve je uskoro leglo: Dačić je obnarodovao da se sreo sa Vučićem i da mu koordinator svih službi ništa nije rekao, a i dobro obavješteni izvori naglo su umukli ili prešli na druge teme. Dodatnu relaksaciju proizvela je i zakašnjela izjava Miljka Radisavljevića. Specijalni tužilac je rekao da nema informacije da je Šarić pred hapšenjem niti da su sa odbjeglim narko-baronom u toku pregovori o statusu zaštićenog svjedoka; valjda bi on, u čijoj su nadležnosti takve vrste pogodbi, morao biti i obavješten i uključen u čitavu stvar.

Što se željelo postići ovim ponovnim aktueliziranjem slučaja Šarić? Točnije – kakva je svrha bizarnog obavještavanja najtraženijeg bjegunca iz Srbije da mu je zakon na tragu? Plašenje u namjeri da izroni iz ilegale i tako bude lociran dok mijenja skrovišta? Ohrabrivanje maglovitim obećanjem statusa zaštićenog svjedoka da stupi u kontakt sa službama? Pojačavanje pritiska na jatake? Neka druga operativna mjera? Ili se – kada se pomene Darko Šarić – misli na sasvim nešto drugo… Krenimo redom.

CRNA GORA: Izjavom da nije iz Crne Gore i da se ne upliće u ta unutrašnja pitanja, Dačić je direktno aludirao na porijeklo bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, odnosno na zaoštravanja odnosa između Beograda i Podgorice nakon operacije „Balkanski ratnik“ u oktobru 2009. i bijega Darka Šarića. Tadašnje srpske vlasti prozivale su crnogorske zbog curenja podataka i, najblaže rečeno, opstrukcije i nespremnosti na suradnju kada je riječ o borbi protiv organiziranog kriminala. Uzvraćeno je kontraoptužbama da je upravo iz službenog Beograda koji „nastavlja sa velikosrpskom politikom“ i „miješanjem u unutrašnje stvari suverene države“ omogućeno narko-baronu da nestane. Mada su u međuvremenu popravljeni odnosi na ovom planu, pogotovo kada je Duško, rođeni brat Darka Šarića, osuđen u Podgorici na osam godina zatvora, ostala je zla krv između Tadića i Demokratske stranke s jedne i crnogorskog premijera Mila Đukanovića i njegove partije s druge strane. Koristeći obnovu interesa za odbjeglog narko-barona iz Pljevalja, Dačić je svojom izjavom pokušao da postigne poen na regionalnom terenu: em dobro izgleda u Briselu, em je i Đukanović pozdravio promjenu vlasti u Beogradu kao priliku za poboljšanje srpsko-crnogorskih odnosa. I poznanstva i partnerstva između aktera aktualnih vlasti u obje države uostalom, znatno su starija od onih sa demokratama…

OPOZICIJA: Darko Šarić i njegov slučaj odlična su prilika i da se još jednom zaprijeti opoziciji bičem kriminalizacije. „Dobro obavješteni izvori“ za sada ne najavljuju istrage protiv ministara Demokratske stranke Srbije iz prve i druge vlade Vojislava Koštunice za čijih je mandata Šarić obavio najveći dio pranja novca kroz privatizaciju. Međutim, nikad se ne zna. Ako su se DSS i Vučićeva Srpska napredna stranka milo i toplo gledale dok je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić pisao platformu o Kosovu, taj odnos se dramatično promijenio prilikom usvajanja skupštinske rezolucije na istu temu. Nastave li deesesovci sa kritikama vladine kosovske politike, sasvim je moguće da se na tapetu tabloida pored „kralja sumnjivih privatizacija“ Predraga Bubala nađu i drugi bivši ministri i funkcioneri iz njihovih redova.

Ipak, Šarić – kao i slične afere u posljednje vrijeme – imaju za cilj prije svega daljnje difamiranje i kriminaliziranje Demokratske stranke. Čini se da je ovaj put fokus na kadrovima Bojana Pajtića, predsjednika Izvršnog vijeća Vojvodine. Demokrate, inače godinama na vlasti u Pokrajini, sada su izložene baražnoj paljbi: kako je Šarić preko Metals banke (danas Razvojna banka Vojvodine) prao pare od kokaina kroz kredite – posebno nakon uvođenja privremenih mjera Narodna banka Srbije; kako je došao u posjed poljoprivrednih i drugih firmi; kako je po računici „Informera“ njegov kriminalni klan kupio 9,3 posto teritorija Vojvodine i slično. U stvari, nitko i ne očekuje odgovore na ova pitanja. Isključiva svrha njihovog postavljanja jeste da se održi zamajac naprednjačke kampanje da su demokrate u prethodnoj vlasti sistematski opljačkale i razorile zemlju.

TAJKUN: Tako se dolazi do Miroslava Miškovića, kome je u jeku aktuelne afere Šarić produžen pritvor za još mjesec dana; u suprotnom, Vučić bi – kao što je sam rekao – pretrpio težak lični poraz. Povezivanje najbogatijeg građanina Srbije i Darka Šarića nije od jučer. Nedugo nakon što je narko-baron nestao, „Kurir“ je februara 2010. u jednoj od svojih kampanja protiv Miškovića (interesantno je da je vlasnik Delta holdinga u to vrijeme loše stajao kod Tadića) objavio da je „Šarić najveću pozajmicu dao jednom tajkunu koji je zapao u probleme s investiranjem u građevinarstvu. Reč je o desetinama miliona evra pomoću kojih je ovaj tajkun uspeo da okonča izgradnju“. Mada imena nisu pomenuta, znalo se da je tajkun Mišković, a investicija „Belvil“. Inače, Hypo Alpe-Adria Bank International AG i Delta Real Estate u svom saopćenju navode da je „Belvil“ isključivo u njihovom vlasništvu, da su sve novčane transakcije detaljno kontrolirane i da ne postoji treća strana koja je na bilo koji način uključena u ovaj projekt.

Ipak, o poslovnim vezama teškim pet miliona evra između Šarića i vlasnika Delte progovorilo se i iz Tužilaštva u vrijeme hapšenja ovog drugog. Najavljena je i istraga kao i zahtjevi za pomoć od stranih policija i pravosudnih organa. Međutim, za prirodu tih transakcija mora se ustanoviti kada su se odigrale – prije akcije „Balkanski ratnik“ ili poslije nje. Jer, Šarić, razumljivo, nije dijelio vizitkarte sa titulom „šef multinacionalnog Narko-klana d.o.o.“, nije poslovao samo sa Miškovićem nego i sa mnogim drugima u Srbiji, a sve do oktobra 2009. nije slovio za kriminalca nego za biznismena iz Crne Gore (doduše, porijeklo njegovih para nikog nije zanimalo)… Uostalom, i biznismen Stanko Subotić Cane, osuđen u odsustvu na pet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja, i njemačka kompanija VAC, kao tadašnji vlasnik kuće „Politika“, bili su u zajedničkom poslu sa Šarićevim firmama kroz „Futuru“, poduzeće za prodaju štampe.

VLADA: „Ova vlada ne može da padne zbog slučaja Šarić, jer je ova vlast krenula na njih…“, rekao je Ivica Dačić kao ministar policije i potpredsjednik u vladi Mirka Cvetkovića u maju 2010. Dvije i po godine kasnije, kao sam svoj premijer, prinuđen je da ponavlja slične izjave. Njegova Socijalistička partija Srbije naime nikako ne može da se otrese afere Šarić. Pojedini mediji tako tvrde da su izvjesni ljudi iz vrha partije surađivali sa odbjeglim narko-baronom; da je Šarić iznajmio prostor u vlasništvu SPS-a za luksuzni kafić „Vanila“; da je Dačićev bivši šef kabineta Branko Lazarević imao jedno vrijeme zajednički posao sa svojim šurakom Nikolom Dimitrijevićem koji je uhapšen u okviru financijske istrage protiv Šarića… Čudi li ikog da je čaršija odmah tipovala da je neimenovani ministar iz navodnog stenograma objavljenog u „Kuriru“ zapravo član SPS-a?

Kao i Mišković, socijalisti mogu da tvrde da su ova eventualna poznanstva i poslovi iz perioda prije operacije „Balkanski ratnik“; mogu i da kažu da je postupak protiv Šarića započeo njihov partijski šef na funkciji ministra unutrašnjih poslova. Međutim, malo će od toga imati koristi. Kao predsjednik vlade čija je stožerna stranka SNS, Dačić mora da iz dana u dan dokazuje i pokazuje da se i on za nešto pita. U tom odmjeravanju moći, naprednjaci raznim prozivkama za lopovluk stalno podsjećaju socijaliste gdje im je mjesto. Dobar pokazni primjer je slučaj Dušana Bajatovića, direktora Srbijagasa koji je uslijed raznih optužbi postao redovan gost na naslovnim stranama tabloida. Riječ je u osnovi o tome da socijalisti i naprednjaci dijele isto biračko tijelo, te da su svjesni da će prije ili kasnije jedni drugima morati stati na crtu. Afera Šarić zato je u aktualnoj političkoj konjunkturi samo jedan od naprednjačkih mehanizama čiji je cilj da SPS zadrži na sadašnjem ili, još bolje, na nižem političkom rejtingu.

ORGANI: „Ne možemo govoriti o borbi protiv kriminala i korupcije a da u policiji i državnom aparatu postoje ljudi koji su u sprezi sa Šarićem“, izjavio je Vladimir Božović, državni sekretar MUP-a Srbije, inače kadar SNS-a. Ove riječi imaju posebnu težinu. Naime, policiju čeka izbor direktora u situaciji kada je zahvaljujući aferi sa prisluškivanjem Vučića i Nikolića započela preraspodjela moći među njenim najvišim funkcionerima. Također, evidentan je i sve jači politički uticaj policijskog sindikata kroz sve revniju i redovniju podršku prvom potpredsjedniku Vlade… Drugim riječima, afera Šarić idealna je za novo kadrovanje u MUP-u. Zato i Božović u negativnom kontekstu javno aludira na Svetislava Batu Đurovića, šefa Službe za organizirani kriminal za koga se u medijima navodilo da je 2009. ljetovao sa Šarićem u Turskoj; zato državni sekretar ponovo pokreće pitanje kako je narko-baron dobio srpsko državljanstvo 2005. iako su Srbija i Crna Gora u to vrijeme bile u jednoj državi… Sve što se tiče Šarića, ukratko, može biti korisno i to više kao najava prijetnje nego sama njena realizacija. Jer, policajci – kao ni tužioci i sudije – nisu glupi da ne bi znali otkud vjetar puše, a pogotovo ne u godini najavljenih hapšenja i suđenja.

ŠARIĆ: Darko Šarić je u bijegu. Može biti bilo gdje – od Srbije do Kolumbije. Godine skrivanja uzimaju danak: tri člana njegovog narko-klana postali su svjedoci suradnici, nekolicina je priznala krivicu nagodivši se o dužini kazne, rođeni brat mu je iza rešetaka, dobar dio imovine oduzet, na meti je drugih kriminalnih organizacija koje mu nastoje preoteti poslove… Da su među Šarićevim rođacima i prijateljima za koje se pretpostavlja da su u vezi s njim odnosi složeni i napeti, svjedoči i ubojstvo na Žabljaku na srpsku Novu godinu. Tada je Luku Popovića, brata od strica Šarićeve supruge, ubio Jovica Zindović, bivši muž rođene sestre odbjeglog narko-barona. Dva navoda stoje u prvim izvještajima: mogućnost da je ubojstvo izvršeno iz nehata i da je Zindović hapšen zbog učešća u likvidaciji izvjesnog Miše Vujičića u Ljubljani 2003, ali da je oslobođen uslijed nedostatka dokaza…

Jedno je sigurno. Darko Šarić će pasti – jer svi oni na kraju padnu – iznenada i bez pompe, poput Luke Bojovića, pripadnika Zemunskog klana, Milorada Ulemeka Legije i drugih. Svakako, jasno je i da Šarić kao šef narko-kartela nije mogao djelovati bez podrške i uporišta unutar izvjesnih državnih struktura i da je zadatak nadležnih organa da rasvijetle i sankcioniraju tu spregu. Međutim, insinuacije i prijetnje po medijima o tome koga će sve Šarić da drukne, po istom modelu kao što je svojevremeno najavljivano Legijino svjedočenje, neće nimalo doprinjeti tom cilju. Naprotiv, samo će dodatno inaugurirati kriminaliziranje oponenata kao model političkog djelovanja, još više će ojačati populizam i demagogiju, a javni život će u potpunosti pretvoriti u taoca raznih afera i podmetanja. U sklopu svega ovoga, sam Darko Šarić, njegovo hapšenje i procesuiranje ponajmanje su bitni.

STANJE STVARI: Darko Šarić, biznismen i kriminalac;…foto: savo prelević

…popis…foto: tanjug

…i zaplena imovinefoto: miroslav drobnjak

29. MAJ 2010: Kotor, Stari grad, kafić Moka, pucnjavafoto: vijesti

14. JANUAR 2013: Žabljak, hotel Enigma, ubistvofoto: obrad pješivac