
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Ivana Ivanjija sam oduvek doživljavao vanvremenski, u neodređenoj starosnoj dobi. Ni mlad, ni star. Nikada ga nisam video u žurbi, nervoznog, već uvek smirenog. Plenio je razboritošću. Delovao je terapeutski na sagovormike
Život Ivana Ivanjija podseća na uzbudljiv akcioni film.
Kakva putanja! Ispisao je savršen krug dostojan biblijskog mudraca.
Rođen u Bečkereku u lekarskoj porodici, proveo je bezbrižno detinjstvo, svet sagledavao na tri jezika – srpskom, mađarskom i nemačkom, da bi sa petnaest godina bio gurnut u pakao koncentracionog logora Buhenvald. Iskustvo koje je tamo stekao dečak Ivan odredilo je njegov odnos prema iskušenjima vremena budućeg.
Ivanji je bio svedok epohe, pisac i diplomata, Titov prevodilac, prisutan svuda gde se krojila istorija. Ostao je lojalan mladalačkim idealima, ali lojalnost je za njega bila nešto drugačije i mnogo veće od laganja i prikrivanja. Prezirao je hvalisavost. O svojim zabludama i pogrešnim procenama govorio je otvoreno, primereno osobi koja je prošla kroz život sačuvavši trezvenost i dostojanstvo.
Ivana sam oduvek doživljavao vanvremenski, u neodređenoj starosnoj dobi. Ni mlad, ni star. Nikada ga nisam video u žurbi, nervoznog, već uvek smirenog. Plenio je razboritošću. Delovao je terapeutski na sagovormike.
Naše prijateljstvo počelo je sa raspadom Jugoslavije. Sretali smo se često u Beču gde je Ivan živeo sa porodicom, a gde sam ja često boravio. Družili smo se i posećivali na bečkim adresama, u kafanama, i kod naših zajedničkih prijatelja Mila Dora i Bogdana Bogdanovića.
Tih godina su rat i raspad zemlje bili nezaobilazna, često i jedina tema razgovora. U pogledu uzroka katastrofe i tekuće situacije u Srbiji, Ivan i ja smo imali slične stavove, međutim, drugačije smo videli Jugoslaviju i Tita. Tokom diskusija on nije branio jedan pogled na svet, već samu mogućnost pogleda. Direktan i jasan, gospodski odmaknut od pozicije nekoga kome bi jedino bilo stalo da dokaže da je u pravu, samoironičan i otvoren prema svim opcijama koje su bile u igri, uvek je nalazio ubedljive argumente za ono što tvrdi. Sve nas je impresioniralo njegovo pamćenje i humor, a pre svega erudicija pouzdanija od svakog Gugla. Nema tih gigabajta ni terabajta sa kojima se može izmeriti memorija Ivana Ivanjija.
Način na koji se oprostio od ovog sveta pokazao je u kojoj meri je bio većinski vlasnik sopstvenog života.
Za mene Ivan nikada neće biti stanovnik vremena prošlog. Osobina mudraca je da nikada ne odlaze.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve