

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Ivana Ivanjija sam oduvek doživljavao vanvremenski, u neodređenoj starosnoj dobi. Ni mlad, ni star. Nikada ga nisam video u žurbi, nervoznog, već uvek smirenog. Plenio je razboritošću. Delovao je terapeutski na sagovormike
Život Ivana Ivanjija podseća na uzbudljiv akcioni film.
Kakva putanja! Ispisao je savršen krug dostojan biblijskog mudraca.
Rođen u Bečkereku u lekarskoj porodici, proveo je bezbrižno detinjstvo, svet sagledavao na tri jezika – srpskom, mađarskom i nemačkom, da bi sa petnaest godina bio gurnut u pakao koncentracionog logora Buhenvald. Iskustvo koje je tamo stekao dečak Ivan odredilo je njegov odnos prema iskušenjima vremena budućeg.
Ivanji je bio svedok epohe, pisac i diplomata, Titov prevodilac, prisutan svuda gde se krojila istorija. Ostao je lojalan mladalačkim idealima, ali lojalnost je za njega bila nešto drugačije i mnogo veće od laganja i prikrivanja. Prezirao je hvalisavost. O svojim zabludama i pogrešnim procenama govorio je otvoreno, primereno osobi koja je prošla kroz život sačuvavši trezvenost i dostojanstvo.
Ivana sam oduvek doživljavao vanvremenski, u neodređenoj starosnoj dobi. Ni mlad, ni star. Nikada ga nisam video u žurbi, nervoznog, već uvek smirenog. Plenio je razboritošću. Delovao je terapeutski na sagovormike.
Naše prijateljstvo počelo je sa raspadom Jugoslavije. Sretali smo se često u Beču gde je Ivan živeo sa porodicom, a gde sam ja često boravio. Družili smo se i posećivali na bečkim adresama, u kafanama, i kod naših zajedničkih prijatelja Mila Dora i Bogdana Bogdanovića.
Tih godina su rat i raspad zemlje bili nezaobilazna, često i jedina tema razgovora. U pogledu uzroka katastrofe i tekuće situacije u Srbiji, Ivan i ja smo imali slične stavove, međutim, drugačije smo videli Jugoslaviju i Tita. Tokom diskusija on nije branio jedan pogled na svet, već samu mogućnost pogleda. Direktan i jasan, gospodski odmaknut od pozicije nekoga kome bi jedino bilo stalo da dokaže da je u pravu, samoironičan i otvoren prema svim opcijama koje su bile u igri, uvek je nalazio ubedljive argumente za ono što tvrdi. Sve nas je impresioniralo njegovo pamćenje i humor, a pre svega erudicija pouzdanija od svakog Gugla. Nema tih gigabajta ni terabajta sa kojima se može izmeriti memorija Ivana Ivanjija.
Način na koji se oprostio od ovog sveta pokazao je u kojoj meri je bio većinski vlasnik sopstvenog života.
Za mene Ivan nikada neće biti stanovnik vremena prošlog. Osobina mudraca je da nikada ne odlaze.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve