Današnji KFOR osposobljen je da hitno reaguje u potencijalnim kriznim situacijama. Komandantu misije direktno je podređen Taktički rezervni bataljon (KTBRN) iz sastava mađarskog kontingenta koji je posebno obučen da deluje kao interventna snaga za zaštitu stanovništva i sprečavanje nasilja. Za te zadatke obučavaju se i ostali kontingenti. KFOR ima i međunarodni bataljon za obaveštajni rad, nadzor i izviđanje (ISRBN) koji predstavlja “oči” i “uši” komandanta u svakom kutku Kosova
Sadašnje međunarodne snage na Kosovu su znatno drugačije od onih koje su pod vođstvom generala Majkla Džeksona ušle u južnu srpsku pokrajinu 11. juna 1999. Nekada je to bila robusna misija sa oko 50.000 ljudi opremljenih tenkovima i oklopnim borbenim helikopterima, a sada broji 3735 lakše naoružanih vojnika iz 27 država. Inače, KFOR je danas jedina mirovna operacija NATO-a na tlu Evrope. Njen mandat da pruža sigurnost i slobodu kretanja svim građanima Kosova prema Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN i ostao je nepromenjen.
foto: ap photoLeposavić, 18. avgust 2022.
Međunarodne snage na Kosovu u sadašnjem obliku rezultat su normalizacije odnosa Srbije i NATO-a nakon petooktobarskih promena, lekcija naučenih 2004. kada međunarodne snage nisu uspele da zaštite srpsko stanovništvo i imovinu od etnički motivisanog nasilja i 2011. kada je došlo do sukoba na barikadama oko prelaza Jarinje i Brnjak.
Koliko su događaji iz 2004. uticali na razmišljanja vojnih planera NATO-a ukazuje rad komandno-štabne akademije vojske SAD u Fort Levenvortu pod nazivom “Martovski neredi 2004: Neuspeh međunarodne zajednice”. Na 188 stranica detaljno su analizirani propusti KFOR-a i UNMIK-a i neophodnost promena kod međunarodnih snaga.
Najbrojnije kontingente u KFOR-u danas imaju Italija i SAD sa 638 odnosno 635 ljudi. Ove zemlje na čelu su komandi koje dele Kosovo na dve zone odgovornosti. Regionalna komanda Zapad geografski odgovara Metohiji i sedište joj je u bazi Vilađo Italija u Peći. Regionalna komanda Istok je u bazi Bondstil kod Uroševca. U zoni odgovornosti te komande sa američkim vođstvom nalaze se i opštine severno od reke Ibar. Sve zapaženiju ulogu u KFOR-u imaju i države regiona. To se posebno odnosi na Mađarsku, koja pokazuje veliki interes za bezbednosne prilike na Balkanu.
TREĆA INSTANCA
Praksa da na čelu misije bude vojnik države osnivača NATO-a prekinuta je 2021. postavljanjem mađarskog generala Ferenca Kajarija. Njegova zemlja treća je po brojnosti u KFOR-u sa 469 vojnika. Prisutna je i Hrvatska sa 147 ljudi, Grčka ima 105, Slovenija 97, Severna Makedonija 65, Rumunija 62, Albanija 58, Bugarska 30 i Crna Gora jednu osobu.
Zapaženu ulogu imaju i vojno neutralne zemlje. Švajcarska je rasporedila 187 vojnika, Austrija 232, Jermenija 40 i Moldavija 41. Ukrajina je čuvala mir na Kosovu od početka misije, ali je kontingent od 40 vojnika povučen kući ove godine zbog ruske invazije.
Današnji KFOR osposobljen je da hitno reaguje u potencijalnim kriznim situacijama. Komandantu misije direktno je podređen Taktički rezervni bataljon (KTBRN) iz sastava mađarskog kontingenta koji je posebno obučen da deluje kao interventna snaga za zaštitu stanovništva i sprečavanje nasilja. Za te zadatke obučavaju se i ostali kontingenti. KFOR ima i Međunarodni bataljon za obaveštajni rad, nadzor i izviđanje (ISRBN) koji predstavlja “oči” i “uši” komandanta u svakom kutku Kosova. Posebna pažnja poklanja se izgradnji i negovanju veza sa svim lokalnim zajednicama na Kosovu i to je zadatak timova za vezu i monitoring (LMT).
Važnu ulogu ima i Multinacionalna specijalizovana jedinica (MSU) koju čine italijanski karabinjeri osposobljeni za pružanje podrške u borbi protiv svih vidova kriminala, u istragama ratnih zločina, kontrolisanju javnog reda i mira, suzbijanu nereda i pravljenu terenskih procena.
Zvaničnici međunarodnih snaga često ističu da predstavljaju “treću instancu reagovanja” (third responder), da su prve dve kosovska policija i misija Euleks i da sa njima blisko sarađuju. Prema tumačenju KFOR-a, kosovska policija ima pravo na nesmetan rad na čitavoj teritoriji Kosova, dok Kosovskim bezbednosnim snagama nije dopušten ulazak u severne opštine bez posebne dozvole međunarodnih vojnih snaga.
VOJNA SARADNJA I SPC
Srbija i KFOR već godinama imaju visoko razvijenu saradnju. Ona se zasniva na Vojnotehničkom sporazumu iz 1999. godine i normalizaciji odnosa Beograda i NATO-a nakon demokratskih promena 2000.
Zajedničkim naporima NATO-a i Beograda 2001. rešena je oružana kriza na jugu centralne Srbije uz demilitarizaciju tzv. OVPBM. KFOR je Vojsci Jugoslavije tada dopustio povratak u kopnenu zonu bezbednosti (pojas širine 5 km na jugu centralne Srbije uz administrativnu liniji ka Kosovu), a potom i vazdušnu zonu bezbednosti (vazdušni prostor širine 25 km uz administrativnu liniju). Time je otvoren prostor za izgradnju mreža vojnih baza koje Srbija i danas koristi za čuvanje administrativne linije.
Godine 2001. započela je i terenska saradnja Vojske Jugoslavije i jedinica KFOR-a sa jednovremenim patrolama i zajedničkim izviđanjima duž administrativne linije koja traje i danas. Na terenu se često mogu videti zajedničke aktivnosti vojnika Srbije, SAD, Poljske, Turske i drugih kontingenata KFOR-a koje traju po više sati u skladu sa operativnim procedurama – tzv. Topa i Dopa. Pored intenzivne terenske saradnje, održavaju se redovni sastanci komandanta KFOR-a i načelnika Generalštaba VS, kao i predstavnika Zajedničke implementacione komisije (JIC) koju čine oficiri KFOR-a i vojnobezbednosnog aparata Srbije a koji se staraju o sprovođenju Vojnotehničkog sporazuma.
Pored Vojske Srbije, razvijenu saradnju sa KFOR-om ima i Srpska pravoslavna crkva, koja međunarodne snage prepoznaje kao ključni garant zaštite stanovništva i ugroženih svetih mesta od izuzetnog značaja kakav je manastir Visoki Dečani.
“KFOR-ova zaštita manastira (Dečani) potrebnija je nego ikada ranije zbog rastućih etničkih i političkih tenzija i otvorenog diskriminatorskog ponašanja kosovskih vlasti… Italijanski KFOR u Metohiji je obavio veoma dobar posao pomažući povratak nekih proteranih Srba, štiteći najvažnije objekte i pridobijajući poverenje Srba, Albanca i svih drugih naroda. Ovo će svakako biti upamćeno u istoriji”, stoji između ostalog u analizi objavljenoj na Tviter nalogu manastira Visoki Dečani Eparhije raško-prizrenske i kosovsko-metohijske jula ove godine.
KFOR takođe prepoznaje važnost saradnje sa SPC. Pored neprekidnog prisustva snaga koje čuvaju Visoke Dečane, odlazak u manastir i razgovor sa sveštenstvom predstavlja obavezan deo itinerera za gotovo svaku delegaciju NATO-a iz Brisela ili komande u Napulju koja dolazi na Kosovo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!