Ko je zagrebački prijatelj Čumeta i Legije uhapšen prošle nedelje u Amsterdamu
Kad čovek petlja sa teškim drogama nikad ne zna šta ga čeka. U to se 12. februara lično uverio Vlado Brkić, kontroverzni zagrebački biznismen iz hercegovačkog sela Klobuka, kad je na amsterdamskom aerodromu uhapšen na osnovu Interpolove poternice za koju nije znao da postoji. Iako formalan razlog hapšenja nema veze sa narkoticima, Brkićeva biografija i niz nedavnih događaja ukazuju da je reč o širokoj akciji presecanja kokainskog puta u Evropu koji poslednjih godina sve češće vodi preko Balkana.
Četrdesetjednogodišnji Brkić bio je tipičan primer Hercegovca koji se tokom vladavine Franje Tuđmana dobro snašao u Zagrebu, navodno švercujući cigarete i kradene automobile. Nije voleo da se slika i nikada nije dao intervju za novine, ali je, prema pričama zagrebačkih kolega, voleo da obilazi noćne klubove i hvali se svojim vezama u podzemlju. Hvalio se i prstenom sa povećim briljantom (5,8 karata) koji je navodno skinut sa ruke pokojnog Josipa Broza Tita (vidi okvir). Brkić je, sem toga, viđan u društvu Hrvoja Petrača, takođe Hercegovca i biznismena, koji trenutno leži u zatvoru zbog otmice, ali i mnogih drugih sličnih likova. Zagrebačka policija ga je više puta zvala na informativne razgovore, naročito nakon nekih spektakularnih obračuna u tamnošnjem podzemlju, ali nikad nije hapšen ni osuđivan; važio je za nedodirljivog. Stoga je Brkićev amsterdamski „pad“ u Hrvatskoj bio udarna vest, ali za ovdašnje čitaoce mnogo su zanimljivije njegove veze sa kolegama iz Srbije koje su, prema pisanju zagrebačke štampe, stare, brojne i razgranate, a zasnovane su uglavnom na trgovini narkoticima naveliko.
Zagrebački „Globus“, naime, tvrdi da poseduje dokument koji su srpski istražni organi sastavili u vreme akcije Sablja, a koji sadrži opširnu priču Ljubiše Buhe Čumeta o njegovim partnerima u Hrvatskoj. Prema citatima iz „Globusa“, Buha je tada rekao da se sa Brkićem poznaje još od pre rata, kada su obojica radili sa kradenim automobilima i cigaretama, i da su njih dvojica kumovi. „Te su veze ojačale u ratu, a nastavile su se i nakon rata…“, navodno je rekao Buha. „Brkić me upoznao i s nizom ostalih, u Zagrebu vrlo uticajnih osoba. Upoznao me sa, kako je rekao, najjačim ljudima u državi: Željkom Bagićem (bivši savetnik hrvatskog predsednika Stjepana Mesića – prim. nov.) i Hrvojem Petračem…“, citira „Globus“ Buhu.
Sem toga, zagrebačka štampa piše da je Brkić bio domaćin Miloradu Ulemeku Legiji posle atentata na Zorana Đinđića, dok se ovaj skrivao u Hercegovini, kao i da je viđan sa Andrijom Draškovićem u Opatiji, gde je Drašković prošle godine više meseci boravio. Inače, Draškoviću se u Beogradu u ponovljenom postupku sudi zbog ubistva člana zemunskog klana Zvonka Plećića u beogradskom restoranu Knez septembra 2000. godine. U ovdašnjoj javnosti dovodio se u vezu sa trgovinom narkoticima, ali on je te navode često demantovao.
Iako je teško proveriti istinitost citiranih navoda iz hrvatske štampe, teško je oteti se utisku da sve pomenute ljude, osim kumstva i gorštačkog porekla, vezuje jedna stvar: kokain. Promet kokaina, naime, zahteva međunarodnu koordinaciju, a hrvatske luke i brodovi su sve češće sredstvo kojim beli prah iz Južne Amerike stiže do zapadnoevropskih potrošača. Samo dva dana nakon što je Brkić uhapšen u Amsterdamu, španska policija je na brodu OCT Čelendžer u luci Almerija zaplenila četiri tone kokaina, u jednoj od najspektakularnijih akcija te vrste u poslednje vreme. Čelendžer je plovio za Grčku, i nominalno je bio u vlasništvu jedne finske kompanije, ali su ga mesec dana pre zaplene za keš (350.000 dolara) kupila dvojica Splićana. Brod je uzapćen pre nego što je transakcija zvanično upisana u Lojdov registar, a za misterioznim Splićanima, koji su po svemu sudeći Fincima ostavili lažne podatke, još uvek se traga.
Prema pisanju „Slobodne Dalmacije“, Brkić je još otkad je Buhin iskaz dostavljen hrvatskoj policiji bio pod nadzorom ondašnjih organa, ali i inostranih službi za suzbijanje narkotika, naročito američke DEA (Drug Enforcement Agency). „Slobodna“ tvrdi da je Brkićevo hapšenje u direktnoj vezi sa zaplenom kokaina na Čelendžeru.
I slučaj Stanislave Čočoroske, u čijem su tovaru farbe makedonski carinici na kosovskoj granici prošlog meseca našli gotovo pola tone ove droge, ima hrvatski ugao. Kokain je iz Venecuele dopremljen brodom „Lošinj“ u vlasništvu Lošinjske plovidbe, da bi tek u luci Bar bio pretovaren na kamion. I u ovom slučaju destinacija je bila Grčka, ali su u transportu učestvovale kriminalne grupe iz čitavog regiona, koristeći meke granice, potkupljivu policiju i, naravno, kumovske veze. Čočoroska je, usput budi rečeno, bila kuma udovici pokojnog Željka Ražnatovića Arkana.
Kad se sve sabere i oduzme, jasno je da ove velike zaplene ne mogu biti slučajne i da su deo šire operacije čije ćemo kodno ime verovatno saznati tek kad sve bude gotovo. Do tada, kumovi i kume bi dobro učinili da se pripaze i da izbegavaju da prelaze državne granice. Zlu ne trebalo.
Gospodari prstena
Priča da je Josipu Brozu Titu nakon smrti ukraden prsten sa velikim dijamantom i da ga je kupio jedan hrvatski kolekcionar pojavila se u javnosti pre tri godine, posredstvom hrvatskog nedeljnika „Nacional“. „Prsten, čiji je samo dijamant, bez povijesne vrijednosti, procijenjen na 250 tisuća dolara, nalazi se u Hrvatskoj, u vlasništvu je hrvatskog kolekcionara i velikog poklonika lika i djela Josipa Broza Tita, koji je želio ostati anoniman. Taj mlađi zagrebački poduzetnik kupio ga je u Beogradu na crnom tržištu 1998, plativši ga 55 tisuća njemačkih maraka i pridodavši toj cijeni još i Jeep Grand Cherokee. To je sve zajedno iznosilo oko 100 tisuća DEM“, pisao je ovaj list.
Nakon što je priču preuzela beogradska štampa, izrazivši sumnju u njenu autentičnost, glavni i odgovorni urednik „Nacionala“ Ivo Pukanić je požurio da je potvrdi. „Ne samo da lično poznajem kolekcionara, u čijem je sad vlasništvu Titov prsten, već sam i sam taj prsten video i držao u ruci“, izjavio je, ali je uporno odbijao da kaže ime novog vlasnika.
U Hrvatskoj se, međutim, odavno znalo da je prsten kupio Vlado Brkić, blizak Pukanićev prijatelj. Tek kada je Brkić uhapšen, saznala se puna istina: prsten jeste nekad bio Titov, ali nije mu bio skinut sa prsta nakon smrti. Reč je u stvari o briljantu koji je Broz ko zna kada poklonio jednoj svojoj sekretarici, a ona ga je devedesetih godina prodala Branku Lainoviću Lajavom, upokojenom novosadskom gangsteru i bivšem prijatelju Ljubiše Buhe. Buha je zatim ubedio Lainovića da ovaj komad nakita proda Brkiću, uz priču da je skinut sa Titovog prsta.
Inače, ništa osim briljanta na tom prstenu nije originalno, jer je Lainović dao da se napravi u jednoj novosadskoj zlatari kako bi ličio na Titov. Briljant, težak 5,8 karata, brušen je u Izraelu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu
“VREME” istražuje: Ko obezbeđuje Klinički centar, kako i za koliko
Mesec dana nakon nasilja ispred Medicinskog fakulteta u noći izbora za studentski parlament, tužilaštvo je formiralo predmet o slučaju u kom se pojavilo i privatno obezbeđenje Kliničkog centra. Trag od te noći vodi do višemilionskog posla sa firmama za privatno obezbeđenje i pitanja ko rukovodi bezbednošću najveće zdravstvene ustanove u Srbiji
Do svog poslednjeg dana Predrag Koraksić Corax je radio i stvarao karikature koje su o društvu i državi govorile jasnije i pouzdanije nego hiljade reči. Iz dana u dan iscrtavao nam je golu i često gorku istinu razotkrivajući i ismevajući moćnike i uzurpatore vlasti. Prošle subote srce je stalo i okončalo dugu i plodonosnu životnu odiseju jednog od najznamenitijih karikaturista Balkana i jedinstvenog tribuna za slobodu i pravdu
Pred snagom zajedništva i željom za pravdom, pred radošću života koji ispliva uvek, čak i kad je okružen krvožednim lojalistima i kad se kašlje od suzavca. Reče neko ovih dana: na Slaviju se ne zove, na Slaviju se dolazi
Širok front može da okupi samo borba protiv korupcije jer ona nagriza birače vlasti i opozicije, prozapadne liberale i proruske nacionaliste, vernike i ateiste, urbane i ruralne, mlađe i starije, obrazovane i polupismene
Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Zašto je ulično nasilje postalo sve što Vučić može da ponudi građanima? Zbog čega je ono postalo bensendin za najtvrđe naprednjačko-radikalsko biračko telo? I čime je dokazao da ni malo ne poznaje ulicu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!