Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Vratolomni uspon dojučerašnjeg načelnika Uprave bezbednosti VJ bio je, izgleda, direktna posledica nastojanja njegovih nadređenih da ga se – ratosiljaju
Najavljujući još jednu u nizu transformacija Vojske Srbije i Crne Gore – to jest podrazumevajuće kadrovske promene – novi ministar odbrane Boris Tadić veruje da će oficiri viđeni za penziju slediti primer upravo smenjenog Ace Tomića. On je, kaže ministar Tadić, „tu odluku primio profesionalno i mirno, kao pravi vojnik“.

Artiljerac po vojnom obrazovanju, general Tomić je u vode vojne Službe uplovio iz Komande odbrane Beograda, u koju je dospeo iz Gardijske brigade, tj. njenog Oficirskog bataljona. Dobri poznavaoci njegovog lika i dela tvrde da je ocenjivan kao prosečan oficir koji je evidentno imao problem sa alkoholom, zbog čega je, navodno, dva puta bio na ivici da ga uklone iz službe. Iz vremena provedenog u Komandi odbrane Beograda, s početka devedesetih, potiče njegova bliskost sa Sretenom Lukićem, vojno obrazovanim policajcem. Njegova prekomanda u Upravu bezbednosti GŠVJ sredinom devedesetih objašnjava se potrebom da se ukloni s mesta na kom ne radi ništa. Posle višestrukih ubeđivanja, tadašnji pukovnik Tomić je prihvatio prelazak na mesto načelnika Druge uprave (koja „duži“ ekstremiste i teroriste). Radne navike: po ceo dan drži raširene novine, pije piće, zeza se s društvom…
Početkom 1997. upućen je – navodno, ponovo da ne bi smetao – u Kontraobaveštajnu grupu na Kosovu. Tu uspostavlja kontakte s Nebojšom Pavkovićem, Nikolom Šainovićem, Milomirom Minićem, Zoranom Anđelkovićem… Čini se da je, zajedno s tadašnjim načelnikom odseka bezbednosti Prištinskog korpusa potpukovnikom Momirom Stojanovićem, „prolaz“ do Pavkovića obezbedio tako što je potonjem načelniku Generalštaba dostavio informacije o zainteresovanosti Službe za neka Pavkovićeva mutna posla. Zauzvrat: napredovanje i, čini se, direktan pristup do Slobodana Miloševića. U kritičnim mesecima s kraja 1998. i početka 1999. zadužen je, zajedno sa Momirom Stojanovićem, za buduće „kadrovanje“ u Upravi bezbednosti GŠVJ.
Posle „skidanja“ generala Ace Dimitrijevića i pukovnika Blagoja Milinca, potom i generala Geze Farkaša, Aca Tomić postaje zamenik načelnika Uprave bezbednosti GŠVJ. Tu ga zatiče i oktobar 2000: oprobani recept zaobilaženja nadređenih u korist sopstvenih interesa dovodi ga, izgleda, u direktan kontakt s ljudima iz najbližeg Koštuničinog okruženja. U mrtvoj trci za naklonost, Nebojša Pavković pokušava da ga ukloni naređenjem da završi Školu nacionalne odbrane, uslov za generalski čin koji Tomić već nosi. Sličan pokušaj načelnika Uprave za bezbednost generala Milana Đakovića Tomić ponovo hladno odbija, kao i Pavkovićevu ponudu za unapređenje u čin general-potpukovnika i mesto načelnika Uprave za kontrolu naoružanja u Ministarstvu odbrane.
U kombinovanoj aferi „prisluškivanje Koštunice“ – „Biro za informisanje vlade Srbije“ u javnost dospevaju obaveštajni podaci za čije „curenje“ Pavković i Đaković optužuju Acu Tomića. Uzalud, uostalom: osumnjičeni za „nelojalnost“, smenjeni su generali Milen Simić i Milan Đaković. Mesto potonjeg zauzima Aca Tomić, kao prvi čovek „KOS-a“. I, može se dodati, kao prvi na tom mestu u direktnoj „vezi“ s političkim vrhom (u vreme Slobodana Miloševića, od 1992. godine, „kadrovanje“ Uprave za bezbednost GŠVJ vodio je MUP Srbije tj. RDB; u vreme Josipa Broza vojska je imala samo da sluša i tako unazad, sve do Crne ruke). Četrdesetak radnika vojne bezbednosti i vojne policije demonstrativno napušta službu zbog sumnjičenja da „otkazuju poslušnost Koštunici“… Ta vrsta žrtve – u korist jedne jedine karijere – spada u nedopustive u obaveštajnim službama koje bi da uživaju ikakav ugled.
Šta ostaje iza Ace Tomića? U svakom slučaju, višestruko nedovršena „afera Perišić“. Sudeći po načinu na koji se stvari sležu i zaboravljaju, vuk će opet pojesti magarca. Profesionalne primedbe na neokončanu špijunsku aferu ne tiču se njenog značaja i uspeha kontraobaveštajne službe, već nedopustivih grešaka (ako su bile greške) u postupku s licem koje štiti diplomatski imunitet (za razliku od onog poslaničkog, kojim se do sada uspešno štitio Momčilo Perišić). Ostaje, naravno, i pitanje Tomićevog naslednika na mestu načelnika Uprave za bezbednost VSCG. Ako su tačne glasine po kojima je kandidat pukovnik Momir Stojanović – blizak Tomićev saradnik na početku vrtoglavog uzleta karijere – to neće valjati. Zbog diskontinuiteta, a ne „spiralnog vođenja kadrova“.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve