Očigledno je ovo trenutak kada ćemo o legalnosti softvera prestati da govorimo kao o nečemu što nije previše važno i što zavisi samo od dobre volje retkih korisnika koji su uvideli njegove konkretne prednosti kao što su bezbednost, stabilnost, bolji rad – ili još ređe – mirna savest
Svi poreski inspektori u Srbiji upravo su završili obuku za proveravanje legalnosti softvera i već su počeli time da se bave. Pošto u jednom preduzeću provere svu papirologiju koju su inače do sada proveravali, sešće za svaki računar pojedinačno i pogledati koji su programi instalirani. Onda će od nadležnih u preduzeću zatražiti dokaz o njihovoj legalnosti. Ko ga nema, dobiće kaznu od 100.000 do tri miliona dinara, uz obavezu naknade materijalne štete u visini do trostrukog iznosa vrednosti softverske licence koju koristi ilegalno.
Ivan Ugrin, načelnik za terensku kontrolu u Poreskoj upravi Srbije, kaže za „Vreme“ da je Poreska uprava tek otpočela kontrole legalnosti softvera, i da je do sada izvršeno dvadesetak provera i podneto desetak prijava za privredni prestup.
Očigledno, ovo je trenutak kada ćemo o legalnosti softvera prestati da govorimo kao o nečemu što nije previše važno i što zavisi samo od dobre volje retkih korisnika koji su uvideli njegove konkretne prednosti kao što su bezbednost, stabilnost, bolji rad – ili još ređe – mirna savest. I možda zvuči kao preozbiljna kazna za tako „sitan“ prekršaj, ali izgleda da su zakonodavci shvatili da je to jedini način da se uvede red u oblast zaštite intelektualne svojine. Reći će se takođe da nema svako preduzeće dovoljno sredstava da kupi jedan Kvark ili Fotošop, programe koji mogu da koštaju i hiljade dolara, dok je u isto vreme njihova vrednost na uličnim tezgama stotinak dinara.
PROCEDURE: Zakon o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine, kojim su uvedene ova kontrola i rigorozne kazne, propisuje da se softverska piraterija tretira kao ozbiljan privredni prestup, sličan utaji poreza. Zakon je donet sredinom 2006, i do decembra prošle godine primenjivao se samo sporadično. Zakonom se definišu šira ovlašćenja poreskih inspektora, koja uključuju i zaplenu, kao i povećane kazne za pravna lica. Ne primenjuje se na kućnu pirateriju, koja je u Srbiji prisutna u gotovo svakom domaćinstvu.
Plan i program treninga inspektora i poreskih policajaca napravila je Biznis softver alijansa (BSA), globalno udruženje koje godinama posluje u Srbiji – promoviše legalni softver i štiti prava njegovih proizvođača. Pravni predstavnik BSA Dragomir Kojić objasnio nam je da su na ovim treninzima predstavnici softverskih kompanija Adobe, Autodesk, Majkrosoft i Simantek, zajedno sa BSA održali opširna predavanja poreskim inspektorima.
NA KURSU INFORMATIKE: Poreski inspektori
Kako u razgovoru za „Vreme“ objašnjava Miša Ognjanović, menadžer za zaštitu intelektualne svojine u kompaniji Majkrosoft, tokom ove nedelje biće zaokružena obuka celokupne srpske poreske uprave – inspektora i poreske policije, zaključno sa treningom u Nišu. „BSA je tražila da trening bude praktičan jer poreski inspektori nisu bili dovoljno obrazovani u oblasti informatike“, kaže Ognjanović. On dodaje da inspektori nisu krenuli u kontrolu samo u većim gradovima već i mnogo manjim mestima, poput Ivanjice.
Upitan da li poreski inspektori kontrolišu apsolutno svaki program koji pronađu na računaru, ili samo softver kompanija čiji su predstavnici obučavali poreske inspektore tokom decembra i januara, Ivan Ugrin iz Poreske uprave odgovara da su predstavnici softverskih kompanija pružili samo uskospecijalistička znanja, koja se odnose na identifikaciju legalnosti određenih softvera i način njihovog instaliranja na računare prilikom kupovine. „Znači, te softverske kompanije ni u kom slučaju nisu bile organizatori navedenih obuka. Inače, poreski inspektori i inspektori Poreske policije vršiće kontrolu softvera na računarima kod poreskih obveznika, a ne samo određenih kompanija koje se ovih dana spominju u sredstvima javnog informisanja“, navodi on.
Kako kaže Dragomir Kojić iz BSA, predavači su inspektorima dali i poduži spisak softvera sa podacima koji se plaća, a koji ne.
Ugrin još dodaje da u postupku kontrole legalnosti softvera, poreski inspektori sačinjavaju zapisnik o izvršenoj kontroli kojim se konstatuje činjenično stanje – broj računara koje koristi poreski obveznik, posedovanje, odnosno neposedovanje računa o nabavci softvera i ugovora o kupovini softvera od strane za to ovlašćenog prodavca. Po potrebi, poreski inspektori i inspektori Poreske policije uzimaju izjavu od odgovrnog lica poreskog obveznika. U slučaju da se utvrdi da poreski obveznik nema potrebna dokumenta, nadležnom opštinskom javnom tužilaštvu podnosi se prijava za privredni prestup i protiv pravnog lica i protiv odgovornog lica u pravnom licu.
Poreska uprava Srbije u proseku godišnje izvrši oko 48.000 naloga za kontrolu. Kojić kaže da je ona tokom 2007. godine poslala oko 1000 pisama upozorenja firmama širom Srbije da legalizuju svoj softver. Koliko je stvar ozbiljna, pokazuju IDC-ove studije po kojima je stopa piraterije u Srbiji 78 odsto (od toga, zbog relativno malog broja računara, na kućnu upotrebu odlazi manje od 20 odsto), a da građani godišnje na informacione tehnologije (i hardver i softver) potroše u proseku 46,7 evra.
ALTERNATIVA: Međutim, država je ponudila nekakav izlaz: tokom marta, na sajtu Ministarstva za telekomunikacije i informatičko društvo, svaki građanin ili firma moći će da daunloduje besplatan softver na srpskom jeziku. Ovo može da bude dobro rešenje za one koji nemaju dovoljno novca, nekih par stotina evra za osnovne programe – Majkrosoft Vindovs i Ofis, ukoliko su im dovoljni. Ipak, oni koji se odluče za ovo rešenje svakako ne mogu da budu sigurni da će izbeći inspekciju za tih mesec ili dva dok se rešenje ne pojavi. S druge strane, besplatan softver, ali nelokalizovan na srpski jezik, može se „skinuti“ legalno sa interneta u svako doba dana. Neke firme, poput onih koje distribuiraju Ubuntu operativni sistem (uz koji ide i paket najraznovrsnijih programa i može da pokrije potrebe i mnogo zahtevnijih), dovoljno su ljubazne da će na zahtev, u roku od nekoliko dana, na kućnu ili adresu firme potpuno besplatno poslati kompakt-diskove sa ilegalnom, besplatnom instalacijom softvera. (Ispravka)
Ono što nudi Ministarstvo jesu osnovni računarski programi koji bi, smatraju, trebalo da pokriju potrebe malih preduzeća – srpska distribucija Linuks operativnog sistema (i pomenuti Ubuntu, i Fedora, jer „nije izvesno koja je bolja i koja će duže da opstane“), Open Ofis paket (procesor teksta nalik na popularni Majkrosoft Vord, aplikacija za tabelarne kalkulacije, sličan Ekselu, aplikacija za prezentacije – zamena za Pauer Point i aplikacija za male baze podataka nalik Aksesu), Mozila internet pretraživač i imejl klijent Tanderbird. Programi su, kao i svaki Linuks, kompatibilni sa Majkrosoftovim Ofis paketom pa će u njima biti moguće korišćenje dokumenata kreiranih u Ofis aplikacijama i snimanje dokumenata u formatima razumljivim Ofis aplikacijama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su predmeti sklanjani od kontrole, istrage usmeravane prema građanima koji su tražili zaštitu, a tužioci ostajali bez odgovora policije? Branko Stamenković govori o nalazima komisije Vrhovnog javnog tužilaštva, odgovornosti svojih kolega i tome šta je potrebno da institucije ponovo rade po zakonu
Ko sada odlučuje o Vladi i programu, plenumi ili poslanici? O tome u Studentskom pokretu i među ljudima sa liste postoje različita viđenja, ali se traži srednje rešenje, saznaje “Vreme”. Kako god bilo, program na preko hiljadu stranica već postoji
“Osnovni prioritet nove vlade treba da bude očuvanje zaposlenosti i rast standarda stanovništva. I to uopšte neće biti lako ostvarivo jer ćemo imati pad zaposlenosti u klijentelističkim firmama koje su sarađivale sa bivšim režimom. Neke će se zatvoriti, ali je tu važno što će mnogi ljudi ostati bez posla. U slučaju velikih privatnih preduzeća koja imaju teškoća, vlada treba da se anagažuje da te firme preuzmu bolji vlasnici kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta. Taj slučaj ćemo imati već sa firmama Davora Macure, među kojima je i ‘Idea’”
Koliko novca iz Plana rasta je za nas nepovratno izgubljeno, koliko je zaleđeno i koliko nas još čeka? Šta Srbija treba da uradi da bi ta evropska sredstva dobila i šta od toga imaju građani? Smeši li se novo poglavlje u odnosima Brisel–Beograd
Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.