Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
"Ozbiljno nazadovanje kada su u pitanju demokratija i sloboda medija opažamo širom regiona tokom protekle decenije. Ipak, EU je ostala prilično tiha u vezi sa ovim događajima i utisak je da je EU voljna da pruži spoljnu podršku režimima sa znatnim nedostacima u smislu demokratskog upravljanja radi obećanja stabilnosti. Ovo ‘gledanje kroz prste’ ugrožavanju demokratije zarad stabilnosti nazivamo ‘stabilokratijom’"
Posle samita u Portugalu 1999. i godinu dana kasnije u Zagrebu, Evropska unija je još jednom (na inicijativu Grčke) Solunskom deklaracijom iz 2003. naglasila: „EU ponovo ističe svoju nedvosmislenu podršku evropskoj perspektivi zemalja Zapadnog Balkana. Budućnost ovog regiona je u EU.“ Ta budućnost se odnosila na Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Albaniju. Za proteklih 15 godina samo se Hrvatska 2013. ukrcala na brod EU, Slovenija je imala svoj poseban put pa je članica postala 2004. a još dve balkanske države, Rumunija i Bugarska, koje ne pripadaju onome što se zove Zapadni Balkan (kolokvijalno Region), kroz iglene uši su se 2007. provukle u EU. Strategija Evropske komisije (EK) za pridruživanje EU objavljena 6. februara ove godine počinje citatom predsednika EK Žan-Kloda Junkera iz njegovog „obraćanja naciji“ prošle godine: „Ako želimo više stabilnosti u našem komšiluku, onda moramo da održavamo kredibilnu perspektivu proširenja prema Zapadnom Balkanu. Jasno je da neće biti novog proširenja tokom ovog mandata Komisije i Parlamenta. Nijedan kandidat nije spreman. Ali, posle toga, broj članica Evropske unije biće veći od 27. Prioritet u pregovorima sa državama kandidatima moraće da budu vladavina prava, pravda i fundamentalna ljudska prava.“ O uzajamnoj budućnosti EU i Srbije, za „Vreme“ govori dobitnica Nagrade „Osvajanje slobode“ za 2006. godinu Hedvig Morvai, izvršna direktorka Evropskog fonda za Balkan koji sledeće sedmice u Beogradu obeležava deset godina rada.
„VREME„: Kako Srbija stoji na putu u EU?
HEDVIG MORVAI: Smatra se da Srbija, zajedno sa Crnom Gorom, prednjači u procesu evropskih integracija u odnosu na ostale države regiona. To pokazuje i status koji ove dve države imaju u novoj strategiji EU za Balkan. Istovremeno, to ukazuje i da se uspeh na putu u EU ne meri isključivo ispunjavanjem tehničkih uslova (Srbija je otvorila 12, a zatvorila samo 2 poglavlja od ukupno 35), već je to i političko pitanje. U ovom trenutku, sa takvom pozicijom Srbija ima mogućnost da ubrza proces, međutim, sa druge strane, pored zahtevnog reformskog puta, Srbiji predstoji i rešavanje najvećeg problema u svojim pregovorima a to je sveobuhvatna normalizacija odnosa sa Kosovom.
Građani Srbije stiču utisak da su evrointegracije obustavljene. Da li ima nagoveštaja da je to tačno?
Prošlo je 15 godina od samita u Solunu gde je ovom regionu obećana EU perspektiva. U tom periodu do danas, samo su Slovenija i Hrvatska postale članice Evropske unije, a za države Zapadnog Balkana je EU postala „meta“ u stalnom pokretu. Proces integracije se razvio u dugotrajan i kompleksan mehanizam koji ne pokazuje jasne efekte na svakodnevni život građana. Krize koje su u međuvremenu potresle Evropu – od institucionalne, ekonomske, preko migrantske do Bregzita – politiku proširenja, koja je po nekim mišljenjima najuspešnija politika EU, gurnule su u drugi plan, a kriterijumi za pristupanje su pooštreni.
Međutim, u februaru ove godine objavljena je nova evropska strategija za Balkan. To je jasan znak da konsolidovana EU shvata stratešku važnost proširenja za razvoj ovog regiona. Istovremeno, to znači i novu potvrdu jasne EU perspektive i adaptaciju procesa u odnosu na nove realnosti u EU i na Balkanu.
Koliko uspešno zatvaranje poglavlja utiče na čin ulaska u EU? Ima li primera da je neka zemlja primljena, a da nije sve uslove ispunila?
Napredak u ispunjavanju uslova za članstvo u EU ne može se isključivo meriti tehničkim procesom otvaranja i zatvaranja poglavlja. To pokazuje primer Rumunije i Bugarske, a na neki način i Hrvatske, gde su se nakon pridruživanja pokazali nedostaci u primeni usvojenih evropskih zakona. To je glavni razlog za pooštravanje politike proširenja u odnosu na Balkan i za stalne modifikacije procesa, sa ciljem da se izbegnu greške koje su se činile u prethodnim krugovima proširenja. Ove države će osim ispunjavanja formalnih uslova morati dokazati i da su sposobne da implementiraju usvojeno i da zaista poštuju evropske vrednosti.
Federika Mogerini je svojevremeno upozorila EU da na Zapadnom Balkanu politički primat preuzimaju Rusija i Turska. Da li je ovaj region izgubljen za EU?
Evropska unija je, suočena sa svojim unutrašnjim izazovima, zanemarila region Zapadnog Balkana. To stanje se znatno odužilo i u situaciji gde se geopolitički vakuum ne održava predugo, druge sile su istraživale teren za ostvarivanje svojih interesa i jačale svoj uticaj. U tome Rusija i Turska znatno prednjače kada je region u pitanju. Između ostalog, to je jedan od razloga za objavljivanje nove evropske strategije za Balkan, koja ima za cilj da potvrdi EU interes u regionu i da pruži novi podstrek državama Balkana za razvoj sa fokusom na EU integracije i za postizanje nužnih a stvarnih promena u ovim državama.
Predsednik Vučić govori o evropskim vrednostima, a svedoci smo da se urušavaju vladavina prava i medijske slobode i da raste korupcija. Kako to utiče na njegov diplomatski položaj i da li je moguće da mu EU progleda kroz prste?
Ozbiljno nazadovanje kada su u pitanju demokratija i sloboda medija opažamo širom regiona tokom protekle decenije. Ipak, EU je ostala prilično tiha u vezi sa ovim događajima i utisak je da je EU voljna da pruži spoljnu podršku režimima sa znatnim nedostacima u smislu demokratskog upravljanja radi obećanja stabilnosti. Ovo „gledanje kroz prste“ ugrožavanju demokratije zarad stabilnosti nazivamo „stabilokratijom“.
Svedoci smo navale podrške populističkim i nedemokratskim političarima i političkim strankama od Kalifornije do Ankare. Njihovi programi su specifični za dato područje, a mogućnost da se drže pod kontrolom zavisi od jačine demokratskih institucija i struktura u tim državama.
Ključ održivih promena jeste jačanje institucija u odnosu na pojedinca i izgradnja profesionalnih i odgovornih državnih tela sposobnih da prekinu uticaj klijentelističkih mreža, koje su glavna veza između politike i građana širom regiona.
Može li Srbija da uđe u EU ukoliko prizna Kosovo i da li predsednik Vučić ima kapacitet da to ostvari?
Trenutna evropska strategija proširenja na Balkan daje jasnu perspektivu članstva Srbiji ukoliko ispuni sve uslove u procesu i uslov sveobuhvatne normalizacije odnosa sa Kosovom. Strategija za Balkan definiše da reforme na području pravne države i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije moraju biti sveobuhvatne, održive i nepovratne a sve države kandidati pre ulaska u EU moraju rešiti svoje bilateralne sporove.
Predsednik Vučić vodi pregovore sa Prištinom i izabran je na osnovu svoje opredeljenosti za evropski put Srbije. Međutim, ispunjavanje gorenavedenih uslova zahteva ozbiljne napore i ne može se ostvariti bez postizanja opštedruštvenog konsenzusa. Tek kada se obezbede potpuna inkluzivnost i transparentnost u procesu, može se očekivati će se Srbija uspešno izboriti sa svim zahtevnim koracima, teškoćama i preprekama koje će joj se naći na putu do punopravnog članstva u EU.
„VREME„: Koje su najznačajnije stvari kojima se Evropski fond za Balkan bavio i još uvek se bavi za poslednjih deset godina u Srbiji?
HEDVIG MORVAI: Evropski fond za Balkan je tokom deset godina putem inovativnih procesa i inicijativa postao regionalna tačka za spajanje i povezivanje ljudi, ideja i novih politika u regionu, a istovremeno igra ključnu ulogu u zbližavanju evropskog Balkana i Evropske unije.
Putem svojih programa, EFB je radio na izgradnji kapaciteta u raznim sektorima i stvorio je mrežu državnih službenika i novih generacija lidera u regionu; uspostavio je prvi neformalni regionalni think tank (BiEPAG) i doprineo razvoju i zagovaranju novih politika u državama regiona i evropskih politika u odnosu na Balkan. Putem emisije „Okruženje“ i debata koje su se snimale u TV studiju Evropskog parlamenta, Fond je angažovao moćan medij, televiziju, u cilju promovisanja dijaloga i konstruktivne komunikacije na razne teme od regionalnog značaja.
EFB, kao koordinator Foruma civilnog društva u okviru Berlinskog procesa, postigao je važan rezultat u jačanju uticaja građana na ostvarivanje krajnjih ciljeva ovog procesa – evropeizaciju regiona i regionalnu saradnju.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve