Osnovna teza knjige Istorija modernog prosvetiteljstva Volfganga Šmalea je da se duhovna i idejna srž našeg doba treba potražiti u epohi prosvetiteljstva pošto su druge ideologije i velike priče kroz istoriju postale previše kompromitovane da posluže u tu svrhu
Nakon Istorije evropske ideje, Istorije muškosti i Šta će biti sa Evropskom unijom, nemački istoričar i univerzitetski profesor Volfgang Šmale našoj publici predstavlja svoju novu knjigu Istorija modernog prosvetiteljstva. Reč je o jasno argumentovanom tekstu sa obiljem pregledno iznetih podataka, što treba da posluži kao plodno tle za dalja istraživanja i debate. Šmaleovo delo može biti zanimljivo za istoričare, ali i za širu publiku koju zanimaju društvene nauke i koja želi da učestvuje u razgovoru o gorućim pitanjima našeg doba, posebno o prekretnici na kojoj se Evropa trenutno nalazi.
...…
Volfgang Šmale unapred priznaje određena ograničenja svog pristupa time što ističe da je po profesiji istoričar a ne filozof, književni kritičar, istoričar umetnosti ili istoričar filozofije. Doduše, njegove osnove bi donekle mogle da se porede sa istorijom ideja. Šmale smatra da mu istoriografski pristup pruža drugačiju perspektivu za proučavanje prosvetiteljstva od ostalih i češće korišćenih pristupa.
O RECEPCIJI PROSVETITELJSTVA
Tema Istorije modernog prosvetiteljstva nije prosvetiteljstvo samo po sebi, nego stvaranje diskurzivnog konstrukta zvanog “prosvetiteljstvo”. Pošto ovo nije knjiga o prosvetiteljstvu nego o recepciji prosvetiteljstva u narednim vekovima, Šmale se ne bavi pojedinačnim prosvetiteljima i ne analizira pojedinačna dela iz perioda prosvetiteljstva. Njegova studija pokazuje kako se postepeno stvaraju narativni konstrukti o epohama, ljudima i idejama. Delo je pretežno koncipirano kao ponovno iščitavanje debata o prosvetiteljstvu, koje su trajale kroz celi 19. i 20. vek, a nastavljaju se u 21. veku, i koje su formirale današnje poglede na fenomen prosvetiteljstva. Fokusirajući se na istorizaciju prosvetiteljstva, Šmale prati procese selekcije, konstruisanja i kontekstualizacije koji dovode do etabliranja određenog pojma. Najveću vrednost ove knjige treba potražiti upravo u načinu na koji otkriva kompleksnost tih procesa.
Šmale više puta naglašava da se naziv “prosvetiteljstvo” nije pojavio istovremeno sa prosvetiteljstvom i da autori iz tog doba nisu sebe nazivali prosvetiteljima: “Prosvetiteljstvo je bilo autorefleksivno, svesno sebe, ali se još nije predstavljalo kao velika priča” (Liotarov grand récit). Poglavlje Imenovanje objašnjava kako se istorijski formirao takav grand récit o epohi prosvetiteljstva. Koristeći podatke Guglovog Engram vjuera (Ngram Viewer), koji pokazuju da su se nazivi za prosvetiteljstvo na velikim evropskim jezicima, inače svi vezani za ideju svetlosti (“die Aufklärung”, “the Enlightenment”, “les Lumieres”), pojavili kasnije od očekivanog, Šmale otkriva kako kasniji istorijski pogledi sintetišu jednu epohu, izdvajaju njene najbitnije karakteristike i daju joj jedinstveni naziv.
RAZLIČITI STAVOVI
Ispostavlja se da je veoma teško definisati prosvetiteljstvo i utvrditi njegove hronološke, ideološke, kulturološke i metodološke granice. Velikani prosvetiteljstva imali su različite stavove o suštinskim pitanjima, bavili su se različitim umetnostima i naukama, stvarali pod različitim uticajima, pisali na različitim jezicima i živeli u različitim državama. Nemoguće je svesti sve ove ličnosti pod jedan pojam ili orijentir. Svako prenaglašavanje pojedinačnih obeležja, u koja se ubraja i univerzalizam, u krajnjoj instanci dovodi do parcijalne i pogrešne procene prosvetiteljstva. Da bi uvažio regionalnu, idejnu i vremensku heterogenost, Šmale uvodi korisnu distinkciju između prosvetiteljstva i prosvetiteljstava u množini.
Druga važna distinkcija je između prosvetiteljstva u užem značenju tog pojma, tj. u smislu konkretne, jasno omeđene istorijske epohe i prosvetiteljstva u širem, deskriptivnom i nadepohalnom smislu, tako da i pojedini filozofi antičke Grčke mogu da se opišu kao prosvetitelji. Ovaj nadepohalni pojam se dovodi u vezu sa izrazom Maksa Vebera “raščaravanje sveta”. Priroda se raščarava tako što postaje predmet naučnih istraživanja, a društveni svet se odvaja od povezanosti sa religijom i mitovima, sa društvenim i vladajućim hijerarhijama koje se do tada nisu dovodile u pitanje.
Snaga prosvetiteljstva se za Šmalea nalazi u shvatanju da treba analizirati sve, kritikovati sve, uključujući sopstvene stavove, razvijati diskusiju i polemiku i time se oslobađati ustaljenih predrasuda i širiti moć razuma. Upravo heterogenost omogućava da prosvetiteljstvo prevaziđe svoje suprotnosti, izdrži test vremena i odgovori na kritike intelektualaca 20. veka. Šmale koristi tumačenje prosvetiteljstva Karla Joela koje se fokusira na “različitosti”, “različito”, na “mnoštvo” i “pravo mnoštva”, što ne znači glasačku većinu već raznolikost.
Ova knjiga pravi podelu na tri pristupa u recepciji prosvetiteljstva: afirmativni, negativno-kritički i analitički pristup. Poglavlje Intelektualci nudi hronološki pregled nastojanja brojnih intelektualaca od 19. do 21. veka da odgovore na pitanje šta je prosvetiteljstvo i da ga analiziraju, dok je poglavlje Kritike posvećeno negativno-kritičkim osvrtima na ideje i autore prosvetiteljstva (itd). Šmale ponovo iščitava 36 tekstova intelektualaca koji su se bavili prosvetiteljstvom, među kojima su Hegel, Tokvil, Ten, Vindelband, Diltaj, Kasirer, Azar, Habermas, Fuko, Izrael i dr. (Intelektualci), kao i Horkhajmer, Adorno, Arentova, pojedini postmoderni i postkolonijalni kritičari (Kritike).
Šmale ne krije svoje ideološke postulate i programsku orijentaciju knjige, niti razloge zašto se baš u ovom trenutku bavi temom prosvetiteljstva. Već je u uvodu knjige jasno istaknuto uverenje da su u vremenima krize, kao što je naše, neophodni društveni i duhovni orijentiri. Krize nas podstiču da se ponovo uveravamo u vlastiti identitet, bilo kao pojedinci, bilo kao kolektiv i društvo. Uostalom, i prosvetiteljstvo se pojavilo kao odgovor na krizu društvenog poretka u kojoj su se prethodne ideje religije, feudalizma i božanskog prava vladara pokazale neprimenljivim na svet koji se ubrzano menjao. Osnovna teza knjige je da se duhovna i idejna srž našeg doba treba potražiti u epohi prosvetiteljstva pošto su druge ideologije i velike priče kroz istoriju postale previše kompromitovane da posluže u tu svrhu.
POUKE ZA BUDUĆNOST
Ako izučavamo kako nasleđe prošlosti oblikuje sadašnjost, možemo izvući pouke za budućnost. Šmale izdvaja ljudska prava, demokratiju i pravnu državu kao trijadu ideja formiranih u doba prosvetiteljstva koje su opstale do danas i koje treba da predstavljaju etički temelj društva, a zatim toj trijadi dodaje i princip podele vlasti, slobodu mišljenja, poštovanje ličnih sloboda, nediskriminaciju, dostupnost osnovnog obrazovanja, suzbijanje sujeverja naukom i druge idejne orijentire. Otelotvorenje tog zajedničkog idejnog nasleđa za Šmalea predstavlja formiranje nadnacionalnih organizacija poput Ujedinjenih nacija i Evropske unije: “Evropa kao kultura u jednini bila je i ostala neposredno nasleđe stvaranja koncepcije prosvetiteljstva”.
U godinama neposredno nakon užasa Drugog svetskog rata prosvetiteljstvo se vidi kao identitet koji daje smernice za izlaz iz duhovne krize. Poglavlje Prakse objašnjava kako su tekovine prosvetiteljstva korišćene kao inspiracija za političku i kulturnu integraciju evropskih država i kako pravni dokumenti koji su temelj EU korespondiraju sa tekstovima prosvetiteljstva. Obilje materijala i primera evropskih i vanevropskih praksi prikupljenih u ovom poglavlju nudi brojne teme za razmišljanje, čak i onim čitaocima koji uopšte ne dele autorov evroentuzijazam i antropološki optimizam.
U poglavlju Orijentiri uporebljeni su podaci sa Guglovih trendova, broj pretraga na Vikipediji (u periodu od 2015. do 2021) i novinski članci iz štampe širom sveta, dostupni preko Guglovih vesti, da bi se pokazala globalna popularnost i relevantnost najvažnijih ličnosti prosvetiteljstva i njihovih ideja za današnje digitalno društvo. Može se reći da današnji čovek stoji na ramenima prosvetiteljstva kao što je renesansni čovek stajao na ramenima antike.
U skladu sa principima koje demonstrira kroz ceo svoj opus, Volfgang Šmale koncipira knjigu kao poziv na akciju ili poziv da se orijentiri prosvetiteljstva upotrebe na zadacima očuvanja zajedničkog nadnacionalnog nasleđa, rešavanja savremene krize demokratije i stvaranja bolje budućnosti. Akcija je moguća ako intelektualci komuniciraju sa širom javnošću, pa se knjiga završava upravo pohvalom načina na koji su prosvetitelji pisali, gde su “argumenti osmišljeni da budu uzbudljivi”, gde prijemčivost stila ne dovodi do banalizacije sadržaja i gde sve ostaje “blisko ljudima”. Šmale zaključuje: “Prosvetiteljstvo kao nauka o životu imalo je neki prepoznatljiv smisao – da oslobodi čoveka, da mu omogući samostalnost bez koje nema slobode, niti za pojedinca niti za društvene kolektive”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Litijum se pretvara u najskuplju valutu u globalnom privrednom i političkom nadmetanju. Sa stanovišta Berlina, Srbija maltene nema pravo da Evropi uskrati svoja značajna nalazišta, a i zašto bi se odrekla sopstvenog napretka? U tom svetlu ne čudi što je kancelar Nemačke Olaf Šolc ad hok došao u Beograd da se zajedno sa Vučićem smeška dok se potpisuju litijumski sporazumi i svojim prisustvom pomogne naprednjačkoj propagandnoj mašineriji da građanima Srbije omili projekat “Jadar”
Nosioci vlasti sad ponavaljaju da je potreban široki javni dijalog stručnjaka koji bi o rudniku litijuma, njegovim prednostima i rizicima govorili iz raznih uglova. Dakle, poziva se na ozbiljan pristup temi kako bi se izbegle moguće iracionalnosti, netačne informacije i interpretacije. Retko ko se ne bi složio sa dijalogom, čak ni najuporniji ekološki aktivisti. Ali, postoji ovde jedan veliki problem. Upravo je vlast temeljno ukinula javni dijalog u društvu želeći da tako ukine drugačije mišljenje
Ako smo nešto naučili za sedam godina političke karijere Ane Brnabić, jeste da ona ima veliku moć da se menja i prilagođava, te da to čini predano i bez ostatka. Zato je vrlo moguće da još nismo videli sve likove i oblike koje aktuelna predsednica Skupštine može da iznese
Od svih slučajeva iživljavanja policijskih službenika nad građanima, samo je jedan dobio pravni epilog. Pravda, ipak, čak ni u tom jednom slučaju, izuzetku u moru ostalih (koji će verovatno biti zataškani), nije zadovoljena. Presudu u korist žrtve doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu, a iznos novčane naknade koju je žrtva dobila na nivou je naknade za napad i ujed psa
Od osnivanja Fiskalnog saveta 2011. godine njegov predsednik bio je profesor i akademik Pavle Petrović. Po isteku mandata nije mu ponuđeno da nastavi da obavlja tu funkciju, a za novog predsednika Fiskalnog saveta predsednik države Aleksandar Vučić predložio je profesora Blagoja Paunovića. Šta se do sada zbivalo sa radom Fiskalnog saveta i zašto je ova nezavisna institucija važna? Konačno, koji deo struke bi morao da vodi ovu instituciju
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!