

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
Šta se zaista promenilo u odnosu na prošlu godinu kada je Parada ponosa otkazana iz bezbednosnih razloga i koliko smo sigurni da će ona ove godine doživeti svoju premijeru i da učesnici na njoj neće izgubiti glavu
Da li su organizatori beogradske gej parade Sizifovi rođaci? Od 2001. godine pokušava se sa organizacijom gej parade, ali se taj paradni kamen svaki put skotrlja. Organizatori, kao i Sizif, ne odustaju od parade, te se vraćaju do podnožja i ponovo počnu da kotrljaju, sve u nadi da će ovoga puta uspeti. Za razliku od Sizifa koji je bio kažnjen od strane bogova da kotrlja kamen do vrha, organizatori gej parade su svojevoljno izabrali tu kaznu, a verujte da je organizovanje gej parade u Srbiji i te kakva kazna. Naravno, možemo raspravljati da li su organizatori rođaci Leopolda fon Saher-Mazoha, ali to je već neka druga tema.
Ovogodišnja gej parada zakazana je za 10. X 2010. u 10 sati (10 minuta, 10 sekundi i 10 stotinki?!). Prognoze kažu da će biti sunčano vreme, ako je verovati meteorolozima. Mnogo bolji i pouzdaniji izvori, kao što su astrolozi, kažu da to nije dobar datum za održavanje parade jer su sve planete u Škorpionu, koji sa sobom nosi destrukciju i agresiju, ali konjunkcija Venere i Marsa daje mogućnost svima da ulepšaju život, a Jupiter u konjunkciji obećava početak mnogo srećnijeg perioda. Ali da ostavimo mi stručnjake za planete po strani. Šta se zaista promenilo u odnosu na prošlu godinu kada je Parada ponosa otkazana iz bezbednosnih razloga i koliko smo sigurni da će ona ove godine doživeti svoju premijeru i da učesnici na njoj neće izgubiti glavu?
Otkazivanje prošlogodišnje parade dovelo je do pritiska međunarodne zajednice na državne organe Srbije da ozbiljnije shvate organizovanje gej parade u Beogradu, dok su gej organizacije kritikovane zbog svih skandala koji su potresali aktivističku scenu. Po hiljaditi put se pokazalo da u Srbiji najbolje prolazi metod pritiska, koji je rezultirao da se ove godine pripremi i pitanju bezbednosti priđe mnogo ozbiljnije i profesionalnije.
Na početku, Gej strejt alijansa je imala malu nacionalnu turneju na kojoj je sastančila sa svim relevantnim političkim partijama, koje su sve odreda podržale gej paradu (DSS, NS, JS su odbili sastanak, dok je SRS protiv). Ako uzmemo u obzir izjave i ignorisanje pojedinih političara za vreme rasprave o Zakonu protiv diskriminacije ili dok je trajala organizacija prošlogodišnje parade, ova promena je veliki šok. Ne toliko promena, koliko to što se ona desila u rekordnom vremenskom roku. Ne znam da li je na njih bačena crna magija, ili su hipnotisani, ili piju neku super mešavinu čaja… Šta god da je, nek samo tako nastave. Vrhunac je svakako bio sastanak predsednika Borisa Tadića sa gej aktivistima, što je iznenadilo domaću i međunarodnu javnost.
Iako na prvi pogled ne izgleda kao preterano važan događaj, on je i te kako promenio odnos mnogih institucija i ljudi prema GLBT pitanju. U razgovorima aktivista i stranih diplomata obavezno se postavi pitanje šta je rekao predsednik, da li je podržao i kako gej paradu. Čak je i Srpska pravoslavna crkva odlučila da se ne izjašnjava po pitanju parade jer je predsednik podržao. Ministarstvo unutrašnjih poslova je ove godine smoglo snage da garantuje bezbednost učesnika parade u centru grada. Uistinu, nije u pitanju Knez Mihailova, ali je i dalje centar i daleko od famoznog Ušća. Tog dana na ulicama Beograda biće pet hiljada policajaca i tako će Parada ponosa biti upisana u nekakvu knjigu rekorda kao najobezbeđeniji skup u modernoj istoriji prestonice.
Ono što se nije promenilo jeste da se razni nacionalisti, desničari, nacisti, navijači i ostali snažni srpski sinovi spremaju da paradu prekinu. Osnivaju svoje Fejsbuk grupe protiv parade koje broje nekoliko desetina hiljada članova, bez ikakve sankcije prete ubistvom, što se u Srbiji izgleda ne kažnjava. Policija je, kao i prošle godine, spora i neefikasna. Čak je i Fejsbuk brži od nje, koji se s vremena na vreme seti da izbriše grupe koje promovišu nasilje. Prošle godine Beograd je bio ispisan anti-gej grafitima, koji su mesecima „krasili“ gradske zidove, a da niko zbog toga nije odgovarao. Ove godine situacija je drugačija jer grafita nema toliko, a policija u Vrbasu je već podnela jednu krivičnu prijavu zbog pisanja uvredljivih grafita protiv gej parade. Samo se nadam da je u pitanju čuvanje snage od strane policije za 10. oktobar koju ne želi da troši na tamo neke virtuelne pretnje.
Nažalost, većina ljudi u Srbiji i dalje ne zna čemu služi ta parada i koji joj je cilj. Problem je i u tome što sami organizatori nisu fokusirani na to da daju odgovor na to pitanje. Umesto toga, čuli smo kako je gej parada izuzetno važna za imidž metropole i kako će poslati sliku o Beogradu kao tolerantnom i progresivnom gradu. Onda će milioni turista da pohrle u prestonicu i pored gej parada u Berlinu, Londonu, Madridu, Parizu, izabraće baš beogradsku. Takođe, mogli smo da čujemo kako je ta ista parada mnogo važna za evropske integracije Srbije, što je opet diskutabilno i prebacuje fokus sa GLBT prava na nešto sasvim deseto. Na sajtu parada.rs u najkraćem pasusu koji objašnjava zbog čega Parada ponosa, možemo da pročitamo da ona služi „jačanju vidljivosti i postavljanju zahteva za poštovanje prava osoba drugačije seksualne orijentacije i pokazuje otvorenost zajednice da prihvati različitost i ukazuje na stepen demokratičnosti jednog društva“. Ovu rečenicu možete naći u rečniku odmah pored pojma „fraza koja ništa ne znači“, kao objašnjenje.
Sve to doprinosi problemu da je gej parada u Srbiji ponajmanje gej, a mnogo više je državna, policijska, proevropska, turistička, ili koja već parada, simbol Evrope, zapadnjaštva, Druge Srbije… Većinu učesnika na paradi činiće ne-gej ljudi koji su došli da podrže GLBT populaciju, ili su došli da brane proevropsku politiku ili im oni koji su protiv gej parade idu opasno na živce. Naravno, kako se približava datum održavanja parade i kako je sve sigurnije da će se onda desiti, ubrzano se smišljaju razlozi zašto su baš tog dana morali tetki da odnesu lek. Ja znam gde ću biti 10. oktobra 2010. godine u 10 sati. Koliko god se meni parada ne dopada i koliko god je kritikovao, meni je mesto u toj povorci i jedino mi ostaje da vas pozovem da dođete da šetamo zajedno.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve