(Zlo)upotreba životinjskog carstva u građenju metafora u rečniku srpske politike do pojave premijera Đinđića mahom se svodila na ovce (za narod), i ovna (za harizmatičnog lidera)
OPREZ: Akvarijum u redakciji „Vremena“
Poruke koje srpski političari upućuju svojim biračima retko su direktne i jasne većini prosečnih građana. S izbornim sloganima ide još teže, verovatno stoga što je u dve-tri reči teško upakovati prazna obećanja, šuplja programska rešenja i lažnog mesiju neke stranke. Mesijanski politički i retorički pristup obeležio je srpsku političku scenu u drugoj polovini prethodnog veka, ali sledbenici takve politike nastavljaju tradiciju uprkos neuspešnosti te metode. Mali zaokret s lafontenovskom retorikom napravio je Zoran Đinđić, čije se gostovanje na televizijskim kanalima u jednom trenutku nije mnogo razlikovalo od nastupa njegovih imitatora iz Indeksovog radio-pozorišta.
Srpski premijer mogao bi da bude novi trendseter u političkoj retorici – njegov govor je brz, odrešit i nadasve slikovit. Premijer verovatno shvata da je slika odvajkada bila poruka koja najbrže dopire do onoga kome poručujemo, te shodno tome u svom rečniku obilato koristi metaforu kao jednu od najslikovitijih stilskih figura. Tako, kad objašnjava zavrzlame oko Ustavne povelje, premijer kaže da „ne želi da kola vuče iz blata, a da posle bude kriv zato što je neko seo na ta kola i počeo da ih koči“. Kad govori o reformama, premijer najčešće poredi Srbiju sa biciklom: „Ako gledamo levo-desno dok vozimo bicikl, pašćemo, a ako samo okrećemo pedale i gledamo ispred sebe, stići ćemo tamo gde smo krenuli“, ili formulom 1: „Dilema u ovoj zemlji je da li idemo napred ili nazad, da li tapkamo u mestu i pravimo se da smo formula 1 ili pokušavamo da ovo naše vozilo, nacionalno, koje je prilično rasklimatano koliko-toliko gurnemo na evropske autoputeve?“ Slika je kristalno jasna – „vozi i ćuti“, ili na nemačkom: ArbeitundResultat.
U „Rečniku Zorana Đinđića“ pod slovom R u odeljku Reforme, pored bicikala i automobila nalaze se i žabe, ribe, krave, zečevi, ali i šargarepe, kolači… Na tribini u Šapcu 17. maja 2002, premijer je građanima ovog grada dao jedan čudan predlog. Tribina je nosila naziv „Kako do boljeg života“, a premijer je rekao: „Stara indijanska poslovica kaže: ‘Ako moraš da progutaš žabu, nemoj da je mnogo gledaš, već je progutaj, a ako moraš da progutaš nekoliko žaba, progutaj prvo najveću’. Mi se držimo te poslovice.“ Uostalom, kako su Indijanci prošli slušajući mudrolije svojih poglavica, svi znamo… Posle petooktobarskog prevrata, novinari B92 razgovarali su s premijerom o raspodeli funkcija unutar srpske vlade, i tom prilikom Đinđić je rekao da vlada „nije plen koji se deli, pa će sada neko da dobije deo od vrata ili buta, pa da ga nosi kući i ispeče“. U istom intervjuu upotrebio je još jednu metaforu za rešenje problema društva: „Mnogo je prijatnije jesti kolače nego sirovu šargarepu, ali je zdravije jesti šargarepu jer je pojam života. Ako samo jedete kolače, umrećete od srčanog udara“, a tu metaforu je objasnio time što je rekao da „salo koje smo nakupili na mozgu i na društvu ovih deset godina treba da bude skinuto da bi ponovo proradili mišići“. Salo je ovde, pretpostavljamo, stilska figura za nezdrav, a ne hlebom bogat život.
Najavljujući kampanju Vlade Srbije za vraćanje optimizma i vere građana u reforme pod nazivom „Ponosni na Srbiju“ premijer se opet poslužio metaforom koja ovog puta vuče koren iz srpske baštine: „Mi, kao Vlada Srbije, i kao Predsedništvo DS-a, nemamo dilemu ni oko jednog prioriteta, ali mislim da postoji mali deficit u objašnjavanju tih prioriteta građanima. Imam utisak da kroz tu buku i političku halabuku u našim medijima i kroz to sejanje magle ljudi ponekad i ne vide realnost i onda u toj magli, u toj noći sve krave su crne i onda nije važno da li neka daje mleko ili druga prosipa mleko“. Nevaljale krave koje prosipaju mleko, tavore u mraku i magli, seju maglu po medijima pripadaju neizbežno komšiji. Pa nek’ crknu, krave, naravno! U tom komšijskom taboru inače ima puno negativaca, raznoraznih iluzionista s krajnje prozaičnim i podlim namerama: „Srbija je puna licemera koji idu unaokolo sa šeširima i izvlače zečeve iz šešira, a zapravo hoće da vam izvuku novčanik iz džepa“, izjavio je premijer na sednici GO Demokratske stranke.
Ipak, srpski premijer je prevazišao samoga sebe u nedavno emitovanoj emisiji na jednoj beogradskoj televiziji kada se povelo pitanje vraćanja imovine oduzete 1945. godine. Đinđić je tom prilikom izjavio: „Od ribe iz akvarijuma možete da napravite riblju čorbu, ali ne možete da vratite ribu iz riblje čorbe u akvarijum“. Ova morbidna metafora (da nije mislio na sobni akvarijum?) prilično je iznervirala gledateljku koja je želela da zna „odakle mu takva slikovita poređenja iz bajki“. Premijer je spremno odgovorio da „razmišlja u slikama i trudi se da slike prevede u reči“ te da situaciju doživljava kao sliku za koju ima rešenje, tj. „vidi rešenje u slikama“.
Stručno se to zove „vizuelizacija problema“, veli premijer. U basnama, kao i u politici, dešava se da žaba izigra zmiju a ovca vuka. Naravoučenije: ne prosipaj mleko jer posle nećeš moći da ga vratiš u akvarijum.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!