Rezolucija o Srebrenici
Dačić: Vanredna sednica Saveta bezbednosti UN o BiH na zahtev Rusije
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Bitna karakteristika društveno odgovornog poslovanja jeste i da se njime ništa ne traži zauzvrat. Drugo je pitanje da li se nešto očekuje
„Dok sedim u kolima i čekam da se upali zeleno svetlo na semaforu, neretko mi na prozor kucnu klinci koji prose. I uvek kad im dam nešto sitnine, moja žena odreaguje isto i dobro me izgrdi što to uporno radim, a vrlo dobro znam da će taj novac završiti u džepovima nekog mafijaša. Na niz grdnji odgovaram joj uvek istom rečenicom: Draga, da li misliš da će mi ‘onaj odozgo’ suditi po tome što sam dao ili po tome kome sam dao? Zeleno svetlo prekine našu malu socijalno angažovanu raspravu i mi nastavimo ka sledećem semaforu.“
Priznajem, otkako sam ovu anegdotu čula od jednog uglednog profesora iz Vašingtona, više puta sam se našla u situaciji premišljanja da li da postupim kao on ili da razmišljam poput njegove supruge. Slična analogija može se primeniti i na veliku, čini se beskrajnu, debatu o društveno odgovornom poslovanju. I umesto podrške kompanijama koje u sklopu svojih programa za promociju društveno odgovornog poslovanja pomažu razvoj lokalnih zajednica, očuvanje prirode i zdravlja ili pokazuju posebnu vrstu brige za svoje zaposlene i njihove porodice, mi im „gledamo u zube“. Neretko iza reči pohvale, usledi jedno veliko ali – „ALI“ oni to čine da bi promovisali svoj proizvod na tržištu i na taj način povećali svoj profit; „ALI“ njihov skriveni motiv jeste da poprave svoj imidž; „ALI“ njima nije stalo do nas, već samo žele da mi još više radimo. Dakle, uvek usledi jedan beskrajan korpus negativnih konotacija, koji ove još uvek malobrojne činioce dobrih dela demotiviše da nastave sa istim, a onima koji bi možda i počeli sa takvom praksom šalje jasnu poruku da to ne čine.
Naravno, niko ne osporava da kompanije imaju svoje motive i da su oni pre svega profitno orijentisani, ali ako se složimo da odgovornim ponašanjem na zakonom dopušten i transparentan način kompanije donose merljivo dobro ljudima, institucijama ili zajednici, zar se time već ne ostvaruje osnovna svrha ovakvog koncepta poslovnog ponašanja?
S druge strane, bitna karakteristika društveno odgovornog poslovanja jeste i da se njime ništa ne traži zauzvrat. Drugo je pitanje da li se nešto očekuje. Ipak, nije li to slučaj i sa pojmom dobrote na individualnom nivou? Da li je Bil Gejts zaista dobar čovek ili za sebe želi da obezbedi poziciju jednog od najvećih filantropa današnjice? Da li bi pomagali bespomoćnima na ulici ukoliko bi ulica bila prazna i ukoliko bi nam bilo zabranjeno da o tome pričamo ili da li neimenovani darodavci to čine možda iz verskih razloga ili možda zarad iskupljenja za neke druge postupke?
Dolazimo do pitanja da li postoji dobrota per se i da li je na to pitanje uopšte moguće pouzdano odgovoriti? I ukoliko je odgovor negativan, ili teško dostižan, da li to znači da dobra dela ne treba promovisati i podržavati i da onima koji ih čine ne treba reći hvala i odati im neku vrstu javnog priznanja?
Promena ponašanja predstavlja suštinu, smisao i značaj društveno odgovornog poslovanja, kao i promena odnosa prema samom sebi, svojoj ulozi kao pojedinca, kao roditelja, kao građanina i kao zaposlenog. Dok nam ovako ili slično formulisan cilj ne postane prioritet društvenog delovanja, dok ne shvatimo da uvek postoji primer koji svako od nas, svakog dana, može dati, kao i delo ma koliko malo bilo možemo učiniti, i dok našoj deci o tome ne počnu da govore učitelji, umetnici, političari, penzioneri, direktori i novinari, teško da ćemo uspeti da bilo šta suštinski promenimo u ovom društvu. Ma koliko novih parkova i školskih igrališta naša deca dobila od društveno odgovornih multinacionalnih ili domaćih kompanija, a njihovi roditelji početni novac za mali biznis, i koliko god porodilišta opremili i azila osposobili, naše društvo će ostati suštinski siromašno i besperspektivno.
Ono što nam danas daleko više nedostaje od društvene odgovornosti kompanija i dobrobiti ostvarene na ovaj način jeste individualna, lična odgovornost, građanski aktivizam oličen u malim stvarima koje donose velike promene.
I zato ponekad ipak izvadim nešto sitnine i tutnem u ruku klincima na semaforu. Pogotovu ako sedim sa svojom decom u kolima. I svaki put se ponadam da će im taj moj mali nemi gest pomoći da misle i na druge i da oni sami budu bolji, a time i srećniji ljudi.
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve