Za sve pare koje su letos date privatnoj firmi da pokrije navodne gubitke od koncerta Robija Vilijamsa mogla su biti održana dva Oktobarska salona. I još bi ostao pozamašan kusur
Isporučenom novom aferom, drugom po redu za svega dve-tri nedelje, gradonačelnik Beograda Siniša Mali postao je još više „razgolićen“ u svojim poslovima, ali, čini se, ne haje mnogo zbog toga. Dakle, ne samo što „ostavlja“ potpise na kupoprodajnim ugovorima za nekretnine u Bugarskoj, zarad svoje i tuđe koristi, nego, ovoga puta, i direktno uzima novac od građana. U aferi koja govori o njegovoj ruci u budžetskoj rezervi grada i fantomskoj isplati od 35 miliona dinara privatnoj firmi zbog koncerta Robija Vilijamsa, prelomila su se mnoga pitanja: ne samo puko arčenje novca, nego i odnos prema građanima, odnos prema kulturi, poštovanje procedura, monopolski savezi…
NEKAD I SAD: Čini se da je Siniši Malom kao bumerang počela da se vraća ista ona priča kojom se razračunavao sa prethodnikom. Otkada je preuzeo Grad, vadio se na politiku Dragana Đilasa, bivšeg gradonačelnika: „Beograd je poslednjih godina opljačkan, opterećen skupim i pogrešnim projektima i veoma lošim rukovođenjem.“
Samo malo posle tih reči doneo je prvu veliku odluku o štednji, da Oktobarski salon, najuglednija izložba likovne i primenjene umetnosti, međunarodnog karaktera, koja ima nemalu tradiciju i koju je Grad osnovao još 1960, dobije bijenalni karakter. Ušteda bi iznosila oko 15 miliona dinara. Danas je jasno da su za sve pare koje su letos date privatnoj firmi da pokrije navodne gubitke od koncerta Robija Vilijamsa mogle biti održane dve velike izložbe savremene umetnosti. Ali čak i da se to htelo, tih izložbi ne bi bilo jer je Oktobarski salon, kakav god bio, jedina takva manifestacija kod nas. Pod nebrigom i bez ikakve strategije za održivost kulture a kamoli njen razvoj, kada budžet za ovu oblast iznosi 2,6 odsto ukupnog budžeta što je najniži iznos u istoriji Beograda, kada festivalske i druge kulturne institucije polako odumiru, odluka o Oktobarskom salonu bila je ozbiljan znak za uzbunu. Tada je ceo upravni odbor Salona – koji je samo obavešten i koga niko ništa nije pitao iako ga je postavio sam Grad – podneo ostavku. Profesori univerziteta su ocenili odluku beogradskih vlasti kao skandaloznu, kao ubijanje kulture i kao – donesenu bez ikakvih konsultacija.
„SKY“ DO NEBA: Novac iz budžetske rezerve, 35 miliona dinara ili nekih 300.000 evra, koji se po rečima bivšeg v.d. gradonačelnika Beograda Zorana Alimpića troši uglavnom za nepredviđene događaje, ove godine je otišao pravo u ruke privatnoj kompaniji. Reč je o jednoj izgleda povelikoj korporaciji, sa nekoliko njenih kompanija i brendova. Svi imaju predznak „Sky“, pa da li su „communications“ ili „music“, svejedno – vlasnik je isti. U korporaciji jedni su zaduženi „za organizaciju i produkciju svih tipova javnih manifestacija, muzičkih koncerata, kulturoloških i korporativnih događaja“, a drugi opet za prodaju (ili rentiranje) muzičke i studijske opreme, i tako redom. Na koncertu R. Vilijamsa ova firma, prepoznatljiva pod nazivom Skymusic, dobija dva posla, i organizaciju i opremu, da bude i promoter i rentalista – tek da se zna.
Inače, iza sebe Skymusic ima podugačak spisak koncerata: Andrea Bočeli, Leni Kravic, Karlos Santana, Rijana, Toto, Fifti sent, Džipsi kings, Madredeuš, Pusiket dols, Dejvid Geta, Dženifer Lopez, Bijonse… A najširoj publici poznati su i po pehovima. Na primer, koncert Rijane je kasnio dva sata jer je pukla zaštitna ograda, isto se desilo i na koncertu Fifti senta. Nekima se Rijanin koncert pretvorio u pravu noćnu moru, pisala je tada „Politika“. „Koncert je kasnio dva sata, publika je maltretirana uz obrazloženje da je ‘ima previše u parteru’, neke posetioce su na silu izvlačili iz prvih redova…“ Posle se Skymusic izvinjavao svima koji su imali bilo kakve neprijatnosti. Njihovo ime pominje se i kad je reč o onom nesrećnom koncertu Dejvida Gete na Kalemegdanu kada je povređena pevačica benda Mistejk, mistejk pošto se srušila bina, a sam koncert je zbog toga otkazan.
„Povlašćeni“ su postali onda kada su se ozbiljnije vezali za ovu vlast. Sada glatko dobijaju poslove na svečanim dočecima sportista ispred gradske skupštine, „drže“ Exit, Beer fest, Sea Dance u Crnoj Gori, Pinkove zvezdice, Pinkove zvezde, X faktor, radili su na paradi povodom oslobođenja Beograda (na kojoj je bio Putin), potpisnici su radova na otkrivanju Spomenika Gavrilu Principu 28. juna ove godine, radili su promociju Air Serbia, zatim Srbija Expo 2015. u Milanu, i velike koncerte ne samo ovde nego i u regionu: Željka Joksimovića, Severine Vučković, Zorice Brunclik, Masima Savića… Baš za Expo, na primer, na njihovom sajtu piše kako su svojom tehničkom podrškom za kompletnu rasvetu, konstrukciju, produkciju, LED ekrane bili zaduženi za taj, jedan od najvažnijih događaja za Srbiju ove godine.
JUN 2015: Ako se vratimo u drugu polovinu juna ove godine, videćemo da su u malim razmacima bila zakazana tri koncerta: Robi Vilijams, koji je bio u organizaciji Skymusica 17. juna, zatim Smak 20. i „Belgrade Calling festival“ sa najvažnijim hevi-metal i rok izvođačima Toto i Judas Priest 29. i 30. juna. Samo je prvi koncert bio predviđen za Ušće, a ostali za Donji grad na Kalemegdanu. Pošto je na Kalemegdanu malo teže održati koncert zbog potrebne dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture, svi su preseljeni na Ušće. Na kraju su se organizatori „metalaca“, uvidevši da im se više isplati Arena nego Ušće, odlučili za koncerte u zatvorenoj hali…
Ostaju dakle dva koncerta na Ušću, a to je važno, jer kada su dva koncerta jedan pored drugog, oba participiraju u zajedničkom trošku, pa sve dođe znatno jeftinije: npr. ograda, bina, tribine, sve to stoji za oba koncerta i ne namešta se iznova. Kako navode ljudi upućeni u organizaciju drugih koncerata, troškovi za jedan ozbiljan koncert te vrste, kao što je Vilijamsov, mogu dostići 150.000–200.000 evra, a tu su uračunati bekstejdž, razvođenje struje, ulazne kapije, tribine… U obzir treba uzeti i to da je kupljen festivalski nastup R. Vilijamsa, što je takođe jeftinija varijanta. Iz pretpostavki procene troškova zapravo se i javljaju sumnje zašto je Skymusicu trebalo nadoknaditi baš celih 35 miliona dinara i insinuira se da je u pitanju neko „čašćavanje“ druge vrste. Demokrate se javno pitaju da li je Robi Vilijams bio samo povod da se oduže neki dugovi upravo toj firmi. I zaključuju da je to već posao za nadležne organe.
Takođe, smatra se da od početka nije postojala dobra matematika za taj koncert. Po iskustvu iz Zagreba moglo se znati da prodaja karata za Robija Vilijamsa neće dobro ići, a tamošnji organizator je posle koncerta bankrotirao iako je održan na stadionu u Maksimiru. To, zapravo, znači da je takva organizacija donela i veću zaradu, samim tim što ima više mesta za sedenje a karte za sedenje koštaju od 80 evra naviše. Ove stajaće, u Beogradu, na Ušću, bile su oko 50 evra, daleko ispod isplative cene, dok je karata za sedenje bilo ukupno četiri do pet hiljada. Kad se na to doda slaba prodaja ulaznica, sve je već bilo predvidivo. Međutim, računalo se, kako tvrde ljudi iz branše, na pomoć Grada. Nije to neuobičajeno, kažu, niti se događa prvi put. Iz Grada su se, zarad svoje odbrane, ponovo setili Đilasa i njegovog izdvajanja za Madonin koncert. S pravom, osim što je organizator tada „pokriven“ sa 20 miliona dinara i što tada niko nije šparao na kulturi tako što će ukinuti, recimo, Oktobarski salon.
DVA PITANJA: Dva su principijelna problema koja se ovde nameću.
Gradska uprava sada se pravda kako je Grad imao velike koristi od koncerta R. Vilijamsa, zbog novca od PDV-a, prodaje pića, hotelskih prenoćišta, turističkih promocija grada, zemlje… Međutim, opet nije jasno zašto se 35 miliona dinara dalo privatnom izvođaču kada eno je Kombank Arena kao gradsko preduzeće, koje je i namenjeno toj vrsti posla. Pride, po zakonu, Arena bi morala da objavi javnu nabavku. Drugim rečima, zašto je Grad izbacio Arenu i zašto je počeo da daje Ušće za džabe, čime pravi nelojalnu konkurenciju vlastitom objektu tj. Areni?
I drugo – navodno su neka nova vremena došla. Nema više rasipanja, nema takmičarenja ko će veću zvezdu dovesti i nema koncerata od političkog značaja, kao što su bili U2 u Sarajevu ili Stonsi u Srbiji i Crnoj Gori. Nastupilo je vreme racionalnosti, ili je plus ili minus, trošak ili dobit, a ovi na vlasti se prave da sve to znaju. Osim kad dođe do afere – onda zaćute.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po Ugovoru koji su na Vidovdan ove godine potpisali partijarh Porfirije i Đuro Macut, Vlada je SPC odobrila 763.100.000 dinara. Crkvi je odmah uplaćeno 234.800.000 dinara, a ostatak bi trebalo da bude isplaćen do kraja novembra 2026. godine. Dokument do koga je došlo “Vreme” pokazuje da je ovaj novac – dakle oko 6,5 miliona evra – namenjen za izradu novog mozika veličine 2315,33 kvadratnih metara. Nije jasno o kom se mozaiku radi jer je uređenje enterijera završeno 2020. godine. Alarm javnosti uključile su dve činjenice: javni novac uplaćen je na jedan od računa koje SPC ima u “Alta banci”, a drugo je sumnja da je novac u gotovini iznet iz Srbije i predat izvesnim partnerima u Moskvi. Kao izvšilac se pominje Dejan Nakić, a prema brojnim izvorima “Vremena” iz SPC, on je od ranije pominjan po raznim kontroverzama povezanim sa poslovanjem Crkve
Šta nova vlast može da radi sa ljudima iz sistema bezbednosti koji su prihvatili da u ime jednog režima vode specijalni, hibridni rat protiv većine svojih građana? Šta da radimo sa ljudima koji su prihvatili takva pravila igre? Moramo da se oslobodimo tereta koji predstavljaju, jer oni nisu sposobni da rade svoj posao. Ne, to nije odmazda. Studentski pokret je od početka insistirao na tome da se uredi državni sistem, a to podrazumeva i vrlo radikalne mere u bezbednosnom sistemu, gde sede ljudi koji su godinama dobijali velike plate da bi pratili i šikanirali protivnike vlasti. Oni moraju da odu iz službe. Ako su svi takvi, svi moraju da odu
Pozivi na “prijateljske razgovore”, optužbe za špijunažu, pokušaji vrbovanja, pretnje i praćenje. Doroteja Đenisijević i Lazar Mišić, studenti Poljoprivrednog fakulteta, govore za “Vreme” kako je izgledao njihov susret sa Bezbednosno-informativnom agencijom i šta je usledilo kada su odbili saradnju
Skrivena oprema u fakultetskom amfiteatru, špijunski softver u studentskom telefonu, nadziranje tužilaca i privatni razgovori na televiziji. Posle političke promene ostaje pitanje ko upravlja tim sistemom. Sudija Milimir Lukić traži ukidanje Bije, nezavisnu istragu i otvaranje dosijea. Predrag Petrović upozorava da bi Služba mogla da preživi i ovu promenu – preko novih saveznika
Iz dokumentacije u koju je BIRN imao uvid jasno je kako su postojali razlozi da Narodna banka Srbije (NBS) mnogo ranije uđe u detaljnu kontrolu rada Alta banke, a neki od rizika koje je kontrola centralne banke našla krajem oktobra 2026. postojali su i duže od godinu dana. Pitanje je zašto NBS nije reagovala ranije
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.