Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Predsednički izbori moraju da budu održani najkasnije tri meseca posle okončanja mandata onog koji bi trebalo da izražava nacionalno jedinstvo, predviđa Zakon o predsedniku. Pošto je Aleksandar Vučić podneo ostavku 27. septembra, predsednički izbori se moraju održati najkasnije 27. decembra ove godine.
foto: milovan milenkovićKOLIKO ĆE FOTELJA BITI PRAZNA: Predsednički izbori do kraja godine
Prvi koji je najavio kandidaturu na budućim predsedničkim izborima je lider Pokreta socijalista Aleksandar Vulin, a za njim je, na mitingu u Beogradskoj areni, to učinio i predsednik Socijalističke partije Srbije i ministar unutrašnjih poslova u tehničkom mandatu Ivica Dačić.
Ko bi mogao da bude kandidat Srpske napredne stranke još uvek nije poznato. Za vladajuću stranku pronaći Vučića umesto Vučića mogao bi biti ozbiljan izazov: kako naći zamenu za čoveka koji je tokom više od devet godina na poziciji predsednika politički sistem u potpunosti vezao za svoju ličnost i nametnuo državi da je upravo predsednik najmoćniji čovek u njoj.
IMAJU LI STUDENTI PREDSEDNIČKOG KANDIDATA
Studenti su još ovog leta najavili da će imati kandidata na predsedničkim izborima, a u razgovoru za “Vreme” to su i potvrdili.
“Trenutno smo u procesu biranja predsedničkog kandidata, a glavni fokus nam je na parlamentarnim izborima koje smo i tražili. Vidimo da je režim performativno podstakao temu predsedničkih izbora kako bi pokušao da unese distrakcije i skrenuo fokus javnosti sa parlamentarnih izbora”, kaže studentkinja Pravnog fakulteta Sonja Simonović.
Politički konsultant Dušan Lj. Milenković, međutim, ne vidi da vlast u ovom trenutku skreće pažnju javnosti na predsedničke izbore. Naprotiv, ukazuje na to da se o njima ne govori mnogo.
“Ne znam da li je postojala namera da se tema predsedničkih izbora koristi kao distrakcija, ali mi se ne čini da bilo ko u ovom trenutku o njima govori, uključujući vlast. Samim tim što ne raspisuje predsedničke izbore, vlast suštinski tu temu sklanja iz javne debate”, kaže Milenković za “Vreme”.
On ukazuje i na to da su Aleksandar Vulin i Ivica Dačić, u poređenju sa Aleksandrom Vučićem i dominantnom političkom komunikacijom Srpske napredne stranke, znatno manje uticajni akteri, zbog čega njihove najave same po sebi ne znače da je tema predsedničkih izbora zaista postala centralna tema u javnosti.
KAKO STUDENTI BIRAJU PREDSEDNIČKOG KANDIDATA
Za razliku od parlamentarnih izbora na kojima su studenti kandidovali listu sa 250 imena, predsednička trka podrazumeva izbor jedne osobe koja će predstavljati čitav pokret koji od svog početka insistira na decentralizaciji.
Studentkinja Sonja Simonović kaže da skoro sto fakulteta i visokih škola u Srbiji ima pravo da predloži predsedničkog kandidata, ali i da ponudi svoje argumente za ili protiv predloženih. Ona veruje da je takav demokratski proces, primenjen i prilikom sastavljanja Studentske liste za parlamentarne izbore, suština delovanja studentskog pokreta.
“Ovakav način zajedničkog odlučivanja nam omogućava da dođemo do najboljeg kandidata koji bi predstavljao narodno jedinstvo, jer i mi unutar pokreta često imamo različite stavove, ali ih uvek rešavamo dijalogom”, kaže naša sagovornica.
Dušan Lj. Milenković smatra da bi izbor jedne osobe mogao da bude osetljiviji od sastavljanja liste za parlamentarne izbore.
“Sa listom kandidata mnogo je lakše primeniti ‘keč ol’ pristup nego kada je u pitanju jedan kandidat za predsednika”, smatra on.
Studentkinja Sonja Simonović ne poriče da je reč o izazovnom procesu, ali smatra kako nije nemoguće pronaći idealnog kandidata.
“U trenutnim okolnostima, kada imamo stotine ljudi koji su učestvovali u pisanju našeg programa, odluka je teška u smislu da je izazovno proceniti najboljeg među jednako dobrima.”
Kriterijumi za izbor kandidata, objašnjava, jesu da odražava jedinstvo, da bude pošten i stručan, da poštuje Ustav i zakone, da se ne meša u druge grane vlasti i da ne zloupotrebljava funkciju i položaj. Kako bi potvrdili ispunjenost ovih kriterijuma, studenti će proveravati biografije potencijalnih kandidata i njihovo delovanje tokom prethodne dve godine.
Za sada studenti razmatraju veći broj imena. “Neki od njih su na listi, neki su saradnici, a neki su nova imena”, kaže Sonja Simonović.
Međutim, izborom predsedničkog kandidata došlo bi u nekoj meri do ideološkog profilisanja studentskog pokreta. Milenković smatra kako je hipotetički moguće da za predsedničkog kandidata studenata bude odabrana osoba koja odgovara takozvanom “srednjem biraču” u Srbiji.
“Taj srednji birač nije neko ko se u teorijskom smislu nalazi na centru političkog spektra. Ako bi studenti pratili logiku svoje dosadašnje strategije, moguće je da izaberu kandidata koji odgovara srednjem biraču koji je negde malo desno od centra”, kaže Milenković.
On ipak naglašava da je reč o pretpostavci zasnovanoj na dosadašnjem postupanju studenata. Ukoliko im je cilj da ostvare što bolji izborni rezultat, ocenjuje on, logično bi bilo da i u predsedničkoj trci pokušaju da privuku što širi krug birača.
MOŽE LI STUDENTSKI KANDIDAT DA OKUPI OPOZICIJU
Predstavnici pojedinih opozicionih stranaka ranije su najavili da bi mogli da podrže kandidata kojeg predlože studenti, pod uslovom da iza njega mogu da stanu svi koji su protiv režima Aleksandra Vučića.
Dragan Đilas i Marinika Tepić iz Stranke slobode i pravde su još letos istakli kako postoji mogućnost da ta stranka podrži studentskog kandidata, uz ogradu da to neće učiniti ukoliko kandidat bude profesor Milo Lompar.
Na pitanje “Vremena” da li očekuju podršku opozicionih stranaka, Sonja Simonović odgovara da su studenti od opozicije tražili da ih podrži tako što neće izaći na izbore, čime bi se stvorila referendumska atmosfera. Neke stranke su taj zahtev prihvatile, dok druge nisu.
“Čiju podršku ćemo imati na predsedničkim izborima ne možemo da predvidimo, kao ni to koje stranke će postavljati kakve uslove za njihovu podršku našem kandidatu”, zaključuje ona.
Dušan Lj. Milenković, međutim, smatra da je logika predsedničkih izbora drugačija od parlamentarnih. Zbog toga, prema njegovoj proceni, više kandidata koji se protive vlasti ne mora nužno da bude prepreka zajedničkom nastupu.
“Politički je upotrebljivo da imamo više kandidata za predsednika. Logika predsedničkih izbora je drugačija od logike parlamentarnih zato što postoji drugi krug. U prvom krugu se ne odlučuju izbori, nego se odlučuje ko će ići u drugi krug,” objašnjava Milenković.
Prema njegovom mišljenju, više kandidata u prvom krugu povećava mogućnost da se glasovi birača rasporede prema njihovim različitim političkim senzibilitetima. Istovremeno smatra da nijedan kandidat kojeg bi predložila vlast nema kapacitet da odnese pobedu u prvom krugu.
KO OSTAJE POSLE PARLAMENTARNIH IZBORA
Ipak, pre nego što se bude moglo govoriti o strategiji za predsedničke izbore, predstoji parlamentarna trka koja bi mogla da promeni odnose na političkoj sceni. Milenković upozorava da bi pojedine stranke nakon parlamentarnih izbora 25. oktobra mogle da izgube politički značaj ili kapacitet za ozbiljnu kampanju, što bi uticalo i na raspored snaga uoči predsedničkih izbora.
Od rezultata parlamentarnih izbora zavisiće i odluka studenata o predsedničkom kandidatu. Političke okolnosti koje budu usledile nakon njih mogle bi potencijalno da prevagnu u izboru između imena koja se trenutno razmatraju.
Vreme izbora! A neko mora da Vas izveštava nezavisno. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su predmeti sklanjani od kontrole, istrage usmeravane prema građanima koji su tražili zaštitu, a tužioci ostajali bez odgovora policije? Branko Stamenković govori o nalazima komisije Vrhovnog javnog tužilaštva, odgovornosti svojih kolega i tome šta je potrebno da institucije ponovo rade po zakonu
Ko sada odlučuje o Vladi i programu, plenumi ili poslanici? O tome u Studentskom pokretu i među ljudima sa liste postoje različita viđenja, ali se traži srednje rešenje, saznaje “Vreme”. Kako god bilo, program na preko hiljadu stranica već postoji
“Osnovni prioritet nove vlade treba da bude očuvanje zaposlenosti i rast standarda stanovništva. I to uopšte neće biti lako ostvarivo jer ćemo imati pad zaposlenosti u klijentelističkim firmama koje su sarađivale sa bivšim režimom. Neke će se zatvoriti, ali je tu važno što će mnogi ljudi ostati bez posla. U slučaju velikih privatnih preduzeća koja imaju teškoća, vlada treba da se anagažuje da te firme preuzmu bolji vlasnici kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta. Taj slučaj ćemo imati već sa firmama Davora Macure, među kojima je i ‘Idea’”
Koliko novca iz Plana rasta je za nas nepovratno izgubljeno, koliko je zaleđeno i koliko nas još čeka? Šta Srbija treba da uradi da bi ta evropska sredstva dobila i šta od toga imaju građani? Smeši li se novo poglavlje u odnosima Brisel–Beograd
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade