Izvori "Vremena" potvrđuju "osnovanu sumnju" da se na terenu centra "13. maj" nalazi bar još jedna grobnica
MESTO ZLOČINA: „13. maj“, Batajnica
Iskopavanja tri masovne grobnice u centrima specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) MUP-a Srbije „13. maj“ kod Batajnice i Petrovo selo kod Kladova na svetlo dana iznela su ostatke najmanje 110 ljudi. Na dve lokacije u Petovom selu otkopana su 74 tela (16 u jednoj, 58 u drugoj grobnici): posao ekipe Zavoda za sudsku medicinu iz Niša bio je olakšan time što su tela bila pokopana u transportnim vrećama ili umotana u pvc foliju, što je sprečilo rasipanje i mešanje ostataka. Prema rečima Vujadina Otaševića, šefa tima koji je radio u Petrovom selu, pronađeno je samo jedno žensko telo, svi leševi imali su na sebi civilnu odeću i na njima „dominiraju tragovi projektila“.
Mnogo teži posao imao je ekspertski tim beogradskog Instituta za sudsku medicinu koji je ekshumaciju obavljao u centru „13. maj“, pod rukovodstvom direktora instituta dr Dušana Dunjića. U relativno malu grobnicu (oko 3×3 m) bili su sabijeni, delimično ispreturani i raskomadani ostaci najmanje 36 ljudi: „najmanje“ je ovde stručan termin na osnovu prvih uvida jer je posao kompletiranja ostataka još u toku. U međuvremenu objavljeni podaci govore o osmoro dece i jednom osmomesečnom fetusu, ženama i muškarcima u civilnoj odeći. Prema izvorima „Vremena“, među ostacima su pronađena samo dva projektila ispaljena iz vatrenog oružja; stanje ostataka praktično onemogućava utvrđivanje načina i uzroka smrti. Tragovi spaljivanja na nekim ostacima su nesumnjivi, a zahvaljujući arheolozima koji su od početka učestvovali u radu ekipe bilo je mogućno rekonstruisati pokušaj uništavanja tragova. Tela su, po svemu sudeći, bila nabacana na lomaču od trupaca veličine i oblika železničkih pragova.
U istraženoj grobnici kod Batajnice pronađeno je sedam ličnih karata, od kojih šest glasi na prezime Beriša, svi iz jedne ulice u Suvoj Reci. Jedan od malobrojnih pronađenih dokumenata datiran je 1. marta, što može ukazivati da je bar jedna od osoba ubijena posle tog datuma.
Slika zločina i načina na koji je pokušano njihovo prikrivanje postaje sve jasnija, možda i zato što se u poslednjih desetak dana, od kako je Vojska Jugoslavije objavila da na optužbe za učešće u „slučaju hladnjača“ više neće javno odgovarati, ministar policije Dušan Mihajlović nije oglašavao. Za pretpostaviti je da se bavio važnijim poslovima. I tako, Milošević je u Hagu, a grobnice su ostale u Srbiji. Osim tri čije se istraživanje privodi kraju – ostaci iz Batajnice će, po završetku obrade i uzimanja uzoraka za DNK identifikaciju, posredstvom Međunarodne komisije za nestala lica i uz nalog Okružnog suda u Beogradu najverovatnije biti prebačeni na Kosovo – proteklih nedelja pominjano je kao izvesno postojanje još nekoliko grobnica. Ministar Dušan Mihajlović govorio je da su neke žrtve pokopavane „ispod autoputa“, te da će javnosti uskoro biti otkrivena lokacija masovne grobnice na nekom trećem mestu u Srbiji. Mediji su nagovestili da na terenu centra „13. maj“ postoje još četiri jame s ostacima žrtava i sumnju da u Petrovom selu postoji još jedna. Izvori „Vremena“ potvrđuju „osnovanu sumnju“ da se na terenu centra „13. maj“ nalazi bar još jedna grobnica.
U međuvremenu, svedočenja vozača kamiona sa leševima („Mrtvi putuju…“, „Vreme“ br. 546 od 21. juna) i Dragana Vitomirovića, vlasnika „Timočke krimi revije“ koja je otvorila „slučaj hladnjača“ („Glas“, 22. jun), govore o tome da su dvojica vozača tokom NATO bombardovanja sa Kosova prevezla blizu dve hiljade tela, sahranjenih „u grobnice širom Srbije“. Lokacije otkrivenih, sve tri na terenima centara SAJ-a, detalji svedočenja vozača i izjave ministra Dušana Mihajlovića o voljnim i nevoljnim učesnicima zakopavanja tela i „otkrivanja“ grobnica jasno upućuju na to da je izvršilac poslova prikrivanja zločina bila policija, odnosno neki njeni delovi. MUP Srbije ukazao je na Slobodana Miloševića kao inicijatora i nalogodavca „asanacije terena“ na izvesnom sastanku sredinom marta 1999, ali osim Vlajka Stojiljkovića, generala Vlastimira Đorđevića i Radomira Markovića nije identifikovao učesnike te „koordinacije“ niti su ovi, bar ne da je javnosti poznato, tim povodom saslušavani. Jedino je ministar policije Dušan Mihajlović 19. juna saopštio da će ih kad budu imali dokaze za sud predati sudskim organima: „Imamo, međutim, indicije ljudi koji su učestvovali na tom sastanku kod gospodina Miloševića.“
Inostrani posmatrači do sada obavljenih ekshumacija veoma visoko su ocenili rad domaćih sudskomedicinskih ekipa, ali su se, u skladu s pravilima ponašanja, uzdržali od ocena i prognoze posledica „otkrića“ – osim da će Međunarodna komisija za nestala lica, koju je u najvećem delu dosadašnjih poslova na terenu zastupala Kanađanka Brenda Kenedi, opremiti jednu laboratoriju za analizu DNK u postupku identifikacije žrtava, i to kao deo mreže sličnih laboratorija koja je već uspostavljena u Hrvatskoj i BiH. U ovdašnjoj javnosti „ustajanje žrtava“ naišlo je na muk, ukoliko zanemarimo tipične i očekivane reakcije da je „sve to izmišljeno“ (radikali), do žalosne i kukavne tunjavosti u izjavi da se „s ekshumiranjem leševa nesrba otpremljenih sa Kosova i otkrivanjem tajne hladnjača moglo još sačekati, jer taj korak, naime, ‘u ovom trenutku nije moralno opravdan'“ (Miroljub Lješnjak, DSS, potpredsednik skupštine Vojvodine, „Mađar so“, 29. jun).
Asanacija bojišta
Vojska Jugoslavije je prošle nedelje objavila monografiju „Primena pravila međunarodnog prava oružanih sukoba“. Tim povodom načelnik VMA general-major Momčilo Krgović saopštio je da su jedinice VJ tokom bombardovanja na teritoriji Kosova i Metohije u zonama svoje odgovornosti izvršile asanaciju terena na 54 lokacije. Pronađena su 172 tela: „U svim slučajevima gde se radilo o sumnjama da su ubistva bili su angažovani nadležni sudski organi – vojni i civilni – i pokretali su postupke“, rekao je Krgović. „Gde se god moglo, a moglo se u dosta slučajeva, u identifikaciji, registraciji, sahranjivanju i transportu učestvovala je rodbina poginulih… Nažalost, nađene su i masovne grobnice.“ Podaci su sređeni, objavljeni i dostupni.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbija je ušla u građansku neposlušnost, a to sa sobom nosi posledice. U danima za nama postalo je nemoguće prebrojati privedene, uhapšene i povređene. Ostaće zabeleženo da su se policijske marice u punoj brzini zaletale u mirne građane i da je jedan čovek hteo da naudi sebi, pod teretom pritiska vlasti
Šta je sve pokazao protest u subotu 28. juna? Kakve poruke i pouke odatle može da izvuče vlast – i čini li to – a kakve studenti i građani koji demonstriraju? Da li je manifestacija nacionalizma na Vidovdan bila očekivana, potencijalno opasna ili predstavlja nešto sasvim drugo? U kakvom se položaju sada nalazi režim, a u kakvom njegovi protivnici
Brojanje glasova na ponovljenim izborima, na jednom izbornom mestu, u varošici od 10.000 ljudi, pratio je lično predsednik države Aleksandar Vučić jer je znao – ako padne Kosjerić, zaljuljaće se mnogo više od jedne opštinske vlasti. Uspeo je SNS na kraju da zadrži izbornu pobedu, uz uobičajeni repertoar – zastrašivanje, demonstraciju sile i medijska blaćenja protivnika
Građani i studenti su tako dobro organizovani da policija izgleda smešno. Trčkaraju od ulice do ulice, od kvarta do kvarta, kao neka zbunjena deca. Ako ovaj bunt iznedri očekivani rezultat, odnosno ako Novi Sad odista postane ovdašnji Gdanjsk – to će u istoriju grada nesumnjivo biti upisano zlatnim slovima. Govoriće se o tome sa ponosom, kao što se sa ponosom ističe da je 1748. godine postao slobodan, autonoman grad, dekretom carice Marije Terezije. Slobodu je tada platio, ona se uvek plaća
“Posle ovih sedam meseci”, kaže psiholog Zoran Pavlović, “represija postaje sasvim jasno kontraproduktivna. Režimi koji koriste prekomernu silu često nehotice mobilišu građane, jer nasilje delegitimizuje vlast, a ljudima daje moralnu jasnoću i emocionalnu snagu da se suprotstave. Represija, drugim rečima, ne samo da neće pasivizovati društvo (što režim planira), već će samo ojačati granicu između ‘nas’ i ‘njih’, ojačaće i identitet otpora i pojačati koheziju unutar grupe koja trpi nepravdu. Broj ljudi koji izlaze na ulice ne smanjuje se već raste”
I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer
Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!