
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: srđa stevanović / fonet
Kakvi su to poslovi dogovarani na fotografijama Aleksandara Vučića, Mohameda Dahlana i Adhama Aboa Madalale? U čemu predsednik jedne države može da sarađuje sa licem koje je na Interpolovoj poternici? Zašto se hapse ljudi koji ukažu na kriminal Vučićeve vlasti, a Vučić pije u društvu lica s međunarodne poternice? Povodom čega Vučić putuje sa Madalalom avionom? Gde putuju? Zašto putuju? Koje to važne državne poslove Vučić sa njim ima
Godinama se pitamo kako su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati postali najbliži partneri Vučićeve vlasti. Ko to ima korist od, evo ispostavilo se posle toliko godina, štetnih ugovora Er Srbije sa Ethadom, „Beogradom na vodi“, Al Dahrom, davanja 200 hektara najboljeg beogradskog zemljišta arapskim partnerima?
Tek skandalozno hapšenje hrabrog uzbunjivača Aleksandra Obradovića iz valjevskog Krušika otvorilo je osnovanu sumnju da su svi ti ugovori zapravo lične kombinacije Aleksandra Vučića, ministra Nebojše Stefanovića i njegovog oca Branka i da su im samo paravan za ključni dil. A to je organizovani kriminal trgovine oružjem. Štetan je za državu, štetan je za naše fabrike namenske industrije, štetan je za naše građane, ali je koristan za nekoliko srpskih porodica.
Kao najprepoznatljiviji među njima, obeležen je vrh Srpske napredne stranke – Vučić, njegov ministar Nebojša i otac Branko Stefanović. Međutim, jasno je da ni to nisu mogli sami.
Poslednjih dana više uzbunjivača ukazalo nam je na sumnjive avione koji utovaruju robu prekrivenu zelenom čojom i ciradom koja nesumnjivo – kako tvrde – oružje a prevozi se iz Kargo magacina Aerodroma „Nikola Tesla“. Ali ne po zakonu. Na takozvanoj TEG deklaraciji može se videti oznaka Etihada u zaglavlju, ali i VIP oznaka, što bi značilo da je pošteđena svake kontrole.
Uzbunjivači su nam skrenuli pažnju i na još dva lica za koja imaju osnovanu sumnju da su ključna u ovom lancu organizovanog kriminala trgovine oružjem. Obojica Palestinci i obojica sada žive u Beogradu. Ta lica, ukazuju uzbunjivači, predstavljali su se kao važni poslovni posrednici Vučića sa UAE i Saudijskom Arabijom, najpre u štetnom ugovoru Er Srbije sa Etihadom, i da su čak lično prisustvovali potpisivanju glavnog ugovora u Vučićevoj kući u Jajincima, a slikanje sutradan je bila samo predstava za javnost.
Prvi Palestinac je relativno poznat našoj javnosti – Mohamed Dahlan, bivši šef palestinske tajne službe, a danas lice s Interpolove poternice, koji je dobio i srpsko državljanstvo i nesmetano živi u vili na Dedinju.

Drugi čovek je nepoznat javnosti. Međutim, uzbunjivači ukazuju da je on zapravo glavni čovek iz senke za sumnjivu trgovinu oružjem sa Arapima. Reč je o Adhamu Abou Madalali. Reč je o najbližem Dahlanovom saradniku koji je bio prvi ambasador Palestine u Crnoj Gori, a takođe živi u Beogradu.

Zato Aleksandra Vučića javno pitam, a istovremeno tražim i odgovore od tužilaštva:
Kakvi su to poslovi dogovarani na ovim fotografijama Vučića, Dahlana i Madalale? U čemu predsednik jedne države može da sarađuje sa licem koje je na Interpolovoj poternici? Zašto se hapse ljudi koji ukažu na kriminal Vučićeve vlasti, a Vučić pije u društvu lica s međunarodne poternice? Povodom čega Vučić putuje sa Madalalom avionom? Gde putuju? Zašto putuju? Koje to važne državne poslove Vučić sa njim ima?
I ključno, na kraju. Da li će zbog profitera trgovine oružjem od Vučića, Stefanovića do ostalih stradati naša zemlja i naši ljudi? Ako ovih dana čitamo gde je sve završilo srpsko oružje, veoma me je strah da smo svi mi samo taoci profitera Vučića i Stefanovića i da sutra možemo biti meta nečije osvete jer su srpske granate bacane na nečije glave.
Jer sve što je korisno za Vučića i Stefanovića, ispostavi se da je štetno za Srbiju.
A ovo sve je krajnje ozbiljno i za našu sveukupnu nacionalnu bezbednost.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve