

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“




Kakvi su to poslovi dogovarani na fotografijama Aleksandara Vučića, Mohameda Dahlana i Adhama Aboa Madalale? U čemu predsednik jedne države može da sarađuje sa licem koje je na Interpolovoj poternici? Zašto se hapse ljudi koji ukažu na kriminal Vučićeve vlasti, a Vučić pije u društvu lica s međunarodne poternice? Povodom čega Vučić putuje sa Madalalom avionom? Gde putuju? Zašto putuju? Koje to važne državne poslove Vučić sa njim ima
Godinama se pitamo kako su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati postali najbliži partneri Vučićeve vlasti. Ko to ima korist od, evo ispostavilo se posle toliko godina, štetnih ugovora Er Srbije sa Ethadom, „Beogradom na vodi“, Al Dahrom, davanja 200 hektara najboljeg beogradskog zemljišta arapskim partnerima?
Tek skandalozno hapšenje hrabrog uzbunjivača Aleksandra Obradovića iz valjevskog Krušika otvorilo je osnovanu sumnju da su svi ti ugovori zapravo lične kombinacije Aleksandra Vučića, ministra Nebojše Stefanovića i njegovog oca Branka i da su im samo paravan za ključni dil. A to je organizovani kriminal trgovine oružjem. Štetan je za državu, štetan je za naše fabrike namenske industrije, štetan je za naše građane, ali je koristan za nekoliko srpskih porodica.
Kao najprepoznatljiviji među njima, obeležen je vrh Srpske napredne stranke – Vučić, njegov ministar Nebojša i otac Branko Stefanović. Međutim, jasno je da ni to nisu mogli sami.
Poslednjih dana više uzbunjivača ukazalo nam je na sumnjive avione koji utovaruju robu prekrivenu zelenom čojom i ciradom koja nesumnjivo – kako tvrde – oružje a prevozi se iz Kargo magacina Aerodroma „Nikola Tesla“. Ali ne po zakonu. Na takozvanoj TEG deklaraciji može se videti oznaka Etihada u zaglavlju, ali i VIP oznaka, što bi značilo da je pošteđena svake kontrole.
Uzbunjivači su nam skrenuli pažnju i na još dva lica za koja imaju osnovanu sumnju da su ključna u ovom lancu organizovanog kriminala trgovine oružjem. Obojica Palestinci i obojica sada žive u Beogradu. Ta lica, ukazuju uzbunjivači, predstavljali su se kao važni poslovni posrednici Vučića sa UAE i Saudijskom Arabijom, najpre u štetnom ugovoru Er Srbije sa Etihadom, i da su čak lično prisustvovali potpisivanju glavnog ugovora u Vučićevoj kući u Jajincima, a slikanje sutradan je bila samo predstava za javnost.
Prvi Palestinac je relativno poznat našoj javnosti – Mohamed Dahlan, bivši šef palestinske tajne službe, a danas lice s Interpolove poternice, koji je dobio i srpsko državljanstvo i nesmetano živi u vili na Dedinju.


Drugi čovek je nepoznat javnosti. Međutim, uzbunjivači ukazuju da je on zapravo glavni čovek iz senke za sumnjivu trgovinu oružjem sa Arapima. Reč je o Adhamu Abou Madalali. Reč je o najbližem Dahlanovom saradniku koji je bio prvi ambasador Palestine u Crnoj Gori, a takođe živi u Beogradu.


Zato Aleksandra Vučića javno pitam, a istovremeno tražim i odgovore od tužilaštva:
Kakvi su to poslovi dogovarani na ovim fotografijama Vučića, Dahlana i Madalale? U čemu predsednik jedne države može da sarađuje sa licem koje je na Interpolovoj poternici? Zašto se hapse ljudi koji ukažu na kriminal Vučićeve vlasti, a Vučić pije u društvu lica s međunarodne poternice? Povodom čega Vučić putuje sa Madalalom avionom? Gde putuju? Zašto putuju? Koje to važne državne poslove Vučić sa njim ima?
I ključno, na kraju. Da li će zbog profitera trgovine oružjem od Vučića, Stefanovića do ostalih stradati naša zemlja i naši ljudi? Ako ovih dana čitamo gde je sve završilo srpsko oružje, veoma me je strah da smo svi mi samo taoci profitera Vučića i Stefanovića i da sutra možemo biti meta nečije osvete jer su srpske granate bacane na nečije glave.
Jer sve što je korisno za Vučića i Stefanovića, ispostavi se da je štetno za Srbiju.
A ovo sve je krajnje ozbiljno i za našu sveukupnu nacionalnu bezbednost.


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve