
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Foto: Tanjug/Sava Radovanović
Predsednik je zločin u Mladenovcu oceni kao teroristički akt, ali nije naveo koji bi bio politički motiv za njega. Rekao je i da se kaje što je bio protiv smrtne kazne
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je zločin koji se dogodio u Mladenovcu teroristički čin i napad na celu Srbiju.
„Noćašnji napad je bio teroristički napad”, rekao je Vučić koji se ovaj put javnosti obratio u prisustvu svih članova Vlade Srbije.
Međutim, u obraćanju Vučić nije naveo na osnovu čega se ubistvo u Mladenovcu kvalifikuje kao teroristički čin. Preduslov da bi se nešto okarakterisalo kao terorizam jeste postojanje političkog motiva, a njegovo postojanje Vučić nije naveo.
Za razliku od obraćanja posle tragedije u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, ovaj put Vučuć nije iznosio detalje noćašnjeg ubistva. Od predsednika su se čule uglavnom informacije koje su javnosti već bile poznate.
Zatim je najavljeno zapošljavanje novih 1.200 policajaca kako bi se povećala bezbednost u školama, te da je cilj da za godinu dana policajac bude uvek prisutan u školi.
Najavljeno je razoružavanje Srbije, a Ministarstvo pravde doneće izmene zakona kojima će biti pooštrene kazne za neovlašćeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih naprava.
Vučić je rekao i da je Vladi Srbije predložio vraćanje smrtne kazne, ali da mu je objašnjeno da to zbog međunarodnih konvencija nije moguće, te da bi u tom slučaju Srbija, pored Belorusije, bila jedina zemlja u Evropi koja ima smrtnu kaznu.
Ipak, Vučić je rekao i da se kaje što je i sam nekad bio protiv njenog postojanja.
Dok traju dani žalosti neće odgovarati nikome, ali da će od ponedeljka odgovoriti svima koji se raduju nesreći naše zemlje i onima koji su pozivali na nasilje.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve