

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Generalni direktor RTS


Biografija, najkraće: Beograđanin, rođen 1959. Arhitekta po obrazovanju.
Kako je postao novinar: „Oko pokojnog lista beogradske omladine ‘Susret’ motao sam se još dok sam bio u Drugoj beogradskoj gimnaziji. Ipak, mislim da sam im bio korisniji u distribuciji novina nego kao saradnik. Kakav-takav novinar postao sam s nepunih osamnaest godina, kao dopisnik Studentskog radio programa Index 202 s Arhitektonskog fakulteta. Nešto ozbiljnije, kao urednik i voditelj emisija, počeo sam 1974 – kada su mi malo popustile obaveze na fakultetu. Istovremeno, pisao sam pomalo i za ‘Student’.“
(Potom je 1979. dogurao do TV Beograd, od koje će kasnije, na poznat način, postati RTS. Upamćen je kao voditelj emisije „Čekajući metroa“.)
Kako se dogodilo da ode pre nego što je RTS postao TV Bastilja: „Otišao sam svojom voljom – uzeo sam svoju radnu knjižicu, a oni su mi uzeli propusnicu. Dve godine pre toga sam, takođe svojom voljom, otišao i iz Informativnog programa. Jednostavno, nisam hteo da delim lik i delo. Imao sam sreću, ili bar jaku prekogniciju, da izbegnem sve potonje sukobe i turbulencije, otpuštanja i prinudne odmore…“
Šta je posle radio: „Sve vreme sam na vizit karti hteo da naštampam ‘Radim sve radnje’. Bio sam direktor marketinga Credibel banke, potom sam snimao reklamne filmove za nameštaj u Bugarskoj, postavljao bilborde po Bugarskoj, Poljskoj, Beogradu i Crnogorskom primorju. Vodeći sam stručnjak za trivision sisteme u zemlji. Radio sam, kao arhitekta i marketing konsultant, i sajmove. Kao scenarista i reditelj proizvodio sam komercijalne i dokumentarne filmove. Prodavao sam okolo TV konsalting. Radio sam i scenarija za hepeninge i festivale. Kao honorarni saradnik radio sam emisiju ‘Čekajući metroa’ na Trećem kanalu. Napisao sam i izdao dve knjige, i stalni sam član redakcija satiričnih časopisa ‘Naša krmača’ i ‘BRE!’. Poslednjih godina bio sam u ekipama koje su radile medija-monitoring.“
Da li je bio u Takovskoj ulici 5. oktobra prošle godine: „Bio sam ispred zgrade, i to u više navrata, jer sam mog petnestogodišnjeg klinca pokušavao da pronađem i ‘izvadim’ iz oblaka suzavca – ostao je blokiran u jednom od dvorišta koja spajaju Kosovsku i Takovsku ulicu. Rizikovao sam batine, jer su me neki s boljom memorijom prepoznali i dobacivali: ‘Alo, TV, izgore ti kuća.’ Jedan drugi momak, koji je upravo kamenicom razbijao prozore, veselo mi je dobacio ispod marame koja mu je prekrivala usta i nos: ‘Crvenkovski, i ti si sa nama!'“
Zašto se 5. oktobra vratio u RTS: „Vratio sam se u RTS jer smatram da je to oduvek bila moja kuća iz koje su me isterali ‘divlji’.“
Šta je osećao: „Odmah sam otišao u Košutnjak, jer sam znao da odande može da se emituje. Ušao sam u zgradu, prvi put nakon desetak godina, i umalo da se odmah predomislim – ličila mi je na pust i zapušten provincijski hotel. ‘Podigao’ me je susret s ljudima koje godinama pre toga nisam video – produkcijskim osobljem i novinarima koji su se, kao i ja, vratili.“
Šta je najveći problem „nove“ RTS: „Premnogo grehova, premnogo očekivanja, premnogo ljudi, premalo para, premalo stručnjaka, premalo opreme…“
Kako će ga rešavati: „Samo entuzijazmom i racionalizacijom.“
I kako još: „Znam da gadno zvuči, ali je jedini način da sačuvamo i uspravimo nacionalnu RTV ponovno uvođenje nekakve pretplate. Nema komercijalne javne radiodifuzije – sve u svetu su na javnim prihodima. Molim i za javnu podršku!“
Kada će ponovo otići sa televizije: „Već su mi gledali leđa, pa mi neće biti ni teško ni neobično. Otići ću kada zaključim da je sila entropije sistema veća od naše energije da je preokrenemo; ili kada zaključim da ja, kao vanpartijski čovek bez jakih leđa, nemam snage da se oduprem partijskim sukobima koji bi se prelamali preko leđa i tanušnog obraza sistema.“


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve