img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Zapisi sa Poklopca sveta

09. октобар 2024, 22:55 Vesna Marjanović
foto: v. marjanović
Copied

Kad god početkom septembra na Poklopcu sveta dani okraćaju, a nebo se naroguši i počne padati velika kiša, ja hop, hop i uzmem prvi autobus koji naiđe, odveze me na Monmartr, otključavam sa ograde one fensi crkve zaključana metalna srca nesuđenih ljubavi i onda ih bacam sa vrha tog brda u Senu, od toga me ima u ramenima, ili isplovim do prve lagune i skačem sa pramca na glavu u Jonsko more, sve dok i mene i more ne zaboli čelo, pa se spustim gondolom do Murana, lepo zamolim da malo duvam velike staklene lopte, to mi je velika želja, ali mi mišićavi, brkati Italijani govore: “Iš, iš, nije to posao za tebe, idi tamo preko, vezi plave cvetove čipke u Buranu”, u tom selu važim za majstor vezilju i tu obično celog leta razvlač̣im srebrne niti preko tuđih snova ili nađem svoj poni i odem kroz šljivike i livade do jednog ušća u Moravu gde su opaki virovi i gde šaran najbolje grize, pa ga pecam na vlasi svoje kose do jutra, a nekada samo sednem ispred seoske prodavnice tamo, blizu Vrnjačke Banje, zubima otvorim hladno pivo i slušam kosce kako psuju sve svece redom.

***

Hajde, priznajte, jeste li ikada legli posred trake koja odvaja saobraćaj u ovom i onom smeru? Kod vas je ona verovatno bela, kod mene je žuta. Ta vam je traka dugačka neka dva metra, taman da se ko čovek opružiš. Onda se uzdaš u opreznost vozača, vidiš da ti se auto približava ako ležiš na stomaku, pa zažmuriš i prepustiš se zvuku točkova, možda kočnica, uglavnom sudbini. Ako ležiš na leđima, ne moraš da žmuriš, možeš da gledaš u nebo i da brojiš oblake i ptice, tad slabije čuješ. Možeš se nadati da vozač neće baš u tom trenutku krenuti da promeni muziku ili da traži upaljač. Možeš se nadati da nije rastrojen, da ga nije baš to jutro ostavila žena ili da, ako je vozačica, nije baš tada krenula da popravlja karmin ili joj je pukao konac na najlonci ili da šalje sms ljubavniku. Ako sve te nade ostaviš po strani, kako je sa nadama najpametnije uraditi, i ako uvo prisloniš na put, možeš čuti tutnjavu neizbežnosti i svoje srce kako udara o asfalt.

***

Noćas u snu nisam stigla da na djutiju kupim omiljeni dolče i limončelo, bilo je deset do jedan, u jedan mi je poletao avion. Bio je vreo kraj maja u tom mom snu, ja sam trčala slalom između ljudi čudnih jezika sa koferima. Na graničnoj kontroli policajci su se hladili palminim lišćem levom rukom, a desnom mahali za prolaz. Avion je leteo nisko i lagano, skakutao po oblacima, a ja sam kroz otvoren prozor otkidala osunčane belo-plave kolute i jela ih poput šećerne pene.

Kod Češke smo leteli još malo niže i skrenuli malo nalevo pa smo negde na tromeđi Austrije, Slovačke i Mađarske proleteli kroz drvored trešanja, brala sam ih tek dozrele i trpala u usta. Duvao je vetar, jer, znate, kad ste tako visoko, uvek nešto duva, pa sam morala da povežem lila maramu na bele tufne da mi se ne pokvari frizura. Kasnije sam mahala ljudima koji su na pikniku pored neke velike vode, smem da se kladim da je to moj Dunav, igrali badminton.

Probudila sam se u 6 i 10 pre nego sam u snu stigla na cilj, a prilično sam sigurna da je trebalo da sletim u Beograd.

***

Ponekad mi mnogo dođe da vozim. Ako nemam razlog da nekuda odem, ja nađem izgovor. Ako nemam ni izgovor, ja samo sednem u auto. To da nemam pojma kuda ću tera me da još više moram da vozim. Nađem najbliži izlaz na autoput, najradije pre nego se popale lampioni, ako vozim predveče, ili pre nego se pogase ako je pred svitanje. Stisnem gas. Izgledam kao da se jako žurim negde, samo što niko ne zna da ja u stvari ne moram nikuda stići, pa pošto mnogo žurim, nemam živaca za onog sa prikolicom, za kamione i druge što ne dobacuju ni do ograničenja. Doduše, nemam vremena ni za one koji se drže ograničenja jer razumete – ja jako žurim. Tako se uglavnom držim leve trake. Kad iza mene naiđe neko ko još više žuri, ja mu se nekada sklonim. Gledam stabla koja se savijaju pored puta, gledam svetla auta, žmigavce, bankine i znakove za ko zna kud, osećam upaljeni put pod točkovima ili vodu koja se razleće kraj puta… Vozim tako dok mi se ne stane. Onda sednem usred nekog nepoznatog pejzaža i dišem. Nekada razgovaram sa Fransoaz Sagan o njenoj Brzini. Uvek sam volela tu priču, a sa godinama je sve bolje razumem; što imam više godina imam manje vremena, valjda zato žurim.

***

Bjørk (breza) najčešće je listopadno drvo u Norveškoj i veruje se da su šume breza bile prve šume nastale u ovom delu sveta nakon ledenog doba. Otporne i zavisne od svetla, breze se često bore sa drugim drvećem i nadrastaju ga. Kako se penjete u brda, one su sve niže i niže i šume niskih, od vetra krivih i mraza napuklih breza, obično su poslednje šume pre golih planinskih vrhova. Tamo nema ničega, samo pogled koji oduzima dah i poneki oblak koji se da rukom dodirnuti. Putovanje norveških breza uzbrdo sasvim je nalik našem putovanju prema kraju.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure