img
Loader
Beograd, 4°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Za Peđu

18. septembar 2019, 22:57 Slobodan Georgijev
Foto: Privatna arhiva
Copied

U februaru 2008. godine umrla je moja ujna Latinka. To je bio šok za mene, jer je to bila žena sa kojom sam proveo mnogo dana i nedelja svakog leta dok su me slali „kod babe i dede“ na selo. Ona je bila jedina od odraslih koja je imala vremena za decu uprkos poslu koji je morala da uradi svakoga dana. Ona je jedina slušala šta mi mali govorimo, šta nam treba i kako možemo i mi njoj da pomognemo.

Njena smrt bila je strašna vest i zatekla me je u Zaječaru, gde smo bili na treningu koji smo organizovali za novinare lokalnih redakcija.

Znam da me je probudila zvonjava mobilnog telefona u rano jutro, na displeju je pisalo Liki – to je moja tetka i bio sam siguran da nisu dobre vesti.

Ne sećam se da li sam plakao, samo znam da mi nije bilo dobro i znao sam da će biti teško suočiti se sa tom novom realnošću, da će biti teško videti i utešiti mog ujaka, da će mi biti teško da se zagrlim sa bratom i sestrom koji su ostali bez majke, činilo nam se, tako rano. Ujna je bila u pedesetim i činilo se, opet činilo se, da sada kada su joj deca porasla, kada su postali ljudi, da će moći da se malo opusti i da možda proživi neke lepše godine.

Najbolje su one godine koje imaš, a ne one koje misliš da će doći, lekcija je koju sam tada naučio.

Uglavnom, na doručku u hotelu pričao sam sa Vasketom, zajedno smo radili u to vreme, i rekao mu šta se dogodilo. On se ponudio da mi ustupi svoj auto da bih što pre otišao „kod svojih“, ali sam odlučio da završimo taj dan sve što imamo i da odemo po planu za Beograd, pa ću ja sutradan svojim putem.

Kao da sam hteo da odložim, kao da nisam smeo da se odmah pustim i odem tamo gde se plače, rida, gde svi ćute, zapanjeni božjom surovošću koja najbolje pokupi prve.

Sutradan, već kod kuće, sedim u dvorištu i čekam da dođe Peđa. Dan je lep, hladno je, ali je sunčano, izgleda kao da je zima već prošla, i kao da smo u onom međuprostoru u kome je vazduh nekako najčistiji čak i u ovom zamagljenom Beogradu. Udišem svežinu februarskog jutra i čekam Peđu sa kojim sam se dogovorio da donese novogodišnju jelku koju su Gaga i on kupili te zime i sada, razume se, žele da je negde posade. Ponudio sam mu da to bude u dvorištu moje mame. Ubrzo stiže sivi polo folksvagen i iz njega izlaze Peđa i mali Bogdan, njihov sin, koji tada ima tri i po godine.

Izlaze veseli, ali kada me vide smušenog shvataju da nešto nije kako treba. Pozdravim se sa njima i objasnim šta se dogodilo. Na takvu „vest“ nema se šta reći osim onog „da počiva u miru“, šta više od toga.

Peđa iznosi jelku iz gepeka, odredimo mesto na kome ćemo je zasaditi i mali Bogdan se prvi ponudi da kopa, jer on želi da učestvuje, želi da bude uključen. Nas dvojicu to zabavlja, setim se svoje ujne i kako je i ona nas male puštala da radimo sa velikima bez histerije i bez nervoze koje stariji gonjeni poslom pokazuju. Bogdan malo kopa, malo kopamo nas dvojica, Peđa slika i postavlja sliku na svoj Fejsbuk profil. Ne znam da li je i dalje tamo, ali on će znati.

Peđa ima božju ruku. Šta god da posadi to se brzo primi i krene da se razvija.

Tako je i sa onom jelkom koja jedanaest godina docnije već nadvisuje krov kuće i već počinjemo da razmišljamo da je otfikarimo malo, mada je toliko pravilna i simetrična da mi se čini da bi to bio greh, da bismo samo ojadili drvo, koje su Bogdan i Peđa sa toliko ljubavi i dobre volje posadili u dvorištu moje mame.

Peđa je poslednjih godinu dana odsutan, bori se sa najvećim izazovom u životu. Ja nisam mogao ništa da mu pomognem, ništa posebno da učinim za njega, a da li je zaista tako, ne znam. Znam samo da kad god vidim to drvo, prvo pomislim na njega i čini mi se da duh tog drveta živi i u njemu, i da će on, kao ta jelka, uz pomoć svoje porodice, baš kao i onda, da preskoči sve nevolje i da nadvisi sve krovove. Siguran sam da na neki šamanski način taj duh može i njemu da pomogne, da mu da dodatnu snagu i da ga otrgne iz bolesti koja ga je napala.

Čekam ga da se vrati, da dođe i uveri se kako raste to njegovo drvo. Zovemo ga Bogdanova jelka, ali ima tu i Peđinog udela. Čekam ga samo da se vrati i vidi kako raste ono što je on oživeo.

Tagovi:

Peđa Obradović peđa obradović in memoriam peđa obradović n1 Peđa obradović novinar
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
19.novembar 2025. Katarina Stevanović

Koraci

12.novembar 2025. Miodrag Pešić

Slike, razasute

05.novembar 2025. Bojan Bednar

Buđenje

22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

Komentar
Zamagljeni portret Aleksandra Vučića pred grbom Srbije

Pregled nedelje

Ćaciji protiv Vučića

Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte

Filip Švarm

Pregled nedelje

Otac, sin i neljudski režim

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Filip Švarm

Komentar

Studije srpstva i drugi košmari

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1820
Poslednje izdanje

Dosije Ćacilend

Dijagnoza Vučićeve Srbije Pretplati se
Na mestu gde se lomi društvo

Šesnaest dana štrajka Dijane Hrke

Intervju: Dejan Bursać

Važnija je otvorenost studentskog pokreta od lidera koji mogu da pregovaraju

Energetika

Veliki naftni post

Portret savremenika: Ketrin Konoli

Biografija upornosti i doslednosti

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure