img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

UZU

13. октобар 2010, 18:56 Nenad Šebek
Copied

Gospodin Miloš Vasić je u prošlonedeljnom „Vremenu uživanja“ veoma lepo razložio osnovne karakteristike, odlike, pa čak i osobine uputstava za sklapanje i upotrebu raznih sprava, mašina, automobila, pištolja i nameštaja. Bojim se, međutim, da gospodin Vasić nije bio upućen u sve aspekte ove kompleksne problematike, te ću biti slobodan da ga dopunim.

Najpre, zaboravio je da kaže da je jedna od osnovnih podela među muškarcima ona na muškarce koji čitaju i one koji ne čitaju uputstva. Među onima koji čitaju, postoji još jedna podela: na one koje ih razumeju i na one koje ih ne razumeju. Recimo, poznavajući gospodina Vasića, a nešto malo i sebe, odgovorno tvrdim da on spada u prvu podgrupu, a ja u drugu.

No, glavna primedba na članak gospodina Vasića jeste u tome što je ili propustio ili možda nije bio upućen u činjenicu da su uputstva za upotrebu (u daljem tekstu UZU) deo globalne, usudio bih se čak reći i globalističko-mondijalističke zavere širih razmera u koju su uključeni kompletna industrija svega i svačega, kao i, naravno, biciklisti. Još se bavim istraživanjem o ulozi masona, Vatikana, CIA, cionizma „an ženeral“, Beča, Berlina, Malog Iđoša, Al Kaide, KGB-a, Kurte i Murte, te ne bih ovom prilikom da izlazim u javnost sa preliminarnim rezultatima. Reći ću, za sada, samo to da su svi oni veoma suspektni, to jest sumnjivi i da gde ima dima, obično ima i vatre. Pametnome dosta!

Dakle, prvi deo zavere odnosi se na činjenicu da se za autore UZU isključivo biraju dokazani i provereni sadisti koji firmi naručiocu UZU donesu urednu potvrdu, overenu od najmanje 4 psihijatra. Potvrda, po pravilu, detaljno navodi sadističke kvalifikacije, inklinacije i deklinacije potencijalnih autora. Kandidati, potom, moraju doneti i potvrdu da nemaju više od četiri razreda osnovne škole, a prednost imaju oni sa večernjim kursevima.

Kandidati koji uđu u uži izbor se zatim uvode u poluzamračenu prostoriju u kojoj se, prekriveni velom ćutanja, zavere i svile, nalaze mašina, pištolj, automobil, fotoaparat ili šta već. Sa zvučnika dopire tiha muzika i još tiši glas inženjera koji, na nekom od brojnih jezika koje kandidati ne znaju, objašnjava čemu služi naprava, kako se ona koristi i šta sem psovki i macole možete koristiti ne bi li je naterali da radi ono što hoćete, kada hoćete i kako hoćete. Potom, kandidate odvode u drugu sobu gde im danima puštaju crtane (ponekada i porno) filmove, glasnu muziku i besplatno toče brlju, pivo, pa onda brlju i pivo. Kako se koji kandidat obeznani, o’ma mu prilazi stenografkinja i postavlja mu pitanja o korišćenju sprave koju su koji dan ranije razgledali. Samo dva dana kasnije, stenografkinja, kojoj se beleške oduzimaju čim završi intervju sa autorom UZU, po sećanju ih diktira daktilografkinji koja ima povez preko očiju i kuca na tastaturi drukčijoj od one na koju je navikla.

Finalna faza jeste prevođenje na, kako je gdin Vasić lepo primetio, sve jezike EU i tuce drugih. Za ovaj se posao angažuju prevodioci koji nisu uspeli da prođu test za Evropski parlament i koji stručnoj komisiji najpre moraju naučno da dokažu zašto su bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski potpuno različiti jezici i zašto se nemački koji se govori u Bavarskoj uopšte ne razlikuje od nemačkog u pokrajini Hesen.

Kada vašem cenjenom listu već uzimam prostor, dozvolite mi da ukažem i na još jednu opasnu zaveru koja kao bauk hara čitavom kuglom zemaljskom. Reč je o sveopštoj zaveri kelnera. Naime, svakog meseca, na noć punog meseca, na hipersupertajnoj lokaciji usred švajcarskih Alpa u dubokim podzemnim tunelima, okupljaju se delegati kelnerskog ceha iz vascelog bijelog dunjaluka. Kelnerima već na ciriškom aerodromu stavljaju povez preko očiju i vozikaju ih ukrug satima kako ni pod najtežim mukama ne bi mogli da odaju hipersupertajnu lokaciju.

Odmah po skidanju poveza, kelnerima probrani predavači i stručnjaci drže kurs na temu „Kako ne primetiti gosta koji maše rukom“. Za sada sam samo uspeo da saznam da su predavači povezani sa Trilateralnom i Vanderbiltovom komisijom (i, naravno, biciklistima), ali nisam još ustanovio njihove motive, prioritete, niti njihove konačne ciljeve i namere. Ne bi me, međutim, začudilo da moja naredna istraživanja ukažu na tesnu vezu, pa čak i na povezanost ove zavere sa onom prethodnom o pisanju UZU.

Znam da će gospodin Vasić, pedantan analitičar kakav je već, priupitati: „A kamo dokazi, gospodine Šebek? Gde su činjenice, fakti, čaure i prateća dokumentacija (kao i vojvođanski novci)?“ Moliću lepo, gos’n Vasiću, pa jadna bi bila ta zavera kada bi o njoj postojalo drugih dokaza sem onog da ja tvrdim da jeste. Što je, priznaćete, u zemlji Srbiji savršeno dovoljan dokaz! Osim toga, kažite Vi meni pošteno: pa kako bi kelner, za ime božje, mogao da Vas gleda pravo u uši a da ne primeti da već pet minuta očajnički mašete obema rukama ako nije prošao obuku na hipersupertajnoj lokaciji u švajcarskim Alpima?

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević

Komentar

Rašrafljivanje diktatora: Politička remek-dela pobunjenih studenata

Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure