img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Upijanje

23. jun 2004, 17:50 Tamara Skrozza
Copied

Kada je negde početkom osamdesetih jedna od onih večnih spisateljica-udavača konstatovala kako se standard jedne zemlje najbolje vidi po ženskim higijenskim ulošcima i kako je razlika između Jugoslavije i Italije najočiglednija kada se bukvalno zaviri u gaćice Jugoslovenki i Italijanki, sećam se da je stariji muški svet oko mene pravio viceve na njen račun. Mene nije bilo briga. Imala sam sedam-osam godina i te „ženske“ mesečne stvari nisu me se ticale.

No, kada mi je mama prvi put dala ono nešto što se tada zvalo uložak, a bilo napravljeno od komada vate umotanog u nekakvu mrežicu, setila sam se one (ispostavilo se) pametne žene i s tugom pomislila kakve li uloške u tom trenutku koriste 12-godišnje Italijanke. Odbojnost prema tim nesretnim mrežastim „ulošcima“ vremenom je postala takva da sam gotovo manijakalno počela da pratim „ženske priče“ i njihove dogodovštine s vatama, mrežicama, tamponima i svim onim fenomenima koji se danas besomučno reklamiraju, a tada nisu ni bili vredni reklame. Naravno, zahvaljujući tim pričama, konačno sam shvatila da je pametna žena s početka ove priče bila još pametnija nego što prvobitno pomislih – kako se srozavala i nestajala Jugoslavija, kako smo postajali sve bedniji i bedniji, srozavalo se i nestajalo čak i ono što smo do tada mogli da nađemo, a što je, kao, bilo namenjeno ženskom komforu.

Krajem osamdesetih, dakle, pojavila se nekakva nada da ću konačno saznati šta znači pravi uložak – u prodavnicama su tu i tamo mogli da se nađu pristojni primerci tog fenomena, s tim što su bili zapakovani u više nego jadne i više nego nesterilne kutije. Ništa strašno, pomislila sam. U odnosu na one mrežice, moglo se reći da idemo napred. Istina, ženskom svetu iz mog okruženja (pa i meni, priznajem) dešavalo se da ti pristojni primerci „procure“, dešavala se poneka fleka na posteljini i krevetu (obično ne svom, nego nekom gostinskom), a uobičajena scena iz ženskog toaleta bila je zagledanje drugaričine pozadine ne bi li se uočila izdajnička kapljica koja se, eto, takvom pristojnom primerku „omakla“. Sve to, međutim, nije se moglo ni nazvati problemom u odnosu na ono što nas je očekivalo – da li zbog ratova, propasti industrije, hiperinflacije ili nečeg drugog, tek, na te „ženske stvari“ odjednom se bukvalno zaboravilo i vreme avanture moglo je da počne. Nepravda je, međutim, što za razliku od avantura s mlekom, hlebom i ostalim za život neophodnim stvarima, avanture s ulošcima tih devedestih niko nije pominjao i ni dalje ne pominje. Šta se, dakle, dešavalo tih godina? Na samom početku, dešavalo se da su oni koji nisu imali sreću da se rode kao muškarci histerično trčali po praznim prodavnicama tražeći nekakva jadna pakovanja vate, pa zatim po praznim apotekama tražeći još jadnija pakovanja gaze – kombinacija je „radila posao“, koliko god ličila na one mrežaste primerke. Nešto kasnije, međutim, ispostavilo se da je i to bio pravi luksuz: negde sredinom 1993. vate i gaze jednostavno je nestalo, šverceri se još nisu dosetili da iz dalekih zemalja prokijumčare i uloške, pa su u pomoć prizvana iskustva s početka pedesetih. Baš kao tadašnje klinke koje pojma nisu imale šta je menstruacija i koje su mesecima živele u ubeđenju da umiru od nekog zloćudnog tumora, krijući šta im se dešava jednom mesečno, ovdašnje dame izvukle su poslednje štekove preostale gaze, zavoja i pamučnih krpa, presavijale ih na odgovarajući način i pretvorile ih u uloške za višekratnu upotrebu. Nekome ko TO nikada nije prao i nekome ko TO nikada nije sušio, verovatno nikada i neće biti jasni problemi s ulošcima. Ipak, mnogo je onih koje o TOME mogu da posvedoče, mnogo onih koje znaju koliko je TO pouzdano, neudobno i jadno. Samo njima u stvari i vredi pričati kako sam se osećala i šta sam radila kada je do mene, u decembru 1993, dospeo jedan (1) primerak s krilcima, upakovan u sterilnu ljubičastu kesicu – primerak u kojem su već tada mogle da uživaju famozne Italijanke. Ostali jednostavno neće razumeti zašto sam dotični primerak otpakivala i zapakivala hiljadu puta, zašto sam do iznemoglosti razmišljala u kojoj prilici da ga iskoristim i zašto mi je baš uložak, a ne nekakva ogrlica, automobil ili vila s bazenom bio simbol nedostižnog normalnog života.

Kako bilo, taman kad smo stigli do dna i još malo niže, na scenu su konačno stupili pametni šverceri dosetivši se da i uloške iznesu na pijacu. Tek tada, postalo je jasno šta je zapravo mislila ona što je upoređivala naš i italijanski standard – ulošci su upijali više nego dobro, imali su krilca koja su takođe upijala, bili su meki, udobni i sigurni. Neki su i mirisali, što im je povećavalo cenu na tezgama, ali ih činilo i svemogućim čarobnim tepihom kojim se, direktno i bez ikakvih problema, prebacujete u italijanski/američki/ kakav god life style. Problem je bio jedino u tome što je put do Italije/Amerike i života, vodio preko Kalenića/Bulevara revolucije/buvljaka. Ipak, konačno je i nama svanulo. Negde krajem devedesetih, domaći proizvođači malo su živnuli i počeli da prave sasvim pristojne primerke, a zatim su se postepeno u prodavnicama pojavili i oni svetski. U to vreme još jako skupi, isto tako postepeno su počeli da bivaju sve pristupačniji da bi se čitava epopeja završila na potpuno neočekivan način: mislim da je ista ona dama s početka priče pre par godina konstatovala kako bi neki stranac koji dođe kod nas i pogleda naš TV program, od silnih reklama za iste proizvode pomislio kako mi samo pijemo kafu i krvarimo.

Istina, te reklame za ove ili one uloške i tampone dojadile su i bogu i narodu. Istina, u tim reklamama pojavljuju se neviđene gluposti. Istina, u našim prodavnicama izbor uložaka i tampona veći je nego bilo gde u svetu. Čini se, dakle, da i ovaj put malo preterujemo. Nije ni čudo. Ta famozna krilca i „upijanje tečnosti“ stvarno su super stvar. Verujte na reč.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar
Kvantni skok u srpsku budućnost: Maketa za Ekspo 2027. u Surčinu

Pregled nedelje

Ekspo kao Surčinski klan

Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji

Filip Švarm

Komentar

Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara

Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu

Jelena Jorgačević

Komentar

Vučić, vojska, obmane i laži

U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure