img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

U ritmu kamenja

14. septembar 2022, 21:58 Milan Filipov
Foto: Stanislav Milojković
Copied

Volim muziku maltene od kada znam za sebe. Počeci te ljubavi sežu u rano detinjstvo, vezani su za kasetu Rokenrol za decu Vlade i Gileta i pesmu Jednog zelenog dana, koju volim i danas. Međutim, to su bili tek bezazleni počeci izgradnje mog muzičkog ukusa koji će, logično, s godinama pretrpeti tektonske promene. Ozbiljniji koraci u tom pravcu su nastupili sa Bitlsima, kada sam imao desetak godina. Usledilo je upoznavanje sa još vedeta muzičke scene na kanalu VH1, od kojih se jedno ime izdvojilo. Kada sam imao 14 godina, dobio sam narezan komplet albuma Rolingstonsa, pošto sam prethodno izrazio želju da se upoznam sa njihovim zvukom. Rezultat? Takav da sam za manje od mesec dana postao njihov obožavalac.

Kolekcija iz šezdesetih me je za svega dva-tri dana oborila s nogu. Od prvog albuma, nazvanog sasvim prozaično po imenu grupe i na kojem je samo jedna pesma original, a ostatak su obrade bluz numera, preko još dva albuma na kojima je uočen mali pomak u pisanju pesama, pa do prvog pravog hita, koji me je svojom snagom oduševio (I Can’t Get No) Satisfaction, bilo mi je jasno da imam posla sa grupom koja po svemu odskače od onoga što sam do tada slušao. Taman sam zakoračio u pubertet, i ne znam šta mi se više sviđalo: vokal i harizma Mika Džegera, gitarski rifovi Kita Ričardsa, nonšalantnost Bila Vajmana, svestranost Brajana Džonsa ili pouzdani ritam Čarlija Votsa. A tek pesme! Elegična Paint it Black, magična Lady Jane u kojoj se čuje dulcimer, zloslutna Sympathy for the Devil, ironična Fingerprint File, moderna Anybody Seen My Baby gde nas pevač pita gde se denula njegova draga… S vremenom sam počeo da uviđam da su njihovi albumi prave zbirke pesama: Aftermath kao prvi skroz originalni album benda kojim su konačno pokazali sav talenat, Beggars Banquet kao svedočanstvo dekadencije u koju je grupa upala otkrivši sve prednosti hedonizma, Sticky Fingers (moj omiljeni) kao stav grupe spremne da zakorači u novu fazu rada, Steel Wheels kojim su se vratili nakon kriza 80-ih, Bigger Bang kao korak u novi vek… Dovoljno gradiva za beogradski koncert.

Posle nekoliko najavljenih i neostvarenih dolazaka, početkom 2007. objavljeno je da će u okviru evropske turneje Stonsi nastupiti i u Beogradu. Čim sam čuo vest, video sam sebe tamo. Listao sam po internetu istorijat turneja, gledao snimke koncerata iz svih mogućih gradova na Jutjubu (barem ono što sam uspeo da nađem), preslušavao stare i otkrivao nove pesme.

Došao je i taj dan: 14. jul 2007. bio je vreo, ali to nije bilo važno, bio sam spreman kao zapeta puška. Dok sam sa rekom ljudi išao na Ušće, imao sam utisak da odlazimo na hodočašće. Tačno u 21.30 počela je čarolija: čim je Ričards zasvirao čuveni rif za Start Me Up, skočio sam više nego Dragutin Topić. Malo šta može da se uporedi sa euforijom koja mi je tog trenutka prostrujala niz kičmu. Moj omiljeni bend je konačno tu, i prži kao u najboljim danima. Ređaju se pesme, od hitova do onih novijih, Ričards je nasmejan kao mačka na kauču, prateći vokali razbijaju, ali niko kao ser Džeger. Njegov glas, pokreti, harizma pokazali su se u punom sjaju. Počeo je sa “Zdravo, Beograd!”, nastavio sa “Ja uživam, a vi?” (ko ne bi?).

Publika? U prvi mah sam mislio da sam najmlađi, ali demantovale su me grupe ljudi sa decom – shvatio sam da je najveća nagrada za jednu grupu da dobija nove generacije slušalaca. Žurka se seli na pokretnu scenu, momci se približavaju središtu dela gde je publika, daleko sam, ali nema veze, dovoljno da čujem svaku notu savršeno. Za kraj magične noći na bis ide Brown Sugar, kao desert. Odlazim kući pun utisaka i sa dve majice, koje i danas nosim.

Leta gospodnjeg 2021. Čarli Vots se preselio u drugu dimenziju. Bio je džentlmen za bubnjevima i snaga benda. Kao što je za automobil važan dobar motor, tako je za iole pristojnu grupu važan bubnjar. Pitajte članove Led Cepelina, Pink Flojda ili Metalike, daće vam u dlaku isti odgovor. Nije slučajno što je bubnjar poslednjih pomenutih, živopisni Danac Lars Ulrih, na vest o Čarlijevoj smrti između ostalog objavio: “Charlie… Thank you for paving the way” (“Čarli… Hvala ti što si utabao put”). To je sasvim tačno, budući da je Vots jedan od bubnjara koji su i u svojoj generaciji, a još više kod mlađih poklonika, postavljali standarde na sceni. Na američkoj turneji s jeseni 2021. Stiv Džordan, koga je Kit Ričards otkrio još 80-ih, pokazao se kao prava zamena. Ipak, dok pišem ove redove, imam utisak da je Čarlijev odlazak definitivno spustio zavesu na jednu fazu rokenrola.

Ipak, ni neizbežni rastanci ni povremene zađevice Džegera i Ričardsa ne mogu da zasene ono što sam jedne julske noći 2007. osetio čitavim telom, posle čega sam shvatio da su neki događaji veći od života. Stonsi na Ušću su za mene bili upravo to, sećanje koje ću sa sobom zauvek nositi kao jednu od najvećih dragocenosti. ¶

Tagovi:

Rolingstons
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
21.avgust 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

14.avgust 2025. Jovan Kale Gligorijević

Jogurt

31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

Komentar

Komentar

Dva tipa ćacija: Zašto ni Vučić ne veruje batinašima

Vučićev režim ima dva tipa batinaša – one sa krimi-biografijama i one kojima je partija jedina biografija. Šta drugo da rade osim onog što im se kaže? Ali, to bi isto radili i za drugog gazdu, bez problema

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Krvava nedelja i posledice

Devojke i momci – žrtve krvave nedelje – konačno su privukli pažnju Evrope. A u zemlji, dobar deo naprednjačkog biračkog tela više se ne pita da li će biti penzija i plata ako Vučić ode s vlasti, već hoće li ih primati ako ostane

Filip Švarm

Komentar

I policajke plaču, zar ne?

Policajka Radosavljević jedva se suzdržavala da ne brizne u plač, dok je stajala kao štit komandantu JZO Marku Kričku kada su mu građani došli na vrata

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1807
Poslednje izdanje

Režim protiv naroda

Tortura u garaži vlade Srbije Pretplati se
Režim protiv naroda: Sve što ste želeli znati o policiji

MUP Srbije u brojkama i slovima

Režim protiv naroda: Ivica Dačić, portret savremenika

Ponoćni ministar za prebijanje građana

Enkoridž 2025.

Samit komšija na liniji datuma – koja razdvaja juče od sutra

“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen

Previše pametni da bi bili zvezde

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure