img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Točkovi vremena

19. јун 2024, 23:00 Ivan Ristić
foto: tomfisk / pexels
Copied

Vremeplovi zaista postoje. I naravno da to nisu nikakve naučno-fantastične vremenske mašine poput onih u holivudskim filmovima. Nisu to ni one izmaštane magične ili teoretski moguće matematičke formule čijim se rešavanjem navodno otvaraju portali u vremensko-prostornom kontinuumu.

Sve do sada dokaz o postojanju mog ličnog vremeplova kojim ponekad mogu putovati u prošlost (grozeći se sadašnjosti i užasavajući se budućnosti) ljubomorno sam čuvao od drugih. Mislio sam da za takvu nemoguću misiju mogu biti iniciran isključivo ja. Krugovi u vremenu ili tačnije “Točkovi vremena” su zapravo bili i ostali stvarni fenomeni i predmeti načinjeni od vinilne mase ili plastičnih kućišta i magnetnih traka određenih vrsta i namena, i dela su ljudskih ruku namenjena u najvećoj meri zabavi posvećenih.

Prvi put sam se sa tim naizgled trivijalnim a zapravo više nego neobičnim stvarima ozbiljnije susreo zahvaljujući stricu Goranu i njegovom rođenom starijem bratu, to jest mom ocu Banetu. Police njihovih nekadašnjih momačkih soba bile su izvitoperene od kvantiteta nekih uredno poređanih crnih diskova, takozvanih gramfonskih ploča. Viđao sam ih i ranije. Nekolicina mojih drugova su te ploče iliti “longplejke” i “singlice” svojih roditelja i rodbine koristili u igri umesto frizbija ili kao improvizovane neidentifikovane leteće objekte. Nešto kasnije bejah prezriv i ljut na njihovo neznanje i svetogrđe. Stričeve i ćaletove ploče brižno su čuvane, upakovane u celofan pa onda odlagane u kartonske omote albuma čija je spoljašnjost bila živopisna nalik rukotvorinama devete umetnosti, koju sam s vremenom počeo da obožavam. Beše to prava neprocenjiva kolekcija audio-vizuelnih umetnička dela. Bio je tu negde i njihov stari gramofon marke “Iskra” čiji je pogon neštedimice vrteo sve te artefakte danas prilično nepoznate naraštajima što već uveliko dolaze.

I danas sa svakim spuštanjem gramofonske igle i okretajem ploče postajem neko drugi, ili gotovo katarzičnim preobražajem postajem ponovo onaj isti klinac od pre nekoliko decenija. Usporim planetu Zemlju na 45 ili 33 obrtaja, sklopim oči i iščeznem u zonu komfora, tonući u polumrak dnevne sobe dok se polako budi euforija izazvana dopaminom. Još uvek pamtim prvi susret sa zvukom vinilnih singlica i dugosvirajućih ploča što je dopirao iz zvučnika gramofona. U početku pucketav poput izviđačke vatre pa onda blagim prelazom krene gromoglasje ili mračno milozvučje, u zavisnosti od toga šta se u tom trenutku mog rasploženja nađe na meniju – čvrsti rok, težak metal, prljavi pank ili kakva gotička balada.

Na red su nešto kasnije došle i audio-kasete. Takođe mali vremeplovi sa točkićima koji magnetnu traku namotavaju, odmotavaju i premotavaju unedogled. Sve eterične sadržaje tog analognog hardvera poput hrane upijao sam u sebe i od svega toga sve više rastao i jačao. VHS kasete su takođe bile moje relikvije, a videoteke (sada obični liminalni prostori) moja svetilišta. Zahvaljujući sopstvenoj zloglasnoj reputaciji filmofila, postao sam kratkovid. Možda ću i ogluveti od silnih decibela jer često umem da odvrnem do daske tonove one iste muzike koju sam nekada do besvesti vrteo na gramofonu ili premotavao na kasetofonu.

Voleo sam i radio. Ipak, poslednji put sam frekvencije radio-prijemnika podešavao kada smo supruga i ja belim šumom uspavljivali novorođeno dete, našeg starijeg sina. Slušajući muziku, čitajući stripove (nešto kasnije i knjige) i gledajući filmove, upoznavao sam svet oko sebe i zaljubljivao se u život. Nostalgija – ta matora fukara, čini nas, nostalgičare, beznadežnim kilosterima nespremnim za svu sistematski stvorenu surovost i ružnoću ovog sveta i veka, jer svet u kom smo odrastali više ne postoji. I zato putovanje u prošlost postaje potreba, terapija ili možda je tek samo trenutno pomodarstvo. U mom slučaju, muzika, filmovi i knjige služe da se lakše suočim sa stvarnošću. Jedva da pamtim ono prošlo vreme bez mobilnih telefona, bez interneta, ali isto tako sasvim jasna sećanja su na one dane i noći ispunjene pisanim rečima, pokretnim slikama i nadasve muzikom.

Sada kad veštačka inteligencija polako preuzima kontrolu, počevši od programiranja muzike, video i kinematografskih radova ili književnih dela, pravo je osveženje prisetiti se kako je to bilo kada su ljudska bića svojim sopstvenim božanskim darom i umećem slikali, pisali, svirali i snimali. I kapne ponekad po neka suza zbog melodije ili stihova neke posebne pesme, majstorski montiranog filmskog kadra ili odglumljene scene. Suzimo zbog onih sećanja i osećaja koji će uskoro izbledeti. Uostalom, i mi sami ćemo jednom izbledeti. Do tada nam ostaje uživanje u isijavanju svetlosti i odjecima neke sasvim drugačije epohe.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure