img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Smokva

06. avgust 2008, 17:49 Zdenka Feđver
Copied

Sadnicu smokve petrovače darovao mi je Tomislav. U jesen, po mojoj želji. Sade se mladice i u proleće, ali ja sam želela da smokva tokom jeseni prigrli moje gradsko dvorište. I bačku klimu. I da se odmah primi.

Preko zime da miruje, na proleće da krenu izdanci, a na jesen – da uberem prve plodove. Tomislav me nije gledao kao neverni Toma. Samo mi je objasnio do kog okca da zasadim granu i da vodim računa da preostala okca, koja kukucaju iz zemlje, tom istom zemljom dobro ušuškam. Kao u perinu. Na proleće, mladice će same naći svoj put.

U mom dvorištu, to jest našem, to jest zajedničkom, šest stanova. U svakom drugom stanu, po jedan Dalmatinac. Pljušte saveti kada i kako se smokva sadi i kako je, ako se uopšte primi, svake zime treba čuvati od mraza. Stogovima slame ili kukuruza. Može se stablo zaštititi i kartonima ili novinama, onda se mora utopliti i najlonom… Ali ja tvrdoglavo verujem Tomislavu, a nije Dalmatinac – i prihvatam njegov savet.

Sve treba prepustiti smokvi.

Možda se neke zime grane i smrznu, možda i stablo, ali koren sigurno neće. Smrznuto se na proleće poseče, iz korena niknu novi izdanci, a stignu i novi plodovi.

I bogami, krenule grančice na proleće. Vidim pupove, s nestrpljenjem očekujem cvet, a najviše me kopka – kako taj cvet miriše? Komšije se ironično smejulje i glasno komentarišu, iako im ja ništa ne govorim, niti ih išta pitam. Krenulo i lišće, a cvetova nema. Mislim, ništa od ploda, moram se strpeti do sledeće jeseni, smokva je ipak premlada…

Izgleda da se i ona smejuljila.

U julu, rodila pet. Sada se ja smeškam i razdragano javljam Tomislavu. U septembru, smokva je rodila još pet. Začuđena otkrićem da smokva u jednoj godini dva puta rađa, opet javljam Tomislavu. Sada se on smeška. Naravno da on to zna odavno i da uopšte nije iznenađen.

Sledećeg proleća naučila sam još jednu lekciju. Neshvatljivu. Smokva ne cveta. Bar vidno. Ispod pazuha lista, a i on je još nevidljiv, krene malecki pup i odmah se razvija u plod, a lepezasti list natkrili ga kasnije. Plodovi su ogromni, sočni, slatki, prste da poližeš, ali ne smem previše da se hvalim. Setim se Peđe i njegovog komentara o onima kod kojih se sve zasađeno brzo primi i brzo rađa: „Što veća budala, veći krompir.“

A sledeće zime, smokva se smrzla. Komšije se opet zadovoljno kikoću i zasipaju me savetima. Na proleće, ćutke seckam smrznute grane. Pojavljuju se nove, a pojavljuje se i više plodova. Posle dve zime, smokva je opet poklekla. Ja ne. Verujući Tomislavu, smokvi i sebi, stablo sam na proleće odsekla skoro do korena. Novorođene mladice pustila sam da rastu kako hoće.

I usput, ovaj put ne od komšija, slušala sam i priče o jabukama. Petrovačama. Da se ne jedu pre Petrovdana i zašto se ne jedu, strpljivo su mi objašnjavali. Svako na svoj način. A nikoga ništa nisam pitala! I niko nije umeo da mi objasni kako „katoličke“ jabuke znaju da je katolički Petrovdan i ko „pravoslavnim“ jabukama javlja da zrelo zamirišu petnaest dana kasnije?

Kada je moja smokva petrovača počela izdašno dva puta da rađa, a to čini već osmu godinu, bez smrzavanja, i ja sam izdašno počela svim komšijama i prijateljima da poklanjam plodove. I stalno sam zaboravljala da proverim da li je smokva „katolik“ ili „pravoslavac“. Ove godine, merkam stablo sa svih strana, na katolički Petrovdan. Grane su prepune plodova. Ogromnih. Liče na zrele, a ipak nisu. Posle par dana komšinica Mira me upozorava da odsečem jednu granu: „Nešto ju je napalo, na vrhu, propadaju plodovi, sve se žuti, ako ne odsečeš granu, propašće i stablo.“

Na lotrama sam, da bolje vidim i, dobro vidim. Mravi! Veći katolici od pape. Jednu zrelu smokvu marljivo su pojeli, a sa druge dve – goste li se, goste. Iznad je još pet. Smokvi. Potpuno zrelih. Pa još tri. Ni zrele, ni zelene. A ostale, isprepadane najezdom mrava, pobegle su u „pravoslavce“. Još se zelene. Posle pravoslavnog Petrovdana, nisam morala da tragam za zrelim plodovima. Nudili se sami. Po deset, petnaest dnevno.

Najveći plod sam izvagala. Znam da zvuči kao pecaroška priča, a može i kao potvrda Peđine priče o velikom krompiru, no strelica od vage gordo je zaplesala, pa stala – na dvesta grama.

Na granama stabla su i mašnice. Za komšije, koji se više ne smejulje. Da se ne otimamo. Na „Zorinoj“ crvena. Na „Mirinoj“, pošto je Mira mlađa, podrazumeva se – roze. „Marijina“ je bez mašnice. Marija slabo vidi. Uberem joj odakle stignem, odakle hoću i kada hoću. Ne sa „tuđih“. Tako i Radi.

Ostale grane su Sinišine i moje. Ima i za svakog gosta. I za one koji u prolazu ukradu, a peteljku pošteno bace pod stablo. Nisu deca. Niti se ljutim, niti se čudim. Nisam sigurna da li bih ja odolela da se nađem u sličnom iskušenju. Uostalom, kakvo je to voće ako ga niko ne krade!

Još uvek ne znam da li je raskošna smokva ispred mojih prozora žbun ili drvo. Ali! Sa nižih grana sve zrele smokve smo obrstili. Sa ovih viših, a nisam „meter i žilet“, plodove moram brati stojeći na lotrama. Onim dvokrakim, molerskim. Stojeći na petoj prečki, a sve češće i na platformi, sa žaračem u ruci, sa onom savršenom kukom, lovim grane i savijam ih, da bih ubrala plod. Siniša, kao i svi mladi, a može im se, stalno je u trku, nema vremena da bere, ali još kako ima vremena da jede.

A na stotine plodova sprema se za drugo sazrevanje. I potvrđuje Kecmankinu rečenicu. Ni ona nije komšijska.

Voće se jede kada je zrelo.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Komentar

Komentar

Građanski sukobi

Srbija srlja u građanske sukobe na jesen kada se oni koji su otišli na odmor vrate orni i poletni da se više ne povlače pred golom silom koja brani bezakonje

Andrej Ivanji
Tužilac za organizovani kriminal

Komentar

Tužilačka predstava ili udarac u kičmu korumpiranog režima

Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju

Ivan Milenković

Komentar

Hapšenja zbog korupcije: “Ili mi, ili oni“

Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure