img
Loader
Beograd, 30°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Septembar

05. октобар 2022, 20:18 Jasna Furtinger
foto: sava radovanović / tanjug
Copied

Pamtim ga najviše po početku gimnazijskih školskih godina – osnovnu školu sam mijenjala nekoliko puta pa su sjećanja pomiješana, a fakultet je počinjao u oktobru.

Početak škole, dakle, ona prva sedmica ili dvije, kad ne moraš brinuti hoće li te profesor prozvati, i kako ćeš preživjeti pismeni iz matematike. Obećanje samom sebi da ćeš učiti redovno, da te ne zatrpa, mada će te uskoro svakako zatrpati, učio ne učio. Mnogo se tražilo od nas, i ko je htio mogao je izaći sa solidnim znanjem o koječemu, u svakom slučaju dovoljno da se nastavi akademska nadgradnja. Za mene je taj septembarski početak bio i kratkotrajna nada da ću, samo ako se potrudim, uspjeti uhvatiti onu nesretnu matematiku, ako ne za glavu, a onda za rep.

Trajalo bi taman toliko koliko bi profesoru trebalo da ispiše prvi zadatak na tabli. Tada sam vjerovala da bi moj život bio puno srećniji samo da se nisam morala mučiti sa matematikom. Ono što tad nisam znala, sad znam: razumjeti ovu nauku i nije važno; matematika nas uči da razmišljamo na određeni način, čak i kad ne znamo kako doći do rješenja. Kao što nas pisana riječ, ili umjetnost uopšte, uči da spoznajemo i osjećamo svijet i život kroz iskustva i osjećanja drugih.

Matematika, uostalom, barem ona fundamentalna, i nije nešto što se ne može naučiti, kao što sam shvatila kasnije. Ono što sam znala tada, a znam i sada, jeste da je naš pristup učenju matematike, za razliku od mnogih drugih disciplina, bio fundamentalno pogrešan.

Pamtim još da je vrijeme u septembru, naročito na početku, obično bilo sunčano, sa hladnim jutrima i toplim ostatkom dana, sve do u ranu noć, kad bi se reski i uvijek pomalo vlažni bosanski zrak spustio po zemlji kao plašt. Kao mnogi što kubure s migrenama, i ja vidim apstraktne pojmove u bojama: slova, brojeve, dane u sedmici, mjesece u godini, osjećanja. Za mene je septembar ne zlatno-narandžasto-smeđ, kao što bi možda bilo očekivano, već plavičastozelenkast kao voda, prozračan, blago zlatnožut, kao sunčeva svjetlost kroz brezovo lišće koje počinje mijenjati boje. Tako nekako i miriše, plavkasto, prozračno i zlatno.

Učionice su bile pune sunca, mirisale na ulaštene podove, mada će to brzo izvjetriti, poneki prozor bio bi otvoren dopuštajući vazduhu da uđe i razrijedi mješavinu svakojakih mirisa: od tijela kojima još luduju hormoni, novih knjiga, onih pomenutih podova do kojekakvih toaletnih vodica koje smo tada imali na raspolaganju – od onih jeftinih što su se mogle kupiti kod nas do onih jeftinih što su se kupovale u Italiji. Nekako kao da tih godina lagani, svježi cvjetni mirisi još nisu bili izmišljeni, ili ih mi nismo mogli sebi priuštiti. Oni dostupni su bili ili agresivni, oštri, ili sladunjavi do vulgarnosti. Pamtim profesoricu biologije koja se baš voljela prskati jednim od tih Yardlijevih, pa je hodala kao u mirisnom oblaku, koji bi se onda spustio i po nama u prednjim klupama, uvlačeći nam se u nos i sjećanja. Poneki dječak koristio je Pino Silvestre, taj opresivni, ružni muški ekvivalent profanog ženskog Charlija; ne mogu se sjetiti nijednog drugog.

Septembar je bio prilika da se pokažu nove krpice kupljene tokom ljeta, novi par cipela, da se s najboljom drugaricom prošaputa o morskim simpatijama, da se na velikom odmoru provjeri ko je s kim, i da li tamo neki “on” još pogleduje u našem pravcu.

Kako bi dani odmicali, a tragovi ljeta polako otpadali sa septembra, nestajalo bi i one početne lakoće i bezbrižnosti. Ne da je kasnije bilo baš previše teško – nije, samo se tako ponekad činilo – ali pritisle bi obaveze, škola se zahuktavala, onaj nesretni pismeni iz matematike neumitno se približavao kao voz što ulazi u stanicu, i postajao ozbiljna prijetnja koju je nekako valjalo neutralisati.

I dan-danas ponekad sanjam te pismene i kontrolne. Kao i mnoge druge stvari u mom životu, doživljaji septembra dijele se na one “tamo” i ove “ovdje” u Teksasu. Klimatski, ovdašnji septembar je nepredvidljiv, može biti sunčano i vrlo toplo, a može pasti snijeg. Svejedno, i dalje je plavičastozlatan, prozračan; ako je vrijeme lijepo, nebeski svod ima kristalno jasnu modru boju. Ono što je dobro, čak i nakon svih ovih godina – nema pismenih iz matematike; ponekad samo isplivaju u snu i probude me.

Moj album sjećanja na ovdašnje septembre pun je slika moje djece i njihovih početaka školske godine, kad se učiteljice, učitelji, pomoćnici učitelja, poslužitelj, direktorica… predstavljaju djeci i roditeljima, naprave priredbu i otpjevaju nekoliko prigodnih pjesama dobrodošlice uz pratnju zamjenika direktora na klaviru, a kasnije se puštaju zmajevi i duvaju baloni od sapunice.

Moji dječaci, hvala bogu, nisu imali traume od matematike kao njihova mama.

Jedino, ovdje septembar prolazi mnogo brzo, ali to je više u vezi sa “sad” nego sa “ovdje”: vrijeme ubrzava kako postajemo stariji. Tome donekle doprinosi i geografska širina: nakon ravnodnevice dani su osjetno kraći, pa se čini da se brže smjenjuju. Zlatnožuto lišće opadne nakon prvoj jakog mraza, gotovo sve odjednom, ali se u zraku može još neko vrijeme zadržati zračak topline, a nebo je i dalje, ako je sunčano, blistavoplavo, kao umiveno.

A onda odjednom oktobar, koji volim zbog praznika koje sam usvojila ovdje, ali i zbog teških oblaka, vjetra i hladnog vremena, koje ponekad trebam koliko sunce i vedrinu. Viđen u bojama, oktobar je za mene crvenkastosmeđ, kao cimet, ali to je već druga priča.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure