img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Sa Ficdžeraldom u Nici

07. septembar 2022, 22:14 Luka Tripković
Copied

Jednog užarenog julskog dana sleteo sam na aerodrom u Nici. Sedmodnevni boravak na Azurnoj obali finansirao je Francuski institut iz Beograda, a ja sam zauzvrat imao zadatak da napravim nekoliko akvarela koji će biti izloženi u lokalnom kulturnom centru, čije ime sam zaboravio. Fer pogodba, nema šta.

Foto: L. Tripković

Komedijant slučaj je udesio da se u vreme mog boravka u ovom gradu obreo i vlasnik jedne televizije ružičastog predznaka, i bilo je zabavno porediti naše doživljaje grada. Nekoliko puta se dogodilo da prolazim pored mesta u kojem on u tom trenutku sedi i objavljuje sadržaj na društvenim mrežama, i to preplitanje naše dve realnosti omogućilo mi je da sagledam klasni jaz koji postoji između nas.

No, sve to ne bi bilo vredno pomena da se nisam zainteresovao za istoriju Nice, u pokušaju da razumem kada je i zbog čega ovo naselje postalo simbol raskoši. Pretpostavljao sam da je steklo popularnost u slavnim tridesetim, kako Francuzi nazivaju blagostanje omeđeno svetskim ratovima. To je vreme Pikasa, Modiljanija i Sutina u pariskim bistroima, Gertrude Stajn i Roberta Kape, koji svako malo prelazi u Španiju da fotografiše sukobe u građanskom ratu, Pariz Hemingveja i ostatka ekipe koju je na neodoljiv način portretisao Vudi Alen u svom baroknom ostvarenju Ponoć u Parizu.

U lokalnom marketu sam kupio kamamber, nešto šunke i baget i upustio se u internet pretragu. Nailazim na članak Skota Ficdžeralda, još jednog protagoniste Alenovog filma, naslovljen Kako da živite maltene ni od čega godinu dana. Tekst je objavljen u „The Saturday Evening Postu“, 20. septembra 1924. godine. Ficdžerald opisuje odlazak na Azurnu obalu nakon spoznaje da je život među njujorškom elitom poguban za zdravlje, porodicu i (pre svega) finansije. Na moje zaprepašćenje, saznajem kako je jug Francuske između dva rata predstavljao besramno jeftino utočište, budući da su grofovi, trgovci, industrijalci, naslednici i članovi korumpiranih državnih administracija već krajem aprila zamandalili žaluzine i vrata svojih vila i odlazili put nešto svežijih krajeva. Nazivali su ih ivernantima, od francuskog l’hiver, što znači zima, a ja ću ih u nedostatku prevoda nazvati zimničarima. U Nicu bi se vraćali tek s jeseni, nakon što iščeznu komarci i ostale štetočine, a temperatura postane podnošljiva.

Susret sa člankom mi je pomogao da razumem svakodnevicu slikara, odmetnutih na jug Francuske, ali i da se njome donekle razočaram – dugo sam na te okolnosti gledao kao na ustrojstvo sveta, koje uspešnim umetnicima omogućava da se nasele na ovakvom mestu i život provedu na visokoj nozi, a sada sam shvatio kako odlazak na Azurnu obalu nije bio ništa drugo nego bežanija od skupoće Pariza, njegovih bistroa, glamuroznih proslava i kabarea Monmartra.

„We Americans come here to economize“, piše Ficdžerald, ali se i žali kako je otklon od njujorškog visokog društva prerastao u svoju suprotnost, te da sada po hotelima viđa ljude od čijih se pogleda isprva sklonio. Francuzi su spremno dočekali ovo pomodarstvo, pa su cene svakim danom rasle i rasterivale lokalno stanovništvo ka Marselju, Tuluzu i drugim gradovima gde se od prostih poslova još uvek može koliko-toliko živeti. Za razliku od meštana, Skot i Zelda su gradove napuštali iz obesti, kao onda kad su kupili jedini nov reno u Jeru, gradiću poznatom po tome što je nekada u njemu bila komanda Templara, i krenuli put Kana u potrazi za vilom za iznajmljivanje. Pred očima mi gamižu pohovani pipci oktopoda, dimljeni gofovi, šampanjac natočen do ivice i piščevo oduševljenje računom od svega šezdeset jednog centa. Ako u obzir uzmemo inflaciju, Ficdžeraldov „kraljevski obrok“ koštao bi tek sedam današnjih dolara, otprilike koliko i obrok koji u tom trenutku preživam.

Shvatam da je Nica jedan od prvih gradova žrtava džentrifikacije. Shvatam i to da je sposobnost stvaranja umetnosti retko privlačna veština. Postoje ljudi koji umeju da zarade novac, postoje i ljudi poput pomenutog medijskog mogula, i svi oni nepogrešivo naseljavaju i pohode mesta koja su svojim duhom i načinom života stvorili ili oblikovali umetnici. Bilo da je reč o njujorškom ili londonskom Sohou, Berlinu ili Nici, tipovi sa novcem shvataju da se društvena potvrda dobija uvažavanjem umetnosti. Problem nastaje onda kada uz kapital generišeš i toliko moći da ti se zamagli um, pa umisliš da si ti kadar da određuješ šta je umetnost. Tada dobijete Beograd u kome danas živimo. Vrhunac cinizma srpskih elita leži upravo u tome što vrlo dobro znaju da naplaćuju podršku onima koji Srbe vode u istrebljenje, jer bi u suprotnom sa decom obilazili urbanističke pobačaje kojima je prosejana ova zemlja, a ne kafane koje su obesmrtili Ficdžerald, Matis, Klajn i slični. Eto zašto je umetnost važna. ¶

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
14.avgust 2025. Jovan Kale Gligorijević

Jogurt

31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Komentar

Komentar

Privatno nasilje predsednika svih batinaša Srbije

Predsednik svih batinaša Srbije upravo ispisuje istorijsku grotesku: od batinaša pokušava, procesom baljezganja, da načini građane, a građane da pretvori u batinaše

Ivan Milenković

Pregled nedelje

MUP Srbije d.o.o, privatno obezbeđenje za batinaše

Mnoge od onih koje su do juče hapsili, policajci danas štite. Tako su postali privatno batinaško obezbeđenje MUP Srbije d.o.o. Zato je za novinare mnogo važnije da znaju ko je ko u podzemlju, nego u policiji ili strankama na vlasti

Filip Švarm

Komentar

Od srede uveče nemamo predsednika

Aleksandar Vučić je konačno prestao da se skriva iza funkcije predsednika Republike i govori kao onaj koji zapravo jeste: predvodnik udružene kriminalne grupe koja je okupirala ovu zemlju

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Vidi sve
Vreme 1806
Poslednje izdanje

Pravosuđe i politika

Može li tužilaštvo da pobedi visoku korupciju Pretplati se
Srpsko-američki odnosi: Đurić kod Rubija

Susret koji se za tabloide nije desio

Slučaj Milorad Dodik

Jesen pomazanika

Intervju: Ivana Rašić – Sajsi MC

Ne postoji umetnost odvojena od politike

Gaza

Personifikacija okrutnosti i nehumanosti

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure