img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ručak u restoranu

17. фебруар 2021, 21:59 Zorica Čubraković
Copied

Dok pišem ove redove, stiže informacija da se u zemlji u kojoj trenutno živim ukida Ausgangssperre, odnosno zabrana kretanja posle 20 časova. Uraaa! Sada ćemo muž i ja moći čitavu noć da šetamo psa. Samo to i možemo zato što je sve zatvoreno, a privatne kuće se u vreme pandemije ne posećuju. Bar ih mi ne posećujemo. O, daaa, ilegalnih žurki ima na svakom koraku, ali nas na te žurke niko i ne zove, niti bismo mi išli na njih.

foto: julia kuzenkov / pexels

Kad se samo setim kako je bilo pre tri nedelje dok smo boravili na drugoj planeti nazvanoj, po narodu koji je naseljava, Srbija! Godinu dana nismo dolazili u Srbiju zato što mi nismo oni loši gastarbajteri koje je, prošlog proleća, Predsednik grdio i optužio da unose opasni virus u zemlju. Ne bismo ni sada došli da nas porodična nevolja nije na to naterala. Kada smo stigli, zaista smo pomislili da nas je nekakva vremenska mašina vratila u prošlost koju smo voleli.

Otvorena knjižara – bar sat vremena proveli smo u prelistavanju knjiga i ćaskanju sa ljubaznom prodavačicom. Da nismo svi imali maske na licima, poverovala bih da se nalazim u onom starom Beogradu u koji se uvek rado vraćam. Izašli iz višemesečne, evropske zaključanosti, širom otvorenih očiju posmatrali smo ljude koji sede u baštama sa grejalicama, pazare u prodavnicama, ulične tezge; tek tada smo shvatili koliko nam sve to nedostaje! U jednom trenutku smo ćerka i ja prislonile lica na staklo kafića, prepunog mladih i doteranih devojaka i mladića bez maski na licima i bez odstojanja između sebe. Prilično šokirane smo ih posmatrale, a ćerka je tiho izustila: „Oni to ne smeju da rade.“ Tako priljubljena uz staklo kafea, razmišljala sam o lekarima u skafanderima, ali i o tim mladim ljudima. Pokušala sam da ne sudim i zaključila da sam srećna što u svojoj mladosti nisam morala da prolazim kroz ovakva iskušenja.

Obišli smo nekoliko dragih mesta samo da bi želja u grudima oslabila i da bismo okolišu koji volimo, a nismo ga dugo videli, vratili boje u sećanje. Na jednom od tih mesta sreli smo prijatelje. Bukvalno smo naleteli jedni na druge. Nekoliko sekundi smo se gledali, zanemeli od iznenađenja, a onda se čvrsto zagrlili, uprkos svemu. Kada smo im objasnili zašto smo tu, pozvali su nas u restoran na ručak. Muž i ja smo se značajno pogledali i krenuli da se nećkamo i lagano odbijamo poziv, na kraju smo priznali da se mi, jednostavno, plašimo odlaska u restoran jer u zatvoreni prostor kafana i kafića već godinu dana nismo ušli, a to na našoj tamošnjoj planeti mesecima nije ni moguće.

Prelomilo je podsećanje našeg prijatelja da je on lekar i ubeđivanje da će sve biti bezbedno. Ručak u restoranu sa živim ljudima, i to još sa prijateljima! Kakav džek-pot! Dok su prolazili minuti, pa i sati sedenja u kafani, kroz glavu su mi povremeno proletala pitanja: „Šta ako se zarazimo, pa zarazimo mamu…“ Da, strah je definitivno najveći čovekov neprijatelj! Sedeći u tom prijatnom prostoru, shvatila sam koliko sam i ja postala nenormalna u ovom ludom svetu u kojem živimo. Na kraju sam uspela da oteram od sebe osećaj krivice što uživam dok mnogi ljudi pate i umiru, uspela sam da se opustim, zahvalna prijateljima što su me nagovorili, zamislite, da ručam u restoranu u vreme pandemije. Uživanje u razgovoru sa prijateljima, licem u lice, i u božanstvenoj hrani staviću na listu „Jedan od deset nezaboravnih momenata u životu“. Da mi je neko pre dve godine rekao da će se lep, ali običan prijateljski ručak u restoranu naći u rubrici „Verovali ili ne“, ne bih mu poverovala.

Istog dana zvonili smo na vrata naših kumova. I oni su od iznenađenja što nas vide tu ostali bez reči, a zaprepastili su se kada smo im rekli da nećemo ući kod njih pošto imaju veoma staru majku. Posedujemo mi negativan test, ali u međuvremenu smo bili u kontaktu sa raznim ljudima, osim toga, nemojte zaboraviti da smo mi ipak bića sa druge planete poznate pod imenom Nemačka, rekli smo im. Nisu se ni nasmejali, a kada smo otišli, pitali su se da li se naš susret dogodio u snu ili na javi. Kratko druženje sa njima na zadatoj udaljenosti, nasred hodnika zgrade, greje naša srca i sada, ovde u ledenoj, evropskoj zaključanosti.

Grljenje sa nekoliko članova familije i sa nekoliko najbliskijih prijatelja u Srbiji vratilo mi je veru u povratak onog života u kojem su dodir, zagrljaj i poljubac nasušna potreba i izvor sreće, a ne straha. Moja glava na maminom krilu, kao kada sam bila mala, daje mi nadu da takozvana nova normalnost nikada neće postati stvarna normalnost, a da ću ja, s vremenom, bivati ona stara ja, za koju je zagrljaj najlepši susret na svetu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
09.октобар 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.октобар 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.септембар 2025. Dragan Todorović

70

17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

Komentar

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1814
Poslednje izdanje

Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije

Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati se
Vučićeve Hit tvit pretnje

Pokušaj kroćenja državnih službenika

Naftna industrija Srbije

Flota iz senke protiv američkih sankcija

Intervju: Brankica Janković, poverenica za ravnopravnost

U društvu se pojavila nada

Dokumentarni film

Ocean i dlan

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure