img
Loader
Beograd, 28°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ranac

04. јун 2008, 17:29 Miroslav Alavanja
Copied

Kupljen je u Trstu. Ljubav na prvi pogled. Bio je kraj raspusta i ja sam se spremao za treći razred. Školsku torbu su mi već kupili. Klasičnu, od krutog skaja, sa dve kopče i velikom aplikacijom Tarzana u borbi.

Kako nam je bilo i blizu i blisko, porodično smo otišli da se obučemo u prestonici yugo-shopinga. Nakon iscrpljujućeg parkiranja, Casucci traperica i „brodarica“, u prolazu, privukao me jedan izlog. Knjižara, pretrpana školskom opremom, slika i prilika italijanske dizajnerske premoći, ništa drugačija od nekih koje smo već obišli. Ali, u izlogu je bio moj budući ranac.

Naravno, navalio sam da se kupi. Dizajniran bezvremeno, od kvalitetnog impregniranog platna, u dezenu geografske mape. Bio je gotovo maskirni. Ono što bismo danas nazvali militari ili safari stil. Video sam nekoliko sličnih kasnije, ali sam ga uvek smatrao unikatnim. U mojoj ga školi, odnosno svim mojim školama, niko nije imao.

I nisu mi ga odmah kupili, jer, iako sam premašio svaku meru u nagovaranju, i kada sam posegnuo za tim da pet godina neću tražiti nikakvu torbu, uzaludno, odvukli su me u dalje kupovanje „po spisku“, kojeg je uvek bilo ali, što bismo po povratku ustanovili, kao da i nije. Do predveče sam dobio još stvari van spiska, ali ranac nisam zaboravljao. Igrao sam na dosađivanje. Uvek je palilo, samo je trebalo biti uporan. Nije rezultat nekakvog sportbilijevskog fetišizma, i da se ne prikažem kao razmaženo derište koje se prenemaže kada nešto ne dobije, ali ja sam sa tim rancem ostvario „vezu“ – morao je biti moj. Kako se spuštalo veče a ja nisam prestajao sa navaljivanjem, moji roditelji, uvereni da me dezorijentisalo lutanje „via ovima i onima“, popustili su i pristali „sada je nemoguće naći taj dućan“. To sam čekao. U stilu Ivice i Marice, čitav dan sam pamtio put i upečatljive detalje, i ubrzo ih nepogrešivo doveo do odredišta. Ne sećam se koliko je koštao. Bar tri tarzanske torbe, ali više nikada, ni posle više od dvadeset godina, nisam kupio drugi ranac.

Kasnije, dok me pratio kroz osnovnu, srednju školu i fakultet, na svim mojim putovanjima, letovanjima, izletima, u toku našeg dugog druženja, moj saputnik je opravdao tu sudbinsku povezanost i, opet neverovatno, čak tri puta mi je doslovno spasao život.

Prvi put. Nedugo po povratku, u danima dok nastava još nije počela i dok sam se još prepuštao zamišljenim avanturama, moja nova školska torba je služila kao pravi planinarski torbak. Staru novu tarzansku torbu više nisam ni pogledao, a planinarenje po rukohvatima stepeništa imalo je posve novu čar. Sada mi je na leđima bio nov ranac u punoj spremi i, daleko od očiju svih koji bi me u tome mogli sprečiti, počeo sam uspon. Iako sam se istim putem popeo nebrojeno puta, napravio sam grešku i izgubio ravnotežu. Sa više od tri metra, pao sam pravo na stepenice. „Zatvorenih škura“ jedva sam došao do daha, a onda sam shvatio. Da na leđima nisam imao ranac, kičma bi mi pukla kao grančica.

Drugi put. Godinama kasnije, kada me je istorija već prošetala i kad sam se, kontra ustaljenih migracija, obreo u Beogradu i nastavio školovanje „u najbližoj školi sa engleskim i francuskim“. Tada, sklonivši se u sigurnost matice, nisam ni sanjao da ću na toliko nasilja naići tamo gde bi ga najmanje trebalo biti. Vreme nasilnog svlačenja i još nasilnijeg uvlačenja svega i svačega gornjega u donje. Sećam se da sam, iako nekakav svedok „pravog rata“ u školskom dvorištu, koje od groblja nije delio ni metar visok zidić, prvi put video kako nekoga udare iz sve snage. Toliko bez milosti, da je zidić mogao biti i niži. Kontrole niotkuda, a svuda naokolo pubertet. Nezgodno vreme u nezgodno vreme.

Ubrzo sam savladao „pravila ponašanja“ i naučio osnovne trikove. Bukvalno sam odlučio da preživim tu godinu pre gimnazije. Jednom, dok sam kraj škole čekao autobus, neko mi je prišao s leđa i tri puta me nešto udarilo. Klecnuo sam. Taj neko, čija sam sigurno bio žrtva zamene, otrčao je dok sam se ispravljao. Stigao je autobus i ja sam ušao. Nisam sedeo, da ne žulja, jer poštujući „pravila“, ranac sam nosio ispod jakne. Mudar trik, ako želiš da ti torba ostane čitava, bez rezova ili po pravilu uvredljivih napisa, i da uopšte sačuvaš i nju i njen sadržaj. Stigao sam kući i, iako nikada posebno plašljiv, od onoga što sam video, preznojio sam se. Jakna je imala tri vertikalne poderotine. Isto tako i ranac, kao i jedna od knjiga. Ona tri udarca su bili ubodi noža, a moj ranac i njegov sadržaj su me opet spasli. Kao što nikada nisam saznao ni ko ni zašto je to uradio, ni ta tri reza nikada nisam zašio. Valjda kao podsetnik, a ranac sam, još neko vreme, nastavio da nosim ispod „vijetnamke“.

Treći put. U srednjoj školi, uz novu ljubav ka alpinizmu, ranac je uvek bio tu. Jednom prilikom, svratili smo do Đavolje varoši. Oni koji su bili tamo znaju koliko je strma staza do najboljeg pogleda na okamenjene svatove. E pa, sledeći logiku „zašto lakše kad može teže“ sa trojicom kolega planinara krenuo sam još većom strminom. Odlično smo napredovali ali, odjednom, „kolega“ ispred mene se okliznuo i u padu me zakačio. On se uhvatio za neki grm, a ja, bez oslonca, počeo sam da se šuljam po padini na pozadini, pravo u ambis, među svatove. Pokušavao sam da kočim nogama. Odrao sam i dlanove, ali ništa. Tek na par metara od ivice, ranac, koji je bio na leđima, zakačio se za busen neke žilave travke. Po treći put – hvala mu.

Ranac, sada već izbledeo i izlizan, sa svim ranama i ožiljcima, ljubomorno čuvam i spremam se da ga uokvirim i zastaklim. Staviću ga na neko vidno mesto. Da znam da je tu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević

Komentar

Rašrafljivanje diktatora: Politička remek-dela pobunjenih studenata

Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina

Ivan Milenković

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure