img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pesnička staza

22. фебруар 2023, 20:40 Dragica Jakovljević
Foto: D. Jakovljević
Copied

Ovaj Božić sam provela tamo gde je najbolje, dakle kod kuće. A na Božić 2012. imala sam jak razlog da topli dom zamenim šetnjom po prohladnom Kalemegdanu – da bih videla upravo otkrivenu bistu Stevana Raičkovića. Svojevremeno sam njegove “Slučajne memoare” prekucala na pisaćoj mašini (s ova moja dva prsta), jer sam morala da ih vratim u biblioteku a u knjižarama ih nije bilo. Iako odavno imam i knjigu, ti su listovi, urolani poput neke diplome za ljubav prema poeziji, još u mojoj fioci (kunem se – nikad umnožavani!).

Na Kalemegdan ulazim iz Knez Mihailove, sačekuju me jedan ministar unutrašnjih dela i jedan kompozitor – Kosta Taušanović i Stevan Mokranjac, a onda beleg od belog mramora – “Ovde je aprila 1867. pročitan ferman sultana Abdulaziza po kome su Beogradska, Kladovska, Smederevska i Šabačka tvrđava predate na upravljanje knezu Mihailu i vojsci Srbije” (tako u kamenu piše).

Preko puta, Radoje Domanović, naš savremenik – Vođa, Mrtvo more, Stradija – i danas aktuelni naslovi njegovih pripovedaka, baš kao i Danga (“žig na čelo”), da ne podsećam otkud Marko Kraljević po drugi put među Srbima (“Saleteli me Srbi, pa više od pet stotina godina kukaju – ‘Jao, Kosovo!’, ‘Kosovo tužno’…”).

Jedan naspram drugog Aleksa Šantić i Jovan Dučić. Iza Dučićeve počinje staza s bistama znamenitih ljudi, pa iako je tu i poneki prozaik, i političar, dajem joj ime Pesnička, jer “pjesnici su vječno treptanje u svijetu”…

Tu je markantna glava Laze Kostića, među javom i med snom, a u senci bora Marko Miljanov, koji je znao šta je čojstvo a šta junaštvo… Prevodilac Starog zav(j)eta Đura Daničić, pa “dobrotvor učiteljske siročadi” Jovan Gavrilović (1796–1877), lep rad Petra Ubavkića.

Na malom pošljunčanom platou stolovi sa šahovskim tablama, tog dana bez šahista. Evo ga i Jovan Subotić, poznat po svojim i delima svoga sina, hirurga Vojislava Subotića, jednog od osnivača Medicinskog fakulteta.

Na sredini staze poznata fontana “Ribar” Sime Roksandića, danas bez vode, a onda još nekoliko velikana (bez velikaša) – Jovan Skerlić, Janko Veselinović, Bora Stanković (upečatljiv rad Nebojše Mitrića), Đura Jakšić; i sam Roksandić, sopstvenim rukama izvajan. Vojislavu Iliću bistu je podigao Odbor devojaka Beograda, piše na postamentu slovima kovrdžavim poput pesnikove kose i brkova.

A evo i tek pridošlog Stevana Raičkovića, tačno naspram Miloša Crnjanskog, čiju je “poslednju seobu” doživeo kao “udes moderne srpske literature”. Otkrivajući bistu, Matija Bećković je rekao da je “neumorni šetač” Raičković i ovom stazom prošao “bezbroj puta”, a da bi za sebe izabrao baš ovo mesto. Verujem da je tako, jer je smatrao, i napisao, da se “od dodira Crnjanskog sve pretvaralo u poeziju”.

Vajar, Aleksandar Zarin, radio je “po živom modelu”. Negde sam pročitala da je ova bista kopija, a original je kod pesnikovog sina Miloša, kompozitora i dirigenta. Na otkrivanju su recitovani Raičkovićevi stihovi, ali ne iz Razgovora s ilovačom (Ti ćeš umesto mene ovde biti/ a nosiš moj lik kad ja budem glina…), pesme koja je nastajala dok je Zarin vajao (i koju je pesnik pročitao kao svoju pristupnu besedu u SANU).

Potiljkom okrenut Raičkoviću helenista Miloš Đurić, koji je svojim studentima – bar tako legenda pamti – zabranjivao da govore stara Grčka, dopuštao je samo Helada.

Na travnjaku prema Ulici Tadeuša Košćuška blok od belog mermera, na njemu mantija i krst. “Đakon Avakum, sabrat manastira Trnava kod Čačka, učesnik Hadži Prodanove bune, pogubljen od Turaka u Beogradu 30.12.1814, i nabijen na kolac odbivši da pređe u islam…” U blizini, kao (ne)nameran nastavak strašne priče, Genije smrti Ivana Meštrovića i Umorni borac Tome Rosandića.

Na drugom je mestu, a zbog njegove svirepe smrti najbolje bi se uklopila ovde, bista pesnika i partizana Ivana Gorana Kovačića. “Ni za grob mu se nije čulo”, pisao je Raičković, kao da je njegova “‘Jama’, rana naše poezije”, “progutala i svoga tvorca”.

Izvan (moje) Pesničke staze, na samom pragu Kalemegdana, preko puta Biblioteke, stoji bista Milana Rakića. Na pravom mestu ako bi se Raičković pitao, jer je on, Rakić, “bio i ostao usamljena ličnost u srpskoj poeziji”.

Više od biste – spomenik – dobio je Branko Radičević. Nisam uočila da se negde dodiruju njegova i Raičkovićeva poetika, ali ovde, na Kalemegdanu, ova dva pesnika nešto trajno spaja – ruke istog vajara.

Raičković je umro 6. maja 2007. Njegova bista zasad je poslednja u ovom nizu. Lepo bi bilo da se niz nastavi – recimo bistom Miće Danojlića.

I da se ovaj zapis završi, na primer, stihovima Stevana Raičkovića – “Hvala svemu što ostavlja po svetu sen, u meni trag.” ¶

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

16.јул 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.јул 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

Komentar

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  

Komentar

Gazi i lomi proklete „blokadere“, kaže predsednik

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim

Nemanja Rujević

Komentar

Užički ustanak: Da li će protest na Đetinji izazvati poplavu?

Protesti u Srbiji  ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Srbija i Evropska unija

Interesi, realpolitika i cinizam

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure