img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Parče Menhetna

11. јун 2025, 23:20 Bojana Šumonja
foto: b. šumonja
Copied

Ovog proleća dogodila mi se neverovatna stvar. Zapravo, dogodilo mi se nešto u šta sam, kako su godine prolazile, sve manje verovala da je moguće, a to je – da vidim Njujork! Grad u kom sam “bila” u snovima, čije slike su mi poznate kroz prostor i vreme, kao, verovatno, svakom stanovniku planete i koji prepoznajem čak i u detaljima. I kada sam ga konačno stvarno videla, doživela sam iznenađenje: sve je poznato, već viđeno, ali je doživljaj autentičan i neponovljiv. Nešto kao kad zalazak sunca ili mlad mesec na zvezdanom nebu vidite uživo!

Više od četiri decenije od kako je napustila Beograd, moja prijateljica živi u Njujorku, na Menhetnu, zapravo, na severu ove gradske opštine. Njena zgrada je od cigala i usred zelenila, kao i sve ostale u tom kraju.

U našoj prvoj šetnji upoznaje me sa okolinom. Prolazimo pored osnovne škole u koju je išao njen sin, u zgradi preko puta živeo je Henri Kisindžer sa roditeljima. Oni su ostali tu i kad im je sin otišao u život i istoriju, kaže ona. Ima tu još poznatih ljudi koji su zadužili lokalnu zajednicu i koji su postali deo istorije ovog kraja.

Ali, ono što čini dragulj ovog dela Menhetna i što je, po rečima moje prijateljice, lepše od Central parka – srca Velike Jabuke – jeste Fort Trajan park, najveća bašta grada Njujorka, u kojoj raste više od pet stotina vrsta raznog bilja.

Nastao je 30-ih godina prošlog veka zahvaljujući porodici Rokfeler koja je želela da stenoviti predeo pored reke Hadson pretvori u park i tako sačuva sve bogatstvo biljnog i životinjskog sveta koje tu postoji.

Severni deo Menhetna gde je park smešten bio je poprište borbi američkih kolonija protiv britanske vlasti u Ratu za nezavisnost, a ime je dobio po Vilijamu Trajanu, poslednjem britanskom guverneru. Mora da je bio neki dobrica kad su sačuvali njegovo ime, kaže moja prijateljica.

Uspomene na Rat za nezavisnost sačuvane su na mnogim mestima prostranog parka. Tako je jedna staza dobila ime po Margaret Korbin, koja je posle pogibije svog muža i sama ušla u borbu (njen muž je bio tobdžija, pa ga je zamenila na tom mestu) i postala jedna od prvih heroina Američkog rata za nezavisnost.

Otvoren je 1935. godine, priča moj vodič, a njegov prostor od 27 hektara čine promenade, terase i osam milja duge staze i puteljci namenjeni šetačima. Dole, kroz drveće, nazire se Hadson. Ali, veličanstven pogled na ovu reku pruža se sa najviše tačke u parku koja nosi naziv Terasa lipa Dejvida Rokfelera, jednog od potomaka bogate porodice koja je izgradila ceo kompleks i poklonila ga građanima na užitak.

Jugozapadni deo Parka Fort Trajan čini Kabrini šuma, prirodno utočište za više od osamdeset vrsta ptica, od kolibrija, detlića, crvenog kardinala, ptice-rugalice, do sokolova i jastreba, kao i za mnogobrojne životinje: rakune, tvorove, jazavce, oposume, zmije… Ona je mesto nastave u prirodi ne samo za školarce već i za odrasle. Posetiocima su dostupna sva obaveštenja na tablama postavljenim duž staza.

Osim veverica i ostalih žitelja ovog životinjskog carstva, stanovnici svih uzrasta su stalno tu, na poljanama, klupama, sportskim igralištima, u restoranima.

Park je zaista velika bašta… U okviru parka je i deo Muzeja Metropoliten koji je posvećen umetnosti, arhitekturi i baštama srednjovekovne Evrope. Dok moja prijateljica vadi iz torbe kesu sa mrvicama oraha namenjenih vrapcima, priskaču veverice i kradu im hranu. Slika dostojna Diznijevih filmova, i ja u njoj! Nedostaje samo muzička podloga.

Prepun cveća i drveća, harmonije i spokoja ispunjenih ptičijim glasovima, park je – za nekog ko dolazi iz Beograda u kom poslednjih šest meseci ključaju buka i bes isprekidani 16-minutnim tišinama – kao davno zaboravljeni svet normalnog. Na svakom koraku vas normalne pojave podsećaju koliko je život u Srbiji sušta suprotnost. Dok se popravljaju fasade zgrada iz kojih se vade oštećene cigle i zamenjuju novim, svako drvo ispred njih je brižljivo obmotano mrežom da ih zaštiti. Svaki travnjak je pokošen – i zelen! – a mnogo ih je. Svaki ulaz u zgradu ima malu baštu. Ljudi su ljubazni, strpljivi i predusretljivi. Lokalne zajednice brinu da život u njihovom kraju bude što bolji.

Ovo parčence sveta, verujem, živi u svakom od nas. Kao što i bašte i parkovi žive u našem sećanju jer smo u njima odrastali i stasavali. Treba samo zaustaviti njihovo brisanje i vratiti se normalnom životu koji je tu, pored nas. I koji je moguć, baš kao i moj dolazak u Njujork.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar
Niču zgrade po Srbiji: Hoće li novi zakon reširi problem nelegalne gradnje?

Komentar

Legalizacija kakvu svet nikada nije video – još jednom

Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima

Radmilo Marković

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure