img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Otvaranje

07. октобар 2015, 12:21 Sonja Ćirić
Copied

Poslednjeg kalendarskog dana leta, Galerija Grafičkog kolektiva priredila je otvaranje retrospektivne izložbe grafika Ljubodraga Jankovića Jaleta. Bilo je posebno, iako nikakva posebnost nije organizovana, niti je bila u planu.

Kao što znamo, otvaranja izložbi ne spadaju u atraktivne kulturne događaje, osim, naravno, u slučaju predstavljanja zvučnih umetničkih imena. Odvijaju se uglavnom po ustaljenom redu – barem je tako ovde, kod nas. Prvo kustos galerije ili neki poznavalac izlagača i njegovog dela informiše prisutne o izložbi i ukaže im na neke bitne pojedinosti izabranih radova kako bi i oni manje likovno obrazovani među njima mogli da uživaju u izložbi, posle čega počinje minglovanje i druženje. Između, tokom ta dva segmenta otvaranja, i nakon njih se razgleda izložba. Zbog te šeme, otvaranja izložbi su predvidljiva, očekivana i neuzbudljiva.

Na otvaranje Jaletove izložbe je došlo pola nekadašnje Akademije, a sadašnjeg Fakulteta primenjene umetnosti: i oni koji su kao i Jale bili među prvim njenim studentima pa zatim i profesorima, i oni kojima je Jale predavao Večernji akt i Kroki, i oni koji ga samo vole. Većina njih poznaje njegovo stvaralaštvo. Jale je prvenstveno slikar, crta otkako zna za sebe, a tokom šezdeset godina koliko je zvanično umetnik, stigao je i da vaja. Po sopstvenoj oceni, grafikom se najmanje bavio. Prevedeno u broj, uradio je tačno pedeset bakropisa. Ljiljana Ćinkul, kustoskinja Galerije Grafičkog kolektiva, izabrala je među njima najvažnije i najkarakterističnije kako bi retrospektiva bila retrospektiva, ali i grafike zbog kojih je Jale te večeri bio „nešto novo“ i onima koji su s njim od njegovog prvog rada.

Galerija Grafičkog kolektiva ima nevelik prostor, pa se na otvaranjima stoji i ispred nje, na trgiću. Veče kad je otvorena Jaletova izložba, bilo je baš onako kako treba da izgleda poslednje kalendarsko letnje veče. Uzbudljivo, toplo, živo, šareno, obećavajuće. Zbog tog i takvog letnjeg dana, otvaranje Jaletove izložbe je pretvoreno u druženje, a trgić ispred Galerije, pod nebom, u idealnu scenografiju za tu promenu.

Bilo je kao na žurci. Preciznije rečeno, kao na reunionu Fakulteta primenjenih umetnosti, i to neplaniranom. Svi se znaju i poznaju, pa to što se nisu odavno videli ne smeta da ćaskaju kao da su se juče rastali. Priče su obične, o svakodnevnim nevažnim detaljima, s mnogo upadica, i međusobnih dopunjavanja. O raznoraznom. O lepim stvarima. Bez reda i plana, onako kako misli vrludaju. Ajzinbergovi, Saša i Gorjana, Jaletovi višedecenijski prijatelji i kolege – on je bio profesor na Odseku za enterijer, a ona je verovatno naš najveći stručnjak za pačvork – pričaju živo o svom sinu Matveju, koji je odavno u Izraelu. Lela Kršić, keramičarka po diplomi, neposredna, i pričljiva u centru jedne veće grupe. Na momente, slobodno se smeju. Kad je ona u društvu, to je isto kao da je tu i Bogdan Kršić, njen suprug, profesor i poznati grafičar, iako već nekoliko godina nije među nama. Slobodan Đuričković Ćako, profesor Crtanja i slikanja, razdragan što vidi tolike drage ljude oko sebe setio se svoje braće od kojih ga odvajaju poslovi i užurbano vreme. Dušan Petričić, Jaletov student i poznati karikaturista, sve posmatra sa strane. Zbog Vukana, studenta FPU-a, a sada profesora drugog fakulteta, sete se nekog štosa o njegovom ocu, a njihovom kolegi Milošu Ćiriću, profesoru Grafičkih komunikacija, iako ga odavno nema. I onda se svi smeju. Lice Jaletove supruge, Agnice, po profesiji nastavnice likovnog, isto je kao lice Here na istoimenoj grafici, i žena raznih imena na njegovim slikama. Ona i njihova ćerka Tanja, slikarka, kao moderatorke skupa su: svuda ih ima, kad god treba i gde treba. Jaletovi unuci Dina i Damjan strpljivo se smeškaju na „jao što je slatka/sladak“ i slične nesnađenosti odraslih.

Na otvaranje nije došao jedino Jale, opravdano: nekoliko godina unazad noge ga ne služe onako kako bi on hteo, pa ne izlazi iz kuće. Jale ima 83 godine i svakodnevno radi. Njegovi prijatelji tvrde da on, ako nešto ne smišlja, crta ili slika, onda posprema atelje, savetuje nekog ko tek upoznaje puteve umetnosti kako da reši neki problem, sređuje radove, olovke i četke… Kažu i da je baš zato što je postao manje mobilan, poslednjih godina objavio tri obimne monografije: o slikarstvu, crtežu, i skulpturi, da je u tom zahtevnom poslu našao način kako da bude sa svojom umetnošću. Uostalom, i ova izložba je deo te priče. O uživanju u životu umetnika i umetnosti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Šamarčina iz Moskve

Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji

Filp švarm       

Komentar

Razaranje Univerziteta: Nasilje, moć i noša

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure