img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Otkaz

25. februar 2004, 17:39 Maja Marsenić
Copied

U petak 16. januara tekuće godine u popodnevnim časovima svi moji prijatelji, poznanici, neprijatelji… bili su šokirani. Posle nekoliko minuta tišine svi do jednog su zapanjeno postavili isto pitanje: „Šta ćeš sada da radiš?“, zatim opet tišina i sledeće pitanje: „Jao, šta ćeš sada da radiš?“ Nakon toga ostatak razgovora svodio se na moj monolog na temu Zašto? i na njihovu šokiranost kroz koju ni moji najrazumniji argumenti nisu uspevali da prodru. Zatim bi usledile pridevske rečenice kao „Ti si luda“. Samo je jedan prijatelj (do čijeg mišljenja veoma držim) rekao „Hrabro“, i razgovor smo nastavili na temu da li album Lush Life pevačice Jacintha zaslužuje da bude izdat na XRCD-u.

Svega tri sata ranije sam svom uvaženom direktoru (inače državljaninu nama prijateljske evropske države) uručila pismo u kome ga kratko, jasno i nedvosmisleno obaveštavam da mi je jako žao što su razlike u našim stavovima otišle predaleko, te da ja više ne vidim kako bih mogla i dalje da budem zaposlena u njegovom poslu i da zato dajem ostavku na svoje radno mesto. Tajac. Njegova uvek prisutna supruga je tvrdila da ja na to nemam pravo! Je li? Pošto smo utvrdili izvesne pojedinosti oko otkaznog roka, mirno sam izašla iz prostorija poslodavca, stazicom do glavne kapije i najzad na slobodu.

Dan je bio sunčan i topao, nebo plavo, sneg se topio, i sloboda je pevala iz sveg glasa: Jupi! Jupi! Jupi! Kakav divan dan! Kakav predivan dan. Hod je prerastao u poskakivanje da bi se sve to pretvorilo u skakanje od sreće. Dala sam otkaz. Kakvo olakšanje. Zaista, kakvo olakšanje. Dala sam otkaz na platu od (čitavih) 50.000 dinara, na stalno radno mesto, na pravo na zdravstveno osiguranje, na pravo na penziju. Da! Ali, isto tako, ako ne i više od toga, dala sam otkaz na jedan robovlasnički odnos u kome sam ja rob, a poslodavac i njegova supruga robovlasnik, pokazala sam samoj sebi (a i svima upletenim u događaje) da ne postoji taj novac radi kojeg bih bilo kome dozvolila da gazi po meni kao čoveku, ljudskom biću, radniku. Nema te plate zbog koje bih svakodnevno trpela uvrede i poniženja, i bila patriota samo na rečima.

Dani koji su usledili bili su pravo, pravcato vreme uživanja. Navika ranog ustajanja već se toliko ukorenila da uopšte nemam ni nameru da je se odričem. Predivno je ustati rano, pogledati u nebo iz kreveta, zatim na sat i svakog trenutka znati da je vreme za ustajanje ne zato što se mora stići na nekakv posao, već zato što ja tako hoću. I ti prvi jutarnji rituali su samo to – mali jutarnji rituali – a ne trka sa vremenom u smeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu. Sledi ostatak dana koji stoji neokrnjen i neiscepkan raznim podsetnicima da se u neko određeno vreme mora biti na nekom jako određenom i uštogljenom mestu. Prvi put sam shvatila premisu svog životnog saputnika: „Kada vidim sunce i vedro nebo, znam da me to neće sačekati. A posao? – posao će me uvek sačekati, ako ne baš taj, onda neki drugi. Nisam probirljiv po tom pitanju.“

U svim deklaracijama i uredbama o ljudskim pravima manje ili više jasno piše da je pravo na rad jedno od osnovnih prava čoveka, da je neotuđivo, neosporno… Međutim, nigde ništa ne piše na temu nerada kao istog takvog prava! Zapravo, nerad se niti pominje niti razmatra kao pravo čoveka. Izgleda da se smatra krajnje neprirodnim i neuobičajenim da radno sposoban građanin izabere nerad. Takvima se najčešće dodaju pridevi poput: nezaposlen, neadekvatan, tehnološki višak, nedovoljno kvalifikovan, asocijalan, konfliktan, neprilagođen… lenj, trut, lezilebović, dokoličar, besposličar. Međutim, …

Najveći broj neradnika je to svojim vlastitim izborom. Pravi, istinski neradnici se uopšte ne trude da bilo koga ubede u ispravnost svog izbora, niti od radnika ili bilo koga drugog očekuju da reše njihove egzistencijalne probleme, ukoliko ih imaju. Pravi neradnici su oni čudni ljudi koji vam se smeškaju na ulici usred belog radnog dana u vreme kada sav normalan svet koristi pauzu u radu. Skromnog i neupadljivog izgleda, mimoilaze se sa radnicima i tiho u sebi zahvaljuju nebesima što su između rada i nerada izabrali sebe i svoja verovanja u smisao života. Oni znaju (iz iskustva, naravno) da posla uvek ima, i da se od ugovora o povremenim i privremenim poslovima može sasvim lepo i pristojno živeti. Ti ljudi nemaju iluzija o sopstvenoj nezamenljivosti.

Neradnik je jedini vlasnik svog malog, nevidljivog života u kome ima beskonačno dragocenu mogućnost da bez žurbe uživa u toploti zimskog sunca ili da sa prijateljima do čijeg mišljenja drži pretura razloge za i protiv objavljivanja albuma Lush Life pevačice Jacintha na XRCD-u.

Zapravo, to mi nikako nije jasno: Pravo na rad je neotuđivo – a zavisi od toliko mnogo stvari, najmanje (ako uopšte) od onoga ko želi da ostvari to pravo. Pravo na nerad čak i ne postoji kao kategorija, a ne zavisi ni od koga i ni od čega osim od samog čoveka.

Šta je tu neotuđivo?

P.S. Da ste samo videli paničan izraz lica mog bivšeg poslodavca kada sam mu uručila svoju ostavku! Pravo uživanje.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar

Komentar

Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara

Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu

Jelena Jorgačević

Komentar

Vučić, vojska, obmane i laži

U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne

Davor Lukač

Komentar

Brbljanje i strah pred Vidovdan

Pretnje Aleksandra Vučića i njegovi pokušaji da obeshrabri građane da se priključe Vidovdanskom protestu zvuče kao zviždanje u mraku

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure