img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Osamdesettrojka

06. јун 2001, 19:46 Teofil Pančić
Copied

Slabije upućeni radni ljudi & građani skloni su da veruju kako je osamdesettrojka samo još jedna u nizu autobuskih linija GSB-a; mora se priznati da postoje elementi koji na to ukazuju, ali oni služe jedino tome da zavaraju Trag Spoznaje: prava je, naime, istina da je osamdesettrojka odavno „transcendirala“ svoju prvobitnu prozaičnu ulogu i da je postala osebujan etičko-filozofski sistem, pogled na svet, primenjena vežbanka iz stoicizma i socijalne prilagodljivosti; ko savlada osamdesettrojku, ko se spokojno saživi s njenim neuporedivim ćudima, ko je nekako ukroti, taj je očeličen i spreman da se uhvati u koštac sa svim životnim radostima i teškoćama!

Koren ovog njenog neobičnog dejstva krije se u običnom, pojavnom svetu gradskog prevoza na beogradski način. Linije GSB-a dele se, naime, u nekoliko kategorija, npr. ovako: 1. solidne (15, 16, 17, 27, 31); 2. podnošljive (18, 23, 53, 56, 65) 3. loše (45, 84, 704, 706) i 4. osamdesettrojka. Naravno, ima linija koje saobraćaju ređe od osamdesettrojke, ali to su mahom prigradske linije i, osim toga, one polaze iz centra, pa se bar može videti kada će krenuti. S osamdesettrojkom sve stoji naglavačke: samo na Crvenom krstu i na kraju Zemuna možete saznati njen red vožnje, a jedina zanimljiva stvar u vezi s njim ionako je samo impresivan stepen njegovog raskoraka sa stvarnošću: autobusi, zapravo, nikada ne saobraćaju u skladu s „knjigom“. Drugde je to anomalija, na osamdesettrojci to je pitanje prestiža.

Ako vam i dalje nije jasno šta osamdesettrojku čini tako osebujnom, valja napomenuti da je sve u vezi s njom – počevši od trase – isplanirano i sprovedeno tako da, sa stanovišta praktičnosti, bude oličenje Tantalove muke: čim napusti sremsku idilu zemunske Gornje Varoši, ona se nasuče na usko grlo Muhara, vrevu i gužvu centra Zemuna i gotovo neprohodnu Tvorničku ulicu, da bi zatim, dugo izdišući, klipsala beskrajnim Lenjinovim bulevarom, koji je mudro organizovan po doboš-torta sistemu: stanica-semafor, stanica-semafor, i tako na svakih dvadeset metara; nakon ovoga sledi probijanje kroz oronuli kraj oko Starog Sajmišta, džadom na kojoj je asfalt odavno Ugrožena Manjina koja rezignirano čeka da bude sasvim apsorbovana od gigantske, sveprisutne Rupe; potom dolazi nepojamna kloaka Autobuske i Železničke stanice, a onda milenijumski postojano mrcvarenje uz Nemanjinu ulicu, to turobno ovaploćenje najsumanutijih snova nekog Čaušeskuovog urbaniste. Kada stigneš na Slaviju (gde ja, već znatno stariji, silazim), već ti je vreme za ponovno brijanje, a osamdesettrojku tek čeka forsiranje neprotočnih vračarskih sokaka u kojima se nadmeće s izdišućim trolejbusima, koji se svaki čas kvare i blokiraju ulicu. Otuda je svako uspešno okončano putovanje osamdesettrojkom autentični Trijumf Volje, pobeda nad slepim i brahijalnim silama prirode i društva podjednako; pošto ni najveći hazarderi ne žele baš prečesto da iskušavaju svoju sreću, razumljivo je da se ovo prometalo promeće po gradu samo kad se baš mora, u minimalnim dozama. Zato ga na usputnim stanicama verno i pomalo tužno, kao mornarske žene, čekaju osamdesettrojkaši, posle stanara Azbestnog naselja psihofizički najugroženija kategorija naših sugrađana, ljudi koji o zen-budizmu i varljivoj relativnosti protoka vremena znaju ama baš sve, čak i ako čitaju samo Sportski žurnal.

No, prava priča sa osamdesettrojkom ipak se zbiva tek uveče, posle osam-devet sati: famozni privatnici odu već s kokoškama na spavanje (dok na drugim trasama ne odustaju pre ponoći), a GSB prometala nestaju u minijaturnom Bermudskom trouglu negde oko Vltave, i više ih niko nikada ne vidi. Večernje čekanje osamdesettrojke najbolja je, dakle, vežba za Čvrstinu Vere; zato slabići, amateri i zalutali, neupućeni namernici sa drugih linija posustanu već posle bednih trideset-četrdeset minuta, ispraćeni blago podsmešljivim pogledima Stoika; Mi, međutim, znamo da druženje tek počinje, i da će naša vernost i strpljenje kad-tad biti nagrađeni, osim ako možda ipak neće. Jer, osamdesettrojka je specifična i po tome što se superiorno emancipovala od jednog od retkih preživelih obeležja lepog vaspitanja i kućnog reda Beograda: i u najgorim vremenima znalo se da je Poslednji Polazak svetinja, da sve može da crkne, ali on mora da funkcioniše. Nebrojeno puta sam se uverio da tako i jeste, kada je u pitanju 16, 17, 18, 65, 75, 95 ili neka druga obična GSB linija; na osamdesettrojci, međutim, to je čista lutrija, koju – zajedno sa šačicom drugih neshvaćenih posvećenika – igram s detinjim uzbuđenjem: tri večeri se, recimo, uopšte ne pojavi, četvrte ipak dođe, pete takođe, ali iz nedokučivih razloga vozi samo do opštine NBG, a onda je mi, Siročići, pokislo odgledamo kako jezdi ka garaži; sledeće večeri – Jovo nanovo. Obaška što vozače uvek, ali UVEK, mrzi da sačekaju termin poslednjeg polaska s Krsta (23.50), već krenu po nahođenju: jedan baja u 23.35, drugi sutradan u 23.40, a treći se, bogami, opredeli za ostanak u kafani: ko je lud da u gluvo doba razvozi one ludake po Zemunu, zašto nisu već odavno kod kuće?!

Osamdesettrojka je, dakle, manje, a samim tim i više od „obične GSB-lajne“. Osamdesettrojka je rasna, sočna, punokrvna metafora, i zato je toliko nastrano volim, i zato je verno čekam, na blagi podsmeh Bližnjih. Uvek, naime, polazim od neviđeno glupe malograđanske predrasude da je to moj autobus, i da čekanjem i spremnošću da platim kartu obavljam svoj deo posla, i onda čekam da vidim šta će da se desi. Odavno sam, naime, shvatio suštinu socijalnog eksperimenta: lako za Hag, privatizaciju i ostale trice – poverovaću da je ovo ponovo Grad Za Ljude tek kada vidim da je neko vaistinu upristojio osamdesettrojku, to užareno, zapušteno središte Najmračnijeg Balkana!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Kosjerić i Zaječar: Vlast je napukla, a ima da pukne

Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Komentar

Čast Srbije se brani u Kosjeriću i Zaječaru

Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam

Filip Švarm

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr