img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Olakšanje

02. jun 2004, 17:08 Miloš Bobić
Copied

Školska drugarica je bila poznata po dve stvari – pričalo se da je Titovo kumče, kao deveto dete u familiji, i nije pokazivala želju za isticanjem. Njena kovrdžava plava kosa uvek je boravila negde izvan gužve i dečije cike, i nije odgovarala na pitanja učiteljice sve dok ova najzad nije prestala da ih postavlja.

Bilo kako bilo, mit o kumstvu je znatno uticao da se javno ne ističe njena druga karakteristika. Kumstvo je sveta stvar i najbolji način da se ili prevaziđu teškoće ili prikriju mane. Razred je uvek završavala izvan učionice, po isteku školske godine. Kako se to radi saznalo se kasnije. Kad ko. Ipak, neshvatanje dvosmernosti alijenacije uticalo je da ona kod većine đaka ostane upamćena po nečem drugom – upiškila se u učionici.

Nije ona to prijavila. Ne, dosledno se držala principa apstinencije od opštenja sa okolinom. To je bio verovatni razlog velike bare koja se prvo pojavila pod njenom stolicom da bi se proširila ispod klupe, pa ispod dve susedne. Nedužni susedi, kojima su se patike smočile, prvi su i prijavili nezgodu. Ostali su se smejali ko lud na baru. Drugarica je prvi put pocrvenela, ali to nije ni na koji način uticalo na promenu njenog socijalnog nerva. Incident je zataškan, ali je događaj ostao upamćen. Učiteljica je politički korektno objasnila da se ona olakšala. I van škole se pragmatično tumačilo da je ona olakšala bešiku. Kasnije sam sa dozom stida shvatio da smo svi mnogo više bili pod utiskom neproverenih glasina o kumstvu nego mnogoljudnošću porodice industrijskog radnika. Toliko o drugaričinim pritiscima.

U vezi sa školom i olakšavanjem dalje uspomene su vezane isključivo za prostorije u kojima se olakšava. Famozni školski WC je za mnoge bio i ostao veća i značajnija obrazovna institucija nego ustanova kojoj je pripadao. Većina je tu sricala svoje prve zidne novine, javno prikazivala svoj pesnički zanos ili vežbala crtačku veštinu. Uostalom, „Jebeš zid na kom ništa ne piše“, kaže jedan stari grafit, omiljen kod poklonika supkulture i istovremeno omrznut od strane arhitekata i kućnih saveta.

U poređenju sa sinonimima koje sam tamo pokupio, „olakšati se“ je pristojna i istivremeno veoma precizna metafora za „malu nuždu“, jer pogađa suštinu. To sam dobrano proverio prvih dana bombardovanja, upamćenih i po dve nadnaravno potencirane potrebe: dugom spavanju i čestom pišanju. I jedna i druga su bile posledica tesnoće vlastitog volumena, izgon iz stvarnosti. I izvan ovako ekstremnih situacija pišanje je olakšanje: mentalno, psihološko i fizičko. Posle njega se sigurno lakše i trči i šutira, bolje i brže radi. Naročito ako se pre toga pije pivo. Bukovski je za ta pitanja bio pravi stručnjak. Priča se i da je posle toga i radna koncentracija veća. Proveriću.

Što se tiče psihološkog domena verujem da ga najbolje iskazuje izreka „pišati uz vetar“ iako su sovjetska gvozdena vremena iznedrila izreku: „Idem ulicom, duva vetar a ja ga držim u ruci, zlu ne trebalo“. Obema je fiziologija podignuta na nivo ličnog stava, mada može da se shvati i kao način emocionalnog pražnjenja. Čuo sam priču mladića koji je devedesetih krenuo ka Hrvatskoj bez namere da u nju i stigne. Tek tako, reče, imao je neizdrživu potrebu da se približi devojci iz Vinkovaca, sa kojom ga je rastavila 1991. Vozio je dobro poznatim, izrovanim putem. Stigao je do raskrnice kod Okučana. Dalje se nije moglo. Parkirao je auto uz ivicu puta i izašao. Gledao je niz tzv. autoput tzv. bratstva i jedinstva. Onda je prekoračio šanac ka šumi i stao licem okrenutim u pravcu stare ljubavi. Nije duvao vetar. Ni on nije pustio suzu. Držao ga je u ruci, bacajući mlaz „preko grane“. Ispričao je ovo sa gordošću. Kao, valjda, zapišao neprijatelja, šta li? Bio sam rad znati, ali nisam pitao iz straha da ova bizarna anegdota ne dovede do još jednog neželjenog konflikta. Lakonski sam protumačio da se olakšao i onda i ispričavši svoj doživljaj. Ipak, strepim da se poveo za raširenim verovanjem da je to kulturna tekovina. Niko ne piša kao Srbi, mislimo mi, muški. Mlaz nam je jak i dobacujemo daleko. Istim se, međutim, diče i pijani navijači Ajaksa.

Najzad, odnos prema upotrebi neke od mnogobrojnih verbalnih alternativa u javnosti veoma varira. Normativno je većinu nepristojno izgovarati javno. Tako je eufemizam piškiti postao sastavni deo civilizovanog govora. Manji broj ljudi veruje da je to izraz indoktrinacije koja proizilazi iz paralelnog razvoja standarda opšte higijene i higijene jezika. U svojoj jedinoj objavljenoj knjizi Istorija govneta, rano preminuli francuski psihoanalitičar Dominik Laporte je u tretmanu fizioloških potreba video licemerje odnosa države prema pojedincu, iskazanom pravnim, tehnološkim i sanitarnim normama, koliko i u normi „nužnih“ eufemizama. Po njegovoj računici, svaki čovek godišnje izluči oko 730 litara urina. To je otpad. Od toga je 49 kg materijal upotrebljiv za đubrivo, parfeme i u hemijskoj industriji. Ostalo je voda. Međutim, isti procenat vode sadrže i mleko (85–92 odsto) i vino (85 odsto), uključujući i najbolji Bordo. Zašto onda, pitao se on, tolika razlika u tretmanu vina i kala kada ih deli tek petnaestak procenata razlike.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar
Kvantni skok u srpsku budućnost: Maketa za Ekspo 2027. u Surčinu

Pregled nedelje

Ekspo kao Surčinski klan

Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji

Filip Švarm

Komentar

Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara

Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu

Jelena Jorgačević

Komentar

Vučić, vojska, obmane i laži

U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure