img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Naka

04. август 2021, 20:53 Dragan Todorović
Copied

Na crno-beloj, uramljenoj fotografiji, manjeg formata, 10×15 cm, vide se starija žena, povezana šarenom svilenom maramom, i dete, tri-četiri godine, pripijeno uz nju, koje sramežljivo gleda u foto-aparat. U desnom uglu fotografije, ćiriličnim slovima piše – foto Milka, Valjevo. Da, to su on i njegova baba Ruža, koju su svi, pa i on, zvali Naka. Fotografija je poslužila da mu se vrati „memorija sećanja“, da pokuša da složi razbacane sličice iz ranog detinjstva koje su mu ostale u svesti.

Roditelji su mu živeli i radili u gradu, a njega su, sa nepunih godinu dana, dali na čuvanje babi koja nije imala dece. Baba Ruža, Naka je imala muža koji se zvao Ljubo, a iza koga je ostala samo fotografija u uniformi podnarednika. Prvo sećanje ga vraća u 1959. godinu kad je deda Ljubo umro, a on, držeći je za suknju, ide za babom koja oplakuje muža. Kasnije mu je Naka pričala kako je deda Ljubo voleo da ga drži u krilu i govori: „Moj Dragan, moj tamjan!“

Rodno selo roditelja, gde su ga poslali na čuvanje, bilo je Gornja Kokorava, deo Gunjaka, nedaleko od varošice Pecka, odakle se, na jugu, videla Petrina stena, Rožanj, a iza i dalje bila je Drina. Živelo se u zadruzi, zajednička kuća, basamaci od kamenih ploča, kad se uđe, ognjište sa verigama, preko puta klupa na kojoj su drvene vidrice sa vodom za piće. U velikoj sobi, odžakliji, spavao je deda po ocu, Borisav, sa babom Andrijanom. Tu je bila zidana peć, veliki dužni sto, i sinija, sa tronošcima, za kojom se obedovalo. Seća se kako u proju stavlja stari, zreo kajmak, pravi lopticu, grize, dok kajmak, zbog tople proje, curi iz loptice.

Naka je imala svoju prostoriju koju su zvali sobica: omanja zidana peć, sto, dve stolice, krevet sa slamaricom i perjanim jastukom. Spavao je sa Nakom; leti su se pokrivali šarenicom, tkanim ćilimom, zimi guberom, pred spavanje baba bi očitala molitvu, on bi se prekrstio. Na drugom krevetu su spavali sestra i brat od strica, koji su negodovali kad bi mu Naka, koja je imala svoj vajat, krišom davala narezanu pršutu, koju su zvali suvo meso, jabuku ili krušku.

Seća se i neprijatnosti, kad je vrištao, a baba Ruža rekla „spao mu vrat“. Poslali su po deda Pauna, u Đuriće, koji je došao, gurnuo mu prst u grlo i „namestio“ vrat. Druga „neprijatnost“ je vezana za spremanje večere. Naka je na svojoj peći spremala podvarak, i pred kraj stavila kajmak, ali on nije voleo kad se kajmak rastopi u ljuspice, vikao je: „Nemoj stavljati kajmak“… Baba je stavila kajmak i on je pobegao, u predvečerje, preko šume i potoka, kod babe po majci, koja je živela na drugom brdu…

U zadruzi su svi, pa i najmlađi članovi, nešto radili, njegovo je bilo da, sa drugom decom, čuva ovce i krave. Baba bi mu u drveni čanak spremila luka, slanine i hleba, da prezalogaji, a on nije dao ovcama da prave zijan. Ostala mu slika kako čuva ovce u Radojčinoj njivi i sedi, pod velikom dženarikom, na međi sa Osojem. Udari letnji pljusak, tad je, prvi i jedini put, video da kiša dovde pada, a odavde ne pada.

Najbolje je bilo leti, tad su bile i žetve, po sto žetelaca, napred momak i devojka, prožinjaju, graniče kojom širinom žeteoci da žanju. Njegov zadatak je bio da raspostre uže na koje bi se stavljala požnjevena pšenica, koja je vezana u snopove. Bio i na vršaju; kad dođe „mašina“, muvao se oko slame, pleve, punih džakova pšenice, dodavao ovo ili ono.

Deda Borisav je bio bunardžija i poznat kalemar, tako da su imali raznog voća. Od trešanja, koje su bile ogromne, belice i ruštavci, dudovi, beli, crni i murgaši, maline, divlje kupine, jabuke, petrovače i ilindnjače, a tek kruške, velike kao stabla trešanja, sa ogromnim krošnjama; najukusnije su bile valjevke, pa vodenjarke, mednice, leskovčanke, lubeničarke, takuše… Paradajz je stizao kasnije, i deca bi ga, čim zarudi, brala i sakrivala u slamu da sazri. Nezgoda je bila ako ti drugo dete otkrije skrovište i pokupi paradajz. Za leta se išlo i u pečurke, brale su se bele gljive, zeke, rujnice i medvedare, kako su zvali vrganje. Naka je njegove medvedare sekla na listiće i sušila na lupatku, dasci, zimi je dolazio čovek koji je to otkupljivao.

Pamti da je išao sa babom na vašar, za Trojice u Gunjake, centar sela zvali Kod škole, za Prorok u Pecku. Kad su išli u Pecku, u Mirosavića voću ga ujeo stršljen. Kad je pošao u školu, vraćaju ga roditeljima, u grad, ali, svaki letnji raspust je provodio kod svoje Nake, sve dok ona nije obolela od neizlečive bolesti. Majka je majka, pa je, plašeći se bez razloga, prestala da ga šalje u selo.

Posle nekoliko godina Naka je umrla, sahranjena je pored muža Ljube, iznad vinograda, u proplanku u šumi. Nedavno bio da poseti Nakin grob, ima mesta pored nje, sa desne strane!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure