img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Mrđenova gomila

04. септембар 2019, 21:56 Nikola Dragomirović
foto: wikipedia / kris
Copied

Iskopavanja u Bioču u Crnoj Gori 1997, tik uz kraj kanjona Morače, trajala su oko dva meseca. Od oktobra do kraja novembra. Potkapina sa slojevima iz srednjeg paleolita – neosporan znak prisustva neandertalaca na tom području – bila je izuzetno teška za iskopavanje. U Drugom svetskom ratu tu se nalazio bunker (nemački ili naš, nismo pitali), koji je suprotna strana temeljno ispogađala granatama, pa su arheološki slojevi bili poprilično ispremeštani.

Ko nije kopao paleolitske lokalitete ne zna šta je muka. Radi se četkicama ne većim od školskih i zubarskim alatkama, svaki komadić kosti ili obrađenog kamena je važan, kao i najmanja promena u boji zemlje. Svaki arheološki sloj nije dublji od pet do 10 centimetara, pa sledi fotografisanje, crtanje, premeravanje, pa opet sve ponovo. I tako metrima u dubinu, nedelju za nedeljom.

Lokalcima smo bili kao egzotične životinje, te su često navraćali na lokalitet da nas posmatraju kako radimo, sa njihove tačke gledišta, verovatno besmislen posao. Jednom prilikom je stariji Crnogorac u gunju dugo stajao iznad sonde u kojoj sam čučao i pokušavao da pohvatam sve slojeve na profilu i prenesem ih na papir.

Mi, kao studentarija na neplaćenom terenu samo smo milošću šefice dobijali onu najgoru brlju, lozu „13. juli“, i najgrđe cigare koje su se mogle kupiti za malo para. Meštani su nam donosili domaću lozovaču, koja klizi niz grlo i dobro zagreje sužnja koji po cele dane čuči na vlažnoj zemlji. A neko bi doneo i boks „lovćena“, od koga makar nisi imao poriv da ispovraćaš pluća nakon dva dima.

Ali, nedelja je bila blažen dan. Spavalo se duže, ustajalo se oko sedam umesto u pet. Posle obilnog doručka išli smo na izlet, usput pekli suva rebra i krompir u žaru, pijuckali i kupali se u Morači ako vreme dozvoljava. Obišli smo kanjon Morače, Mrtvicu i sva obližnja brda za tih nekoliko meseci.

Jedne nedelje krenuli smo put lokalne legende da se u blizini nalazi veliki praistorijski tumul zvan Mrđenova gomila. Ime ko ime, mislili smo, ali priče o njegovoj veličini su nam pobudile maštu. Raspitali smo se za pravac iako niko nije mogao tačno da nam opiše kuda da idemo. Nema veze, i da ga ne nađemo, biće to lepa avantura.

Krenuli smo iz Bioča put Gornjih Mrka, gde je, negde u dolini iza šume, trebalo da se nalazi Mrđenova gomila.

Da li početničkom srećom ili dobrom orijentacijom, kad smo u jednom trenu izbauljali iz šume, trnja i ostalog rastinja, podno nas se pružala pregledna dolina u čijoj sredini se belasala ogromna kamena gomila. Sjurili smo se niz obronak, probili kroz poslednje bedeme kupina i stigli do doline, ali tumula nigde nije bilo. Šetali smo unaokolo po kamenju, izvirivali i čudili se kako tolika gomila kamenja da se sada ne vidi iz ravnice. Tek tada smo shvatili da sve vreme stojimo na njemu, i da od veličine nismo ni primetili kada smo se popeli skoro na vrh.

Razgledali smo ga neko vreme. Na krajevima je falilo kamenje, koje su verovatno meštani odneli za svoje potrebe, pa su se tu i tamo mogle nazreti grobnice koje je skrivao pod svojim plaštom. Po pravilu tumuli, gromile, gomile, samo su praistorijske grobnice iz bronzanog ili gvozdenog doba.

Studentskom maštom smo raspredali kako bi valjalo izvršiti iskopavanja tu, i ko zna šta bi se sve moglo naći. Ali ne sada. Počelo je da se smrkava, a treba naći put nazad.

Taman što nam je ponestajalo snage, izbismo na neki put i dođosmo pravo pred neku kuću. Domaćin nas ćutljivo pogleda i osmehnu se. Tražili smo malo vode, dok domaćin nije hteo ni da čuje da ne uđemo i sednemo sa porodicom. Nije nam padalo na pamet da odbijemo jer dobro znamo pravila gostoprimstva u ovim krajevima. Biće tu i hrane, pića i tople kafe.

Domaćin se raspitivao ko smo, šta tražimo, gde kopamo, da li smo smešteni kod Pipera ili Kuča, ozbiljno se namrštivši kad je pomenuo ovo drugo pleme. I na kraju dotakosmo se priče o Mrđenovoj gomili. „Aha, znam je, a šta mislite otkad je ona tu“, upita domaćin. Šefica terena je počela da objašnjava o praistorijskim periodima, kulturama na ovom prostoru, rasporedima grobnih komora u sličnim tumulima… Domaćin je ćutao i pušio. Nije ni treptao dok je slušao o arheološkoj teoriji. Kad je šefica završila, ugasio je cigaretu i smireno dodao: „A, jok, nije ti to tako. Bio je ovde jedan vitez, Mrđen. Kukavica, bre. Namerno okasnio na Boj na Kosovu, da ne izgubi glavu. Al’ narod doznao to, pa kad se vraćao na konju, oni ga kamenovali, i eto. Zato je to Mrđenova gomila.“

Ućutasmo, pozdravismo se i krenusmo kući. Neko upita da li bismo ipak mogli da malo zakopamo tumul. „Zajebi, brate, zakopaš tumul pa stvarno nađeš viteza. Aj’ ti to objasni posle u Beogradu“, odbrusi Boris. Nismo pominjali Mrđena ni tumul do kraja terena.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure