img
Loader
Beograd, 36°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ladočka

16. novembar 2022, 19:54 Milan Filipov
foto: wikipedia.org
Copied

Ladočka je bio nadimak koji smo porodično nadenuli našem prvom automobilu, legendarnoj ladi samari bele boje. U život moje porodice ušla je 1990. godine, oko dva meseca posle mog rođenja. Bio je to ujedno i prvi auto kojim je moj otac upravljao, praktično odmah nakon položenog vozačkog ispita, što će reći da je imao zadatak da se ispraksira kao vozač upravo za volanom ovog ruskog diva – zadatak u isto vreme nezahvalan i izazovan.

Ideja o nastanku ovog brenda začeta je još tokom šezdesetih, kada su preliminarne razgovore na ovu temu vodili predstavnici sovjetskog ministarstva spoljne trgovine i italijanskog Fijata. Saradnja je zapečaćena finalnim ugovorom iz avgusta 1966. godine, kojim je formirano preduzeće AvtoVAZ, zaduženo za proizvodnju novih vozila. Ubrzo je izgrađena i fabrika u gradu Stavropolju, koji od 1964. sa ponosom nosi ime Toljati. Svedoci kažu da je upravo legendarni vođa italijanskih komunista Palmiro Toljati bio ključna figura u posredovanju između sovjetskih vlasti i privrednika iz Torina. U svakom slučaju, prvi automobili su sa proizvodne trake sišli 1970. godine, u vidu modela VAZ-2101, poznatijeg u narodu kao kopejka ili žiguli. Bazirao se na Fijatovom modelu 124, uz bitne modifikacije poput ojačane karoserije i kočionih ploča, radi prilagođavanja gruboj ruskoj klimi. Zvezda je rođena, a taj status će lada kroz različite modele zacementirati u narednim godinama i van granica SSSR.

Moj drug Dare, inače ozbiljan entuzijasta i ekspert za oldtajmere, tvrdi da ne postoji teren na kojem lada ne može da pokaže sve svoje kvalitete, naročito samara i žiguli. Budući da je njegov deda nekada davno posedovao žigulija žute boje, budite sigurni da je znao o čemu govori: pregledavši više snimaka na Jutjubu, uverio sam se da zaista ne postoji auto-put, livada ili poligon koji ova dva modela ne mogu da savladaju, što ih stavlja u ravan sa velikanima automobilske industrije poput renoa 4 ili pežoa 404. Možda nemaju gomilu elektronike kao današnji automobili, ali snaga motora i okretnost točkova svakako obećavaju pouzdanu vožnju i dobru zabavu. Kao što je fudbalskom timu potreban igrač sa dobrim pregledom igre, tako je iole ozbiljnom vozaču potreban auto koji će dobro da okreće gde treba i da skreće bez oscilacija – a stare lade su taj ispit položile sa svim pohvalama.

Tokom 90-ih godina, u našoj porodici bilo je sa samarom raznih zgoda i nezgoda kojih se moji danas prisećaju uz smeh, ali tada nisu bile nimalo smešne. Jedne takve zime ćale je krenuo na pijacu po kupus za kiseljenje. Upalio je motor, ali je osetio da nešto nije u redu, auto nije hteo da krene. Izašao je da pogleda, a imao je šta i da vidi – prednji i zadnji desni točak nisu bili na svom mestu, što nije odmah ni primetio jer je auto stajao uz živicu, na položenim ciglama sa te strane. Keva mi je pričala da je došao kući kao pokisao i ćutke legao na trosed.

U međuvremenu se ipak brzo sabrao i otišao do radnje u Paviljonima da kupi nove. U istoj radnji je saznao od prodavca da je tog jutra već dolazio čovek sa potpuno istim problemom i istim automobilom! Drugom prilikom, jednog leta u Dimitrovgradu, motor nije hteo da upali. Ćale vergla, okreće ključ, okreni, obrni, ne ide. Jedan drugar mog dede (i prekaljeni vozač) filozofski mu je rekao: „Vidi, Bobi, imaš oko sto razloga zašto auto neće da upali, može da bude dovod, svećice, šta god, ali ja znam dobrog majstora.“ Nije bilo potrebno pretresati svih sto razloga, ali onaj glavni je nešto kasnije utvrdio dotični majstor – napuklo je dovodno crevo za benzin. Taj problem je rešen, ali istog leta je iskrsao drugi, zbog kojeg smo se vratili kući na vozilu za pomoć na putu. Tu je već bio problem u filteru za gorivo, što je, po svoj prilici, bila posledica kvaliteta benzina koji se u Srbiji kupovao tokom 90-ih, na raznim mestima i diskutabilnog kvaliteta. Meni kao detetu, naravno, ništa od toga nije bilo važno; bilo mi je važno samo da putujemo i da gledam kukuruze uz put.

Posle 14 dugih godina, u koje je stalo više hiljada pređenih kilometara, putovanja i svega ostalog što čini život jednog četvorotočkaša, došlo je vreme za rastanak: s prvim danima proleća 2004. oprostili smo se od samare, predavši je u pouzdane ruke porodičnih prijatelja. Već sledeće godine prodali su je jednoj romskoj porodici. Pričali su nam da su, kada je samara stigla tamo, lokalna deca radosno trčala za njom i mahala od uzbuđenja, usput je znatiželjno dodirujući. Bilo je to lepo svedočanstvo o početku novog životnog ciklusa našeg prvog automobila. S obzirom na ladinu snagu i robusnost, siguran sam da se lepo snašla.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure