img
Loader
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Klima

14. jul 2021, 20:09 Teofil Pančić
foto: lenka pavlović
Copied

Nekima od nas, dece poznog dvadesetog veka, novi je milenijum počeo – ili se koju godinu pre najavio – s kompjuterom, internetom, mobilnim telefonima, sa svakovrsnim virtuelnostima. Meni je počeo mnogo skromnije, a temeljitije: s klima-uređajem. Uvrh žarkog leta, beše li 2000. ili 2001, nakon što mi je neopozivo dojadilo da mi bitisanje u periferijskoj mansardi liči na permanentni toplotni udar, došla su dvojica u radničkim kombinezonima s logotipom ugledne firme i ugradila tzv. klimu na moj balkon. U zgradi od četrdeset stanova u ne baš reprezentativnom delu grada, tamo gde su preovladavali oni koji su skromne penzije stekli po propalim socijalističkim preduzećima odavno nepostojećeg asortimana i nejasne svrhe, moja je klima bila prva i još godinu-dve valjda jedina. Majstor je savetovao da spoljnu jedinicu namesti tako da se ne vidi sa ulice. „Da ne privlači lopove“, rekao je; bila su to valjda poslednja leta u kojima je posedovanje klime bilo nešto retko i prestižno, pa se neko mogao prevariti i pomisliti da posednik takvog uređaja ima para i dragocenosti.

Ponekad zamišljam kako bi bilo da sve to najednom nestane, kao u kakvom retroutopijskom filmu: da se svet, dakle, vrati na fabričke postavke, a to je za mene svet iz mog detinjstva i mladosti, sedamdesetih i osamdesetih godina: trbušasti EI ili Čajavec televizori s dva-tri kanala, FM radio, kasete i ploče, fiksni telefoni „Iskra“ i večito zauzete linije s „dvojnicima“. Duga, žarka leta uz soptanje u zamračnoj sobi; vruć i već pomalo smrdljiv vazduh stoji i maltretira te kao da ima nešto lično protiv tebe, Sunce te gađa u glavu iz svih uglova kao da je opkolilo Zemlju, vreme se ne pomera i večernja svežina ne dolazi, dan je beskrajna rapsodija isijavanja znoja. Tegobno je to pomalo, ali opet, ne sekiraš se, dopola zato što je to normalno i ne znaš kako bi drugačije uopšte moglo biti (jer leto je, zaboga!), a otpola zato što si mlad i zapravo ti ništa ne pada teško, mada toga tada još nisi svestan.

Zamišljam, dakle, kako bih podneo nestanak svega onoga čime sam se okružio u međuvremenu. Mislim da bi mi nedelju dana bilo dovoljno da zaboravim da su mobilni telefoni ikada postojali, i da bih se obradovao iznova pronađenoj normalnosti svakodnevice bez idiotskog primopredajnika u džepu, čudeći se sebi što sam tako dugo pristajao da nosim taj predmet koji me je držao na kratkom lancu pokornosti i tzv. dostupnosti. Na internet bih zaboravio za, recimo, dve nedelje; najduže bi verovatno trajao povratak iz youtube lenjosti na svet puštanja ploča (a tek snimanja kaseta!), i to bi bilo to. Brzo bih se i ne baš teško, tako bar volim da verujem, vratio na generacijski kulturno-tehnološki bejzik, i ne bih mnogo žalio za „izgubljenim“. Međutim, nestanak klime koja se podešava daljinskim upravljačem sasvim bi me porazio: nisam više kadar da podnosim prekomernu prirodnost vremenskih prilika. Naročito ne u kući! S prirodom je ionako najlepše biti na distanci: kiša i sneg deluju najromantičnije kad ih gledaš kroz prozor, iz udobnosti suve i tople sobe. Otherwise su mokri i hladni, lepljivi i klizavi.

Naravno, klima uređaji su čeda dvadesetog veka, u Americi već i moja generacija uglavnom ne pamti nerashlađena vremena, ali kod nas nije bilo tako: sve do poznih devedesetih ili ranog XXI stoleća, samo su fensi banke, nadleštva, hoteli, kafei i druga takva mesta bili istinski klimatizovani – naše kuće, stanovi i automobili svakako nisu.

Okolnosti su se namestile tako da ove žarke, neljudske junske i julske nedelje posle dvadeset godina, ili prvi put u novom veku, provodim bez ispravne klime u stanu, izručen brahijalnoj sili užarene zvezde na milost (koje nema). Ventilacija koja lenjo mulja vreli vazduh ne pomaže mnogo, provetravanje još i manje jer se svodi na obesno hujanje vreline po hodnicima i sobama, pa se uvlačim u sebe (ali, i tamo je pretoplo, jbg!), nastojim da trošim što manje energije i iznad svega da se ne nerviram, i pokušavam da prizovem ono osećanje sveta od nekad, iz vremena kada mi je bilo sasvim normalno da se od letnje vrućine ne može pobeći nigde, a pogotovo ne u gradu, u stanu, u jedinom mom prirodnom okruženju. Bojim se da je ipak nestalo: klima je moj XXI vek, i tu povratka nema.

A ako neko zna dobrog majstora koji bi došao odmah da montira novi klima uređaj, neka se javi redakciji. Za cenu ne pitam! Brujanje i izduvavanje moćne mašine pune freona, to je onaj užitak koji omogućava sve druge. Posle mogu i da uključim gramofon, da slušamo ploče koje tako lepo krckaju u rashlađenoj sobi, diskretno emanirajući onaj dražesni cool dvadesetog veka…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

Komentar
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji

Komentar

Šta se desilo u Ćacilendu?

Goruće pitanje nije zašto se šator u Ćacilendu zapalio, već šta šta to šatorsko naselju ima da traži ispred Narodne skupštine već pola godine

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure