img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Hronika Ulice lipa

02. oktobar 2024, 22:27 Ivan Ristić
Copied

Opustele su ulice moje varoši. Julska vrelina otežava misli, dah i korake i goni natrag u učmalost klimatizovanih soba, pod mlaz hladnog tuša. Tek poneki poluživi stvor usudi se da otpuzi promenadom gorućeg asfalta. Tu i tamo promakne i kojekakva usijana šasija na četiri točka. Tiho je kao pred dolazak oluje. Nama varošanima ostaje da ćutimo i trpimo, da i dalje u magnovenju letargije čekamo da se nešto promeni.

foto: i. ristić
…

U međuvremenu je svet već otišao dođavola. Ratovi, bolesti, glad, diktature vladajuće klase, posrnuće potrošačkog društva, nova “normalnost” Novog svetskog poretka, pa sad i ovaj prokleti klimatski kolaps. Pakao na nebu, ali pakao je i na zemlji. Ne pomažu više ni senke čuvara ulice Generala Pavla Ilića, poznatije kao Borska. Još poznatija među varošanima kao Ulica lipa. Mnogoletni hlad njenih krošnji odavno nije dovoljan da nas, običan narod, zaštiti od samovolje razjarenog Sunca. Čak i uspomene imaju vreo, gorko – sladak ukus paljevine.

I zato često, kada prolazim tim krajem, usledi flešbek. Ulica lipa nije nalik ulici Ace Patlidžanovića u kojoj sam rođen i gde sam dugo živeo sa roditeljima, niti je to ulica 1. maja gde su živeli roditelji moga oca i gde sam proveo najbezbrižnije moguće dečačke dane. Ta famozna ulica je na sebi svojstven način simbol nekih ugodnijih dana, a zapravo slika i prilika lažnog sjaja industrijskog procvata tadašnje Jugoslavije. Iako sam odrastao u žiži zbivanja devedesetih godina prošlog veka, bratoubilački ratovi, inflacije i sav nagomilani talog političkih ideologija i šizofrenije naroda naše bivše rastočene države ostaju filtrirani negde u mojoj podsvesti. Beše to zaista, kako Štulić jednom reče, “teško vrijeme za matore”. Međutim, bio sam dete a deca pamte samo one lepe trenutke. Zar ne…?

Od svitanja do sumraka, od sumraka do svitanja, ulica je tada vrvela od smeha i dreke dečurlije, tračarenja dokonih domaćica i penzosa, šaputanja zaljubljenih parova. Igrao se fudbal na male golove, razmenjivali se stripovi i samolepljive sličice albuma, započinjale u zezanciji i završavale se ferkom rasprave između domaćih iz Borskog naselja i gostiju – kavgadžija iz Vlaške Male ili manguparije iz Centra. Vraćali smo se kućama retko kada krvavih noseva, ali zato uvek znojavi, prašnjavi, izmoždeni od silnog jurcanja i praznih priča. Sa obe strane kaldrmisane ulice osvežavala nas je i umirivala pitomost niza dvospratnih stambenih zgrada i po neki soliter ili kiosk sa novinama. Svuda unaokolo savršena simbioza betona i zelenila. A unutar zgrada, na mračnim stepeništima, pali su prvi poljupci i po prvi put inhalirani dimovi plavog “Besta” ili “Klasika”. Stvari su nekada bile prilično žive i jasne, vredne sećanja i pomena. Ljudi stvarniji, dragoceniji. Skoro svaka klupa, stablo ili fasadni zid imali su ožiljke nečijih nadimaka u srcu probodeno strelom. Na pojedine grafite kukastih krstova niko nije obraćao pažnju.

Svet se menja vrtoglavom brzinom dok vreme kao da je stalo za ulicu koju s godinama sve češće spominjem, zvučeći poput patetičnog nostalgičara. Ništa se suštinski ne menja osim možda glavnih i sporednih glumaca u ulogama njenih žitelja. Režija je potpuno ista. Scenografija – slična. Čini mi se da zaista nemamo snage, volje i hrabrosti za korenite promene. Ulica lipa danas iznedruje neke nove besne i bučne mlade ljude ispranih mozgova, ali takođe i neke nove starce što ponovo donose na snagu vlastita pravila i zakone protiv čovečnosti i zdravog razuma. Svi oni, namerno ili slučajno, počinju da liče jedni na druge: usedeli, džangrizavi, halapljivi, samoživi. Stari su ljubomorni na mladost, lepotu i postojanje koje im uveliko izmiče. Mladi apatično prihvataju svu apsurdnost stvarnosti nipodaštavajući starost koja kao da im nikada neće doći. Ipak verujem da ima nade. Možda zvučim cinično ali istinski uživam u svakom trenutku što ga podelim sa porodicom, rodbinom i prijateljima, prilično zadovoljan poslom i hobijima koji mi zaokupljaju um i ruke.

Dok pokušavam da rečima naslikam ono što je naizgled napušteno i zaboravljeno ja vidim sebe kao klinca kako pedala bmx biciklu preko kaldrme jedne od najlepših ulica ovih ukletih fizičkih i metafizičkih prostora. Iznova osetim miomiris lipa, ukus omiljenog “Čoko Moko” sladoleda i “Čunga Lunga” žvaka, zvuk akustičnih gitara koje prangijaju ušećerene balade u tamošnjem parkiću, bistrinu očiju i blag drhtaj dodira jednog devojčurka iz nešto nižeg razreda. Radujem se što još uvek mogu da osećam i da se sećam. Nadajmo se da na pozornicu života stupaju i ona deca nešto drukčije današnjice i sutrašnjice, neotuđena od sopstvene prirode i društva. Deca koja će odrastati hodajući nekom vlastitom Ulicom lipa i štovati je svakim korakom, pogledom i udahom.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar

Komentar

Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara

Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu

Jelena Jorgačević

Komentar

Vučić, vojska, obmane i laži

U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne

Davor Lukač

Komentar

Brbljanje i strah pred Vidovdan

Pretnje Aleksandra Vučića i njegovi pokušaji da obeshrabri građane da se priključe Vidovdanskom protestu zvuče kao zviždanje u mraku

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure