img
Loader
Beograd, 28°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Hamburg

13. септембар 2023, 21:50 Bojan Gerzina
foto: dietmar rabich
Copied

Ljudi mogu živeti u istom gradu, ali u drugačijim univerzumima. Isto tako, poseta nekom gradu može imati razne dimenzije i stvoriti različite uspomene, a utisak se stiče na osnovu ličnog iskustva. Teško je da doživiš i sagledaš grad u svim njegovim slojevima i iz svih njegovih uglova. Gotovo i nemoguće, ali i nepotrebno. Kada sam kretao za Hamburg, imao sam samo jedan cilj – da osetim “ono malo duše” koje svaki veliki grad mora da ima, a ona po pravilu nikad ne leži u “most recomended turistic spots”, “10 best things you can do” niti u sličnim savetima koje nude turistički vodiči i bedekeri. Nisam imao jasan plan. Jedino što je bilo izvesno je da će moja petodnevna hamburška priča početi koncertom Mulatua Astatkea.

U 20.15 se stišava aplauz 4000 ruku u Elbphilharmonie, jednoj od najakustičnijih dvorana u svetu. Počinje koncert. Muzika koja dopire sa bine uzima me pod svoje, osećam kako me odvaja od zamornog puta, a zatim i od celokupne prozaičnosti svakodnevice, od ovozemaljskog života, jače i uverljivije od aviona koji poleće sa piste i odnosi me nebu pod i nad oblake. A to mi se ne dešava često. Biće to dobar koncert.

Osamdesetogodišnji Mulatu nenametljivo i nepretenciozno na sceni deluje kao vrač čiji duh lebdi nad binom i plete tananu nit, o koju se oslanjaju i po kojoj hodaju ostala sedmorica muzičara. Svako narušavanje sklada, svako egzibicionističko i pretenciozno istupanje, pokidalo bi tu nit i raspršilo magiju. Ali to se ne dešava. Sva osmorica se uvijaju oko nje kao puževi golaći u svom čarobnom ljubavnom plesu, i izbacuju iz sebe čudesne supstance koje se sve stapaju u jednu, na kojoj lebdim naredna dva sata. Lepšu dobrodošlicu teško sam mogao da poželim.

Tu negde u publici je i moj sin. Ovaj koncert i jeste njegova ideja. Sa jedne strane, krivo mi je što nisam pored njega jer volim sa da slušamo muziku zajedno zbog ekspresivnog načina na koji je doživljava, ali u isto vreme mi je i drago što mogu sam, na miru, da plovim na talasima ove čarolije.

Tek nakon koncerta sledi čvrst zagrljaj sa sinom. On studira u Berlinu, a u Hamburgu odsedamo kod drugova njegove koleginice sa fakulteta. Fakultet je Univerzitete der Kunst – kakav fakultet takva i koleginica, takvi i drugari. Život u minikomuni od šestoro uglavnom umetnika raznih profila (plus-minus prijatelji u prolazu) ispunjava toplinom i bojama bez obzira na hladno, često kišno i tmasto hamburško nebo. Razgovori vođeni u tom stanu pružili su mi prisniji i bolji pogled na Hamburg od onoga koji nudi vožnja brodom po kanalima Elbe. Nekako spontano odlučujemo i mi i oni da ćemo naredne dane provesti zajedno.

Vožnja biciklima ka centru grada vodi pored Hamburga na vodi, ogromnog gradilišta uz reku na kome se u potezu od tri kilometra podiže kompleks stambenih i poslovnih zgrada. Elbtower, koja bi trebalo da postane najviša zgrada u Hamburgu, stigla je do šezdeset i nekog metra, dakle do četvrtine svoje konačne visine – 245 m. Naši domaćini je već posprdno zovu Dick. Eee, i mi dicks za trku imamo… Vreme je sunčano i toplo, ali ovaj betonski pejzaž zaliva nas nekom neprijatnom hladnoćom. Ubrzo stižemo do starog živopisnog dela grada, na jedan od dva ulična marketa koji se tog dana održavaju na dve lokacije. Hand made nakit i ostale kreativne rukotvorine, stare ploče, polovna garderoba, knjige, lutkarski ulični performansi, štandovi sa hranom (od palačinki preko šrilankanskih čatnija i indijskih čorbi od sočiva i leblebija), bendovi koji se smenjuju na improvizovanim binama i šarenilo ljudi koji cirkulišu oko nas miluju nas zajedno sa blagim sunčevim zracima, i osećam neku blaženost kako struji telom.

Ulazak u adaptirani metalni kontejner na obali reke, gde Lorenco, Jakob i društvo stvaraju i odakle emituju program Hallo radija. Ulazim kao u mali hram. “Ono malo duše” obično ne košta ništa, obično je stvar afiniteta ili slučaja, ili i jednog i drugog. Na jednom od dva mosta prekoputa nas stoji ispisana internet adresa Hallo radija, a na drugom grafit “SAURE BAD” (kisela kupka). “To smo napisali jer se često tu kupamo a voda je prilično zagađena”, objašnjavaju nam.

Sedeći na travi u parku kvarta St. Pauli, pijemo pivo i čekamo zalazak sunca uz zvuk muzike i miris kanabisa koji dopiru od jamajkanske ekipe pored nas. Shvatam da je ne raditi ništa u dobrom društvu zapravo jedna od najboljih stvari koje možeš raditi. Pogled iz ovog parka pada na dokove i kranove koji se izdižu i nadvijaju nad širokom sivkastom rekom kao džinovski metalni dinosaurusi. Taj prizor stvara dvojak doživljaj.

Lučki gradovi odmalena stvaraju u meni neko magično uznemirenje. Oni donose miris putovanja i dalekih nepoznatih predela, brodove u kojima mornari po svojim sobama kriju papagaje, zmije, patuljaste majmune i druge egzotične životinje i predmete. Lučki grad krije u sebi sve ono što bi dalo oduška nakupljenoj čežnji mornara čija su čula tokom dugotrajne plovidbe bila izložena jednoličnim nadražajima i surovim okolnostima.

Hamburška luka, jedna od najvećih u Evropi, ogromni brodovi čiji motori svakodnevno po njoj bruje i celokupna prateća infrastruktura, zagađuju i vazduh i pogled. U isto vreme, ta vodena raspuklina kroz koju se u grad ulivaju industrija i prljavština nanela je u grad i nešto drugo – druge kulture, jezike, mirise, kao što je Nil nanosio plodni mulj duž svoje doline te se tu rađao život, i stvorile od Hamburga ono što je on danas. Suprotno uvreženom mišljenju o nemačkoj uštogljenosti i zatvorenosti, ovaj grad gaji kult slobode i različitosti. A kako drugačije kada je preko Elbe kao pupčane vrpce povezan sa celim svetom.

Zato Hamburžani svoju luku, dokove, brodove i kranove ne doživljavaju kao strano telo, već kao biće koje podseća na simbiozu loše i dobre vile. A one, srasle poput sijamskih bliznakinja, zajedničkim štapićem prosipaju po gradu svoje dobre i loše čini.

Tagovi:

hamburg Putovanja
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

23.април 2025. Bojan Bednar

Moje parče Berlinskog zida

Komentar

Pregled nedelje

Šamarčina iz Moskve

Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji

Filp švarm       

Komentar

Razaranje Univerziteta: Nasilje, moć i noša

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučić pod kapuljačom

Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1795
Poslednje izdanje

Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac

Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati se
Smene na čelu novosadske policije

Od ranije poznati načelnici

Sve greške predsednika Srbije

Aleksandar Vučić, vođa opozicije

Slučaj Novaka Đokovića

Uvek svoj, a na pravoj strani

Intervju: Mario Knezović, frontmen grupe “Zoster”

Sve može biti muzika

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure