img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dumbovo

30. октобар 2024, 22:01 Rastislav Durman
foto: nada durman
Copied

Navodno, dobar deo pisaca u jednom trenutku oseti potrebu da bude zgađen civilizacijom koja tera svoje u gradovima, i onda odu da žive negde gde bog nije rekao laku noć iz prostog razloga što dotle nije stigao. To zato da bi se sklonili od buke koju prave saobraćajne gužve i zujanje čaršijskih mušica, da bi ostvarili bliskost sa prirodom, pročistili energetske tokove, disali čist vazduh, zakrpili rupe u svom opusu i upražnjavali duhovni život, šta god to bilo. (Moj prijatelj Pop Dušan Đurđev kaže da nije to u pitanju, nego je jedina potreba da se deci ostavi stan u gradu, a malo koji pisac koji piše na našem jeziku tokom života zaradi toliko da kupi sebi vilu na Azurnoj obali ili Ženevskom jezeru.) Artur Klark je napustio London i otišao da živi u Unavatuni na Šri Lanci, Agata Kristi isto napustila London, samo što se preselila u Vinterbruk, Šolohov se povukao u Vešenskaju, Kafka bežao u Siren, Boris Dežulović je sada u malom ribarskom selu “negde između Splita i Makarske”, kako kaže…

A ja ću u Dumbovo. Nije Jasna poljana, ali ni ja nisam Lav Nikolajevič, za početak sasvim dovoljno.

Kada se u pretraživač ukuca Dumbovo, prvo što iskoči jeste Dumbovački vodopad, po nekim izvorima najveći na Fruškoj gori, ali sa svojih pet metara ipak nije. Posle toga Dumbovačka pećina, zapravo ulaz u napušteni rudnik koji treba izbegavati zbog opasnosti od gušenja, a sa hodnicima koji možda vode do podzemnog jezera u kome, opet možda, živi lokalno čudovište; kada Loh Nes ima Nesi, zašto Dumbovo ne bi imalo Dumbaru? Moram da priznam da je to što znam o vodopadu i pećini sa interneta, lično još nisam posetio ni jedno, ni drugo. Ne zato što mi kao bačkom ravničaru za 207 metara visinske razlike treba dva bazna kampa i šerpas za provijanta nošenje, nego sam skoro stigao, pa nisam imao kad. A svakako ću da odem, nisam ja ko oni Novosađani koji se nikada nisu popeli na tvrđavu ili Beograđani koji nisu posetili Etnografski muzej. Na internetu se još može naći kako je Dumbovo bilo nekada nezavisno selo, a danas se zvanično vodi kao vikend naselje u okviru Rakovca, iz čega se može naučiti kako to što je na mreži ne treba uzimati zdravo za gotovo i da je nužno tako kako piše. U konkretnom slučaju, ne mogu da garantujem za svih stotinak i nešto kuća koliko Dumbovo ima u svoje obe ulice, ali u mom širem komšiluku ljudi ne borave u vikendici nego u domu svom.

Dumbovo je, navodno, dobilo ime po mađarskoj reči domb, što znači brdo. Preko brda, u Rakovcu, od trinaestog veka pa do pustog turskog traje benediktanski samostan Dombo. O kvalitetu lokacije svedoče i ostaci drugih civilizacija na lokalitetu. Da ne valja, ne bi tu od početka sveta i veka dolazili graditelji romanske bazilike, stari Rimljani, svet iz kamenog doba i, naravno, amebe. Situacija danas može se opisati kao tko je jamio, jamio, što će da kaže da prostora za neku veliku urbanizaciju nema. Ima još par praznih placeva u selu, ali geografija ne dozvoljava širenje, obaška južno nacionalni park. Pogotovo nema ništa od Dumbova na vodi, prvo zato što Dumbovački potok i nije neka velika voda, drugo zbog toga što je Dunavac u vazdušnoj liniji daleko kilometar i po, Dunav skoro dva.

E, ono što se na internetu ne može saznati jeste kako se čovek u Dumbovu oseća, a ja pre svega osećam zahvalnost prema agenciji za nekretnine koja mi je omogućila da se tamo nađem. Ne, nije me ta agencija dovela u Dumbovo, to je koleginica kojoj sam isto zahvalan, samo je agencija zaslužnija. Dok je prodavala nekretninu, agencija je fotografije tako našminkala i fotošopirala da su potencijalni kupci ostajali bez teksta pri pogledu na stvarno stanje stvari i bežali glavom bez obzira iz paralelnog sveta u svoju dimenziju i mesto za nas ostavili slobodno. A mi smo se na prvi pogled zaljubili u šumu, u bunar, u dvorište, u ronđoš kuću za koju smo odmah znali na čemu smo i da se još u Švarcvaldu nije pojavila kap koja će Dunavom proći pored Beočina onog trenutka kada budemo mogli da se uselimo.

Za par nedelja sam u Dumbovu upoznao više komšija i progovorio sa njima više reči nego što sam to postigao sa komšilukom u gradu za par godina. U Dumbovu svako svakome kaže dobar dan na ulici, ne gleda kroz onog sa kim se slučajno mimoiđe na stepeništu u zgradi. U Dumbovu pored kuće prođe deset automobila na dan i onda kažemo da je špic. U Dumbovu nam je dobrodošlicu poželela i mačka Duda, koja je posle rešila da nas usvoji i preselila se na našu adresu.

Posebnu čar predstavlja život u seoskom okruženju posle više od pola veka na asfaltu, svakoga dana se nauči nešto novo. Na primer, da se na lopati ne menjaju baterije. Uopšte ih nema!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure