img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Doživotna fudbalska počast

03. октобар 2001, 21:33 Uroš Komlenović
Copied

Zamislite radost muškog deteta predškolskog uzrasta kome je prvi put u životu, u Baru, ukinut policijski čas posle osam naveče? Razlog je bio finale Mundijala u Meksiku, 1970. godine. Mališa je te večeri saznao da su tamnoputi virtuozi u žutom Brazilci, a one bele „vezare“ u plavom Italijani. Na pitanje gde su naši, usledilo je režanje: „Nisu se ni plasirali.“ Dete malo, ama pametno, pa do kraja utakmice nije pitalo ništa.

Naredno Svetsko prvenstvo u Nemačkoj pomenuti dečak gledao je u lepšoj (Hvar) i opuštenijoj atmosferi. Majka nije pošla, a otac je uvek bio liberalniji vaspitač: ne postavljaš više od tri pitanja na sat, poštuješ red i zakon i sve je dozvoljeno. Uz to, prvi put posle pet uzastopnih letovanja preko socijalnog, naslednik je bio oslobođen obaveze da ustaje u pet sabajle i da ko kreten šeta po pustoj plaži jer je, šatro, morski vazduh u to doba dana dobar za pluća. Tako je na miru po ceo dan buljio u televizor dok mu oči nisu ispale. Rezimirajući rezultat naše reprezentacije – dva remija, tri poraza i jedna navodno vredna pobeda protiv Zaira od 9:1 – mališa je upitao kako to samo naše vode petorica, a sve ostale po jedan čovek. Otac je odgovorio: „Pa i naše vodi jedan – Miljanić. Jbmlimmtr…“ Tada je dolepotpisani prvi put čuo za legendarnog Miljana Miljanića Čiču.

Čiča se, nažalost, odmah sklonio s vidika zaputivši se u kletu pečalbu. Pošto su ga najurili iz Grčke, skrasio se u Realu iz Madrida. Bez obzira na to što je sa šestostrukim evropskim prvakom ostvario mizeran rezultat, u Španiji je proveo nekoliko godina i bio lepo ispraćen (!?).

Pažnju nacije je u to vreme više privlačilo polufinale Evropskog šampionata (tada još Kupa nacija) koje se igralo u Beogradu i Zagrebu. Jugoslavija je izgubila obe utakmice i ostala četvrta, Biće Mladinić je bio oteran sa selektorskog mesta, a sportskoj štampi je malo falilo da ga proglasi za narodnog neprijatelja. (Kad bi nekim čudom reprezentacija na narednom EŠ bila četvrta, ekipu ne bi promašilo Nemanjino ordenje, ako ne i nešto više.)

Usledilo je šest godina fudbalske suše, u međuvremenu je umro Drug Doživotni, prvi i do pre neki dan jedini Doživotni u istoriji republikanske Jugoslavije, ali je onda došao Mundijal u Španiji. Reprezentaciju je vodio lično Čiča! Neposredno uoči prvenstva, Čičin glas se prosu kao dažd na izmučenu novinarsku čeljad uvijek gladnu njegovih riječi: „Pasivna igra – aktivan rezultat!“ Ruku na srce, on je unapred upozorio da je „Honduras jedna izuzetno kvalitetna reprezentacija.“ I stvarno – naši napadali, a Honduras imao tri ili četiri „stopostotne“ šanse. Stvar je spasao golman Pantelić kome se sa usana mogla pročitati nežna elegija o ljubavi, psu i materi upućena saigračima, ali i klupi. Na kraju smo dobili sa 1:0, ali je za drugi krug falio još jedan gol. Na EŠ u Francuskoj ’86, na Tozu Veselinovića i na ona tri poraza uz gol-razliku 2:10, ne treba trošiti papir.

Poslednja nada pojavila se kad je Čiča otišao u neke Emirate (odakle su ga, vele ovdašnji zlobnici koji tamo godinama rade, šutnuli zbog nekakvih muljanja s lekovima), a Ivica Osim na SP u Italiji 1990. godine ispao u četvrtfinalu na penale protiv aktuelnih šampiona iz Argentine.

E, onda je Zvezda osvojila Evropu i svet na klupskom nivou, rasprodala ceo tim, podelila plen sa haškim zatočenikom, tada predsednikom Srbije i njegovom vrhuškom. Prepadnuta da bi na čelo FSJ-a mogao doći neko ko bi organizaciju vodio kako bog zapoveda, Čičina ekipa zove ga i 1993. inauguriše u predsednika.

Kreće zlatno doba domaćeg fudbala: kriminalci malo novcem, a malo više „ponudama koje se ne odbijaju“ preuzimaju klubove, uvode ih u hipertrofiranu Prvu saveznu ligu, a najgori od njih čak osvaja titulu prvaka Jugoslavije; za fudbalere koji imaju „dve leve noge“ tarifa za igranje u reprezentaciji (i titulu „jugoslovenski reprezentativac“ koja je donedavno stranim klubovima nešto i značila) dostiže od 30.000 do 50.000 maraka, koliko i za odabrane trenere; za sve manje pare prodaju se sve mlađi fudbaleri; samo za utakmice Zvezda–Partizan moguće je staviti ruku u vatru da nisu nameštene, a Čiča, gensek Bata Bulatović i ekipa žive i uživaju.

Sistem je nekako funkcionisao pošto je ona zaista sjajna generacija, koja je uskraćena za reprezentativne igre u vreme kad su svi bili u najjačoj formi, uspela nekako da se plasira u drugi krug prvo Svetskog, a onda i Evropskog prvenstva. Trenutak istine došao je prvo s Đorićem, nastavio se remijem na Marakani sa Slovencima predvođenim Simeunovićem, Karićem, Sivonjom, Aćimovićem, Rudonjom… Na kraju su Obilić, Zvezda i Partizan u istom danu elimisani od trećerazrednih evropskih ekipa. Najbolji domaći akteri ovih mečeva bili su trubači na Obilićevom igralištu, ali su i oni morali da prekidaju cigansku „Ševu“ na najlepšem mestu jer su izgleda imali naređenje da sviraju samo kad Obilić napada.

Nekoliko dana kasnije održana je izborna skupština FSJ-a koja se čeka još od februara. Novi predsednik FSJ-a i mandatar Izvršnog odbora postaje Dragan Stojković Pikse (po pravopisu iz rodne Pase Poljane), a za produžetak Bulatovićevog mandata glasalo je dvadeset od dvadeset jednog člana novog IO-a. Biće da je gensek Bata sastavio spisak i dao Pikseku da potpiše, ili udari „putaču“. Čiča je strasno izljubio svog naslednika, za šta je i imao razloga: zbog izuzetnih zasluga proglašen je za doživotnog počasnog predsednika FSJ-a. Nezapaženo je prošao izbor starca Vujadina Boškova za doživotnog počasnog selektora reprezentacije, valjda zato što je čovek nekad nešto uradio u fudbalu.

Po okončanju ove dirljive ceremonije jedni su predložili da se u FSJ useli finansijska policija, kako bi sav novac za Savez išao preko nje. Drugi, opet, traže da se fudbal u Jugoslaviji smesta zabrani. Srbija ima 2033 kluba, a svaki ima igralište od šest do deset hektara veličine, znači, po slobodnoj proceni, nekih petnaestak hiljada najbolje ziratne zemlje koja bi prekrivena najlonom ili plastikom hranila čitavu Srbiju. Onda bi Čanak mogao da se otcepljuje do mile volje. Dolepotpisani se delimično slaže sa poslednjim predlogom, uz uslov da Bata, Tole, Dan Tana i ekipa nastave da primaju plate u FSJ-u. Ne dao nam bog da se presele u odbojkaške ili košarkaške saveze.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
09.јул 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

Komentar

Komentar

Užički ustanak: Da li će protest na Đetinji izazvati poplavu?

Protesti u Srbiji  ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom

Andrej Ivanji
Otvaranje „Prokopa“ 2023. godine: Već mora na rekonstrukciju

Komentar

Nebulozni govor vlasti

Aleksandar Vučić više nije u stanju da povrati ravnotežu u pobunjenom društvu. To se najbolje vidi u ravni govora: nijedno njegovo baljezganje više ne prolazi

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Pohvala neutralnosti

Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa  

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1801
Poslednje izdanje

MUP i građani

Sve što treba da znate o policiji na protestima Pretplati se
Opozicija na ulicama

Jedinstvo, ali parcijalno

Thompson u Zagrebu

Najmasovniji profašistički skup posle Drugog svetskog rata

Kultura sećanja: Studenti i policija

Represivni san svake diktature

Intervju: Dušan Strajnić Dukat, grupa “Oxajo”

Najbolje je kada me pesma prevaziđe

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure