img
Loader
Beograd, 30°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

CV

02. oktobar 2019, 22:03 Nikola Krstić
Copied

Sve vreme mi je nad glavom visila ta giljotina 21. veka.

Posle par godina na psihoterapiji, najveća strahota koja mi je izmarala moždane vijuge jeste gubitak posla u ovoj zemlji. Sve sam mogao da prebrodim – i ljubavne jade, i odnose sa ljudima, sa roditeljima, sa društvom… Ne znam šta sve nisam pregurao, ali to ponovno i ponovno slanje CV-a nekom poslodavcu, bog te maz’o, izjedalo me je iznutra.

Jer, šta ćeš, odrastaš u nemaštini. Roditelji se konstantno svađaju zbog para, pa se na kraju i razvedu. Stalno gledaš kako ti dolaze crvene opomene za struju, kako ti frižider zvrji prazan. Vidiš kako ljudi oko tebe tonu zato što nemaju novca za osnovne namirnice, i sad će, kao, jedna virtuelna papirčina, bato, da ti odredi dalju budućnost. Makar bio i kosmonaut, ako nemaš CV, druže, po najmodernijim standardima, produži dalje.

Ali ‘ajde da je to samo spisak stvari koje si za života radio, pa sve to iskucaš, urediš, staviš datume, godine… Nego, pazi molim te, moraš da paziš i na estetiku, da to sve bude u nijansama minimalizma, da ukrašavaš cvetićima, leptirićima i suncem, da se, bogo moj, pokaže tvoja ličnost kroz taj bljutavi i veštački papirus.

Pa, kada se uz jezu CV-a umeša i strah od gubitka posla u ovoj zemlji, dobija se pravi mali toksični bućkuriš za ljudsku psihu. Čak nisam bio ni toliko uplašen za svoju budućnost, koliko sam bio zastrašen od samog tog čina gde ti oni gledaju u CV, a ti moraš to da braniš kao doktorsku disertaciju.

Naravno da su mi stariji i iskusniji govorili da nije smak sveta, ali za mene je bio Armagedon.

Anksioznost mi je godinama proždirala kičmenu moždinu kako neću preživeti gubitak posla, kako mi famozni CV nije dovoljno jak, kako ima mnogo boljih od mene, kako će me taj nedovoljno savršeni list papira zacementirati u večitoj vrtešci traženja posla…

I tako, nakon pet skromnih godina provedenih u novinarskim vodurinama, vucarajući se od redakcije do redakcije i pišući na sve strane, doživeo sam da se iz komotne ušuškanosti preko noći pronađem na ulici.

„Nažalost, moraćemo da se zatvorimo“, bila je rečenica koja me je, puf, oterala u blekaut. I to je bilo to. Just like that.

Samo se sećam da mi se ispod stopala zemlja polako otvarala, a ja sam halucinirao da sam i dalje u krevetu, da je sve to samo košmar. Uhvatio sam sebe kako čupam dlake sa ruku, moleći sve bogove ovog sveta da je ovo samo još jedna noćna mora zbog ožderavanja posle ponoći.

Ali – nije. Vratio sam se u kuću, svalio se u krevet i prespavao ne znam ni sam koliko sati.

Trebalo mi je par životnih šamara da sebe iščupam iz kandži anksioznosti i nadolazeće depresije. Sama pomisao na račune, hranu, izvršitelje i dugove poterala me je da jurcam trbuhom za kruhom.

Stoga, nije bilo potrebno mnogo vremena da se pronađem na bezbrojnim razgovorima za kojekakve poslove, na kojima bog sveti zna šta bih radio.

Sva ta silna uštogljena i formalna trućanja i moljakanja za posao izgledaju zapravo kao razgovori za pakao. Od „šta nam možete reći o sebi“, preko „koje su Vaše tri najbolje osobine“, do „recite mi kako se snalazite pod pritiskom“ samo su neki od vesnika pošasti novog milenijuma.

Svi ti odjedared fensi porivi da raznorazni menadžeri vole kada je CV u ovakvoj ili onakvoj formi. Da što je interaktivniji i sabijeniji, to je bolji. Kao da će robote da primaju, a ne ljude.

Jer, da se razumemo, činjenica da neko sedi preko puta vas i donosi odluku o vašoj egzistenciji na osnovu par minuta razgovora i jedne hartije, zapravo je poraz svega za šta se ovo čovečanstvo borilo. Obezvređivanje svih naših života. Ubeđenje da smo svi mi zamenljivi. Da nismo dostojni da radimo, oh, tako visoko zahtevne poslove. I da, ako ne želimo to da radimo, ima ko hoće.

I tako, besane noći prepune šašavih misli o tome kako je to kraj moje malecke novinarske karijere i da ću sada nastaviti put korporativnim rekama prezirući sebe što sam odustao, nazivajući se „content writterom“ ili menadžerom za već nešto – upravo to me je nateralo da preokrenem ćurak i da, dapače, pratim stazicu koju sam tako krvavo utabao.

Zato mi je na kraju bilo na jedan izopačeni način drago što sam izgubio posao i proživeo svaki delić inferna 21. stoleća koji se ogleda u traženju posla. Nakon svega, produžio sam u dalje medijske dubine nastavljajući svoje novinarsko zlopaćenje, i prepustio, jelte, stručnijima i pametnijima da se valjaju i uživaju u blagodetima CV-a.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
03.septembar 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.avgust 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.avgust 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

14.avgust 2025. Jovan Kale Gligorijević

Jogurt

31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

Komentar

Komentar

Usamljenost vođe

A da šta smo drugo očekivali dame i gospodo, građanke i građani? Da će predsednik svih građana po povratku s onog bala vampira u Kini da shvati kako je budućnost ove zemlje u poštovanju zakona, demokratskim procedurama i republikanskoj podeli vlasti, obrazovanju i uzdizanju kulture?

Ivan Milenković

Komentar

Satanski smeh Aleksandra Vučića

Aleksandar Vučić odaje utisak duboko frustriranog čoveka koji uživa u patnji drugih. Njegov kez ujedno je i njegov stav prema Novom Sadu, njegovim žiteljima i, posebno, šesnaestero mrtvih u padu nadstrešnice

Filip Švarm

Pregled nedelje

Čujemo se Novi Sade, odlično se čujemo

U Novom Sadu, u Zaječaru, u Novom Pazaru, u svakoj školi u kojoj se sprovode staljinističke čistke i na svakom mestu gde vladaju nepravda, laž i strah dok pada pomrčina ukidanja ustavno-pravnog poretka, građani Srbije i te kako čuju jedni druge

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1809
Poslednje izdanje

Sistematsko uništavanje prestonice

Kako su dokrajčili Beograd Pretplati se
Novi Pazar

Političko prevaspitavanje sandžačkih političara

Intervju: Jelena Kleut

Fakulteti pretvoreni u policijske stanice

Intervju: Dejan Atanacković, pisac i likovni umetnik

Strategija za održavanje populističkih iluzija

Intervju: Arsen Oremović, reditelj filma Treći svijet

Besmrtna deca i sunce koje tone

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure