img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ćutanje

12. април 2023, 20:58 Luka Tripković
62-01gore
Copied

Kažu da je Miloš Crnjanski, u vreme turobnog života u Londonu, jednom prilikom sreo nekakvog poljskog aristokratu, takođe emigranta, odrpanog, koji mu se požalio na uslove života u engleskoj prestonici. Crnjanski mu je predložio da se lati prevođenja – Imperija je, naime, držala do svojih umetnika, a naročito je bila rada da finansira objavljivanje Kitsa na strane jezike. Nakon nekog vremena Poljak ponovo sreće Crnjanskog, ovoga puta u novom i urednom fraku: pošto je pisac primetio da se aristokrata očigledno snašao, ovaj ga podseti na savet koji je dobio – preveo je Kitsa. “Moram da vas pitam”, nastavio je, “zašto vi ne postupate po sopstvenom savetu?”, na šta mu je Crnjanski odgovorio: “Ali, ja ne volim Kitsa.”

62-01
…


Crnjanski naprosto ništa nije mogao da prećuti. Uzmite samo u ruke Embahade, beskrajno uzbudljivo, višetomno svedočanstvo o stanju u međuratnoj diplomatiji koja je danas predmet idealizacije, i uverićete se da je u pitanju nešto najbliže lokalnom Wikileaks-u što smo ikada imali: nova dinastija je sve one za koje je postojala sumnja da simpatišu staru, u to vreme već istrebljenu lozu Obrenovića, slala van zemlje kako ne bi ometali unutarpolitičku situaciju, a ovi su zauzvrat svoj posao otaljavali. Evo samo jednog, doduše ekstremnog primera: depeše iz Berlina su u drugoj polovini tridesetih godina apostrofirale Himlera (ako se dobro sećam) kao ključnog političkog aktera sa kojim treba pregovarati i obaveštavale maticu da kancelar Hitler nije najuticajnija figura Trećeg rajha.

Često se čuje ono pitanje zašto se danas ćuti, jerbo smo nekada dizali ustanke, borili se, kočoperili i nismo dali na sebe. Neće biti da je baš tako: promene i potresi u srpskom društvu se dešavaju, kao što je to uostalom slučaj sa svakom periferijom, kao rezultat inercije. Proboj Milutina na teritoriju koju danas nazivamo Kosovom desio se tek nakon što je Vizantijsko carstvo ušlo u završnu fazu svog “hiljadugodišnjeg propadanja”. Ono što se danas u političkom i javnom govoru naziva kolevkom srpske države osvojeno je blagodareći zaokupljenošću Romeja istočnim granicama svog carstva. Oslobođenje od Turaka takođe nastupa u vreme završne faze otomanske države. U Veliki rat, to je sada sasvim jasno, nismo ušli zato što smo hteli, već što je u pitanju bio sukob kojim su Habzburzi i Rajh pokušali da spreče neumitnu dekompoziciju sopstvenog carstva. Koliko je Austrijance potresao sarajevski atentat svedoči Štefan Cvajg u Jučerašnjem svetu. Naime, pisac se tog dana nalazio u Badenu kraj Beča: orkestar je prekinuo da svira kako bi se pročitala vest da je Ferdinand ubijen, a potom je nastavljeno sa muziciranjem kao da se ništa nije dogodilo. U Drugom svetskom ratu komunistima nije padalo na pamet da dižu ustanak sve dok nije napadnut Sovjetski Savez. Čak i tada, zavedeni moćnom staljinističkom propagandnom mašinom, nisu ni slutili u šta se upuštaju, o čemu najbolje govori epizoda kada je Koča Popović umalo izbačen iz partije zato što je protivrečio rukovodstvu koje je zastupalo stav da će Sovjeti za najviše tri meseca poraziti Nemce. Nije se, istini za volju, ni komandant Prve proleterske proslavio jer je izneo procenu kako će za poraz Vermahta biti potrebno nekoliko meseci više.

O jačini inercije i neumoljivosti Njutnovog zakona, koji kaže da svako telo ostaje u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja sve dok ga delovanje drugog tela ne primora da to stanje promeni, ponajbolje svedoči raspad Jugoslavije, kada se komunizam u državama Istočnog bloka rušio poput domina, a Milošević odlučio da prkosi zakonima fizike. Po istom principu je završena i svaka priča o Kosovu – nakon 11. septembra pokrenuti su procesi koji danas ulaze u završnu fazu, a nekadašnja pokrajina je pre više od dvadeset godina dobila svoje mesto u toj preraspodeli snaga.

Predsednik Srbije je, za razliku od svojih protivnika, to mu se mora priznati, neko ko je život podredio politici. Ta politika je katastrofalna, ali je, ipak – politika. Opoziciju, sa druge strane, čini skup ljudi koji ne vode političke partije već samostalne trgovinske radnje – njihovo opoziciono delovanje nije rezultat drugačijeg viđenja politike već nesretne okolnosti da sa Vučićem nisu mogli da se dogovore, ili su im, kao što je slučaj sa Đilasom i Jeremićem, ti aranžmani istekli. Za sada.

Što se promene tiče, ona će, kao i uvek, doći kada se pojavi organizovana partija sa jasnim programom koja će tihoj većini, tom inertnom telu, došapnuti anegdotu sa početka teksta i tako učiniti da se pokrene. Jer, Vučić se davnih dana opredelio da prevede Kitsa. To možete da odbijete ako ste Crnjanski, budući da umetnost izranja iz ličnih nesreća i tragedija, ali političar tako nešto sebi ne može da dozvoli. Videli smo, uostalom, na primeru glasovitog Radovana Karadžića, da pesnici treba da se klone politike i obrnuto. I dok se ne pojavi opcija koja to shvata, ovaj će bezbrižno vladati, a nama će, umesto političke, jedina alternativa biti da spas tražimo u božanstvu po slobodnom izboru.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević

Komentar

Rašrafljivanje diktatora: Politička remek-dela pobunjenih studenata

Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina

Ivan Milenković

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure