img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ćutanje

12. april 2023, 20:58 Luka Tripković
62-01gore
Copied

Kažu da je Miloš Crnjanski, u vreme turobnog života u Londonu, jednom prilikom sreo nekakvog poljskog aristokratu, takođe emigranta, odrpanog, koji mu se požalio na uslove života u engleskoj prestonici. Crnjanski mu je predložio da se lati prevođenja – Imperija je, naime, držala do svojih umetnika, a naročito je bila rada da finansira objavljivanje Kitsa na strane jezike. Nakon nekog vremena Poljak ponovo sreće Crnjanskog, ovoga puta u novom i urednom fraku: pošto je pisac primetio da se aristokrata očigledno snašao, ovaj ga podseti na savet koji je dobio – preveo je Kitsa. “Moram da vas pitam”, nastavio je, “zašto vi ne postupate po sopstvenom savetu?”, na šta mu je Crnjanski odgovorio: “Ali, ja ne volim Kitsa.”

62-01
…


Crnjanski naprosto ništa nije mogao da prećuti. Uzmite samo u ruke Embahade, beskrajno uzbudljivo, višetomno svedočanstvo o stanju u međuratnoj diplomatiji koja je danas predmet idealizacije, i uverićete se da je u pitanju nešto najbliže lokalnom Wikileaks-u što smo ikada imali: nova dinastija je sve one za koje je postojala sumnja da simpatišu staru, u to vreme već istrebljenu lozu Obrenovića, slala van zemlje kako ne bi ometali unutarpolitičku situaciju, a ovi su zauzvrat svoj posao otaljavali. Evo samo jednog, doduše ekstremnog primera: depeše iz Berlina su u drugoj polovini tridesetih godina apostrofirale Himlera (ako se dobro sećam) kao ključnog političkog aktera sa kojim treba pregovarati i obaveštavale maticu da kancelar Hitler nije najuticajnija figura Trećeg rajha.

Često se čuje ono pitanje zašto se danas ćuti, jerbo smo nekada dizali ustanke, borili se, kočoperili i nismo dali na sebe. Neće biti da je baš tako: promene i potresi u srpskom društvu se dešavaju, kao što je to uostalom slučaj sa svakom periferijom, kao rezultat inercije. Proboj Milutina na teritoriju koju danas nazivamo Kosovom desio se tek nakon što je Vizantijsko carstvo ušlo u završnu fazu svog “hiljadugodišnjeg propadanja”. Ono što se danas u političkom i javnom govoru naziva kolevkom srpske države osvojeno je blagodareći zaokupljenošću Romeja istočnim granicama svog carstva. Oslobođenje od Turaka takođe nastupa u vreme završne faze otomanske države. U Veliki rat, to je sada sasvim jasno, nismo ušli zato što smo hteli, već što je u pitanju bio sukob kojim su Habzburzi i Rajh pokušali da spreče neumitnu dekompoziciju sopstvenog carstva. Koliko je Austrijance potresao sarajevski atentat svedoči Štefan Cvajg u Jučerašnjem svetu. Naime, pisac se tog dana nalazio u Badenu kraj Beča: orkestar je prekinuo da svira kako bi se pročitala vest da je Ferdinand ubijen, a potom je nastavljeno sa muziciranjem kao da se ništa nije dogodilo. U Drugom svetskom ratu komunistima nije padalo na pamet da dižu ustanak sve dok nije napadnut Sovjetski Savez. Čak i tada, zavedeni moćnom staljinističkom propagandnom mašinom, nisu ni slutili u šta se upuštaju, o čemu najbolje govori epizoda kada je Koča Popović umalo izbačen iz partije zato što je protivrečio rukovodstvu koje je zastupalo stav da će Sovjeti za najviše tri meseca poraziti Nemce. Nije se, istini za volju, ni komandant Prve proleterske proslavio jer je izneo procenu kako će za poraz Vermahta biti potrebno nekoliko meseci više.

O jačini inercije i neumoljivosti Njutnovog zakona, koji kaže da svako telo ostaje u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja sve dok ga delovanje drugog tela ne primora da to stanje promeni, ponajbolje svedoči raspad Jugoslavije, kada se komunizam u državama Istočnog bloka rušio poput domina, a Milošević odlučio da prkosi zakonima fizike. Po istom principu je završena i svaka priča o Kosovu – nakon 11. septembra pokrenuti su procesi koji danas ulaze u završnu fazu, a nekadašnja pokrajina je pre više od dvadeset godina dobila svoje mesto u toj preraspodeli snaga.

Predsednik Srbije je, za razliku od svojih protivnika, to mu se mora priznati, neko ko je život podredio politici. Ta politika je katastrofalna, ali je, ipak – politika. Opoziciju, sa druge strane, čini skup ljudi koji ne vode političke partije već samostalne trgovinske radnje – njihovo opoziciono delovanje nije rezultat drugačijeg viđenja politike već nesretne okolnosti da sa Vučićem nisu mogli da se dogovore, ili su im, kao što je slučaj sa Đilasom i Jeremićem, ti aranžmani istekli. Za sada.

Što se promene tiče, ona će, kao i uvek, doći kada se pojavi organizovana partija sa jasnim programom koja će tihoj većini, tom inertnom telu, došapnuti anegdotu sa početka teksta i tako učiniti da se pokrene. Jer, Vučić se davnih dana opredelio da prevede Kitsa. To možete da odbijete ako ste Crnjanski, budući da umetnost izranja iz ličnih nesreća i tragedija, ali političar tako nešto sebi ne može da dozvoli. Videli smo, uostalom, na primeru glasovitog Radovana Karadžića, da pesnici treba da se klone politike i obrnuto. I dok se ne pojavi opcija koja to shvata, ovaj će bezbrižno vladati, a nama će, umesto političke, jedina alternativa biti da spas tražimo u božanstvu po slobodnom izboru.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar

Komentar

Vidovdan, dan posle: Studenti, hvala i nema nazad

Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Kvantni skok u srpsku budućnost: Maketa za Ekspo 2027. u Surčinu

Pregled nedelje

Ekspo kao Surčinski klan

Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji

Filip Švarm

Komentar

Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara

Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure