img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Čovek od plastike

28. jun 2023, 21:32 Aleksandar Marković
foto: nikola jovanović
Copied

Nedaleko od okretnice autobusa na liniji 37 (i 58) u Beogradu, u izobilju kafana u kojima su neslavni prizori crnog talasa nespokojno uramljeni patinastim okvirom niz koji se slivaju sve nijanse sive industrijske krvi ispod konstrukcije Pančevačkog mosta u oronulom kompleksu hrama izumrlih zanimanja i životarenja u stečaju, nepogrešivog kedera kako za raznobojnu paletu neafirmisanih umetnika, tako i za investititorski Gestapo (guglaj BIGZ), nalaze se studiji u kojima se mnogi kreativci odupiru osovinama sile i drže linije na frontovima u ratu protiv besprizorne invazije besmisla na prostor koji nas okružuje i na vreme kroz koje tečemo.

Uzroke ove borbe je verovatno najbolje potražiti u svim trenucima svakog pojedinačnog odabira između zveri i čoveka kroz čitavu istoriju civilizacije, uz dužno poštovanje prema svim divljim i domaćim životinjama i njihovim patnjama prouzrukovanim vrstom iz prvog dela rečenice. Niti koje nas u sveopštem zverinjaku i dalje vezuju za ljudskost i vekovima čuvaju od potpunog rastrgnuća, veoma često su pritajene baš u ovakvim neuglednim ćumezima i pozadinskoj buci danonoćnog bulažnjenja pijandura i probisveta. Znam za slučaj kojem je sto u kafani “Lavirint” spasao život od žurke u “Dragstoru”.

Za jednim takvim stolom i na kraju jedne niti sam u doba korone upoznao Nikolu Jovanovića, koji je posredstvom najbližeg mi prijatelja Vojčeta ponudio spasonosno mesto u studiju benda u kome sviram. Naše prve probe u tom prostoru i upoznavanje sa Nikolom propratio je stampedo druženja sa svim posledicama tadašnjih nametnutih socijalnih neprilika. Jedan od prvih utisaka iz perioda tih posledica je Nikolina želja sa plastikom, tačnije, njegova molba da nakon svake probe ostavimo sve plastične flaše, čaše i ostalu ambalažu, jer mu je potrebna za projekte na kojima trenutno radi. Ubrzo smo u studiju počeli da zatičemo razne skulpturološke entitete izvajane od plastičnog otpada, ili od milošte resursa, koje je Nikola topio, oblikovao i spajao.

U mnogima čija svest doseže do devedesetih godina na ovim prostorima nije teško vaskrsnuti sakupljački praporiv, te je Nikola nekadašnjoj balkanskoj egzistencijalnoj paradigmi odlučio da udahne novi život u plastičnom ruhu. U rasponu konteksta u kome je plastika invazivni general ekološke propasti i peti jahač apokalipse, do onog u kome su plastične boce nagomilane iza nekog dragstora zapravo nemi konzervans umrtvljenih filozofskih umotvorina i generacija izgubljenih u tranzitnoj crvotočini, Nikola prvobitnu namenu ovog sveprisutnog resursa koristi kao umetnički materijal i simbolički ga uliva u jednu apstraktnu opomenu, uspomenu ili napomenu, umesto u rečno korito, pašnjak ili šumu. Ovakvim tretmanom đubreta koje na balkanskom platnu uglavnom mesto za počinak pronalazi i isijava iz najlepših krajolika ove osakaćene zemlje, kako hemijskim otpadom, tako i svim ostalim prljavim industrijama koje satiru vodu, vazduh, floru, faunu, ljude, ovaj deponijski Mikelanđelo svojim delom nagoveštava anđela uništenja i sudbinu potomstva začetog mikroplastičnim semenom, dojenog kiselinom i lečenog medicinskim otpadom.

Moglo bi se reći da je u pitanju i tehnika reciklaže kojom se u kreativnom procesu postiže opipljiva reinkarnacija ljudske propasti i materijalizuje jedna deformacija svesti i dehumanizacija sveta.

O Nikolinom pristupu govori i jedna anegdota. Jednom smo u studiju zatekli ogroman komad nekakve ugljenisane instalacije koja, najblaže rečeno, izgleda kao trup Nazgula iz Gospodara prstenova. Sa svojim crnim nepravilnim izraslinama kao demonski akt razobličenja ljudskosti, preteći je stajao u jednom uglu studija i skretao pažnju svakome ko u prostoriju kroči. Neki se kunu da su iz tog čuda čuli i nekakav zvuk. Na kraju smo saznali da je to zapravo ugašeni komad gomile đubreta koji su lokalni komunalci pronašli pored puta i poklonili Nikoli znajuću za njegove stvaralačke afinitete. Ko smo mi da u eri đubreta sudimo šta je umetnost?

Na ovo me uglavnom podsete gorostasi od ljudskih ostataka koji me na svojim čestim turama po Srbiji veoma često na prepad pozdravljaju izranjajući iz obrađenih, neobrađenih, rečnih, zelenih, sivih i ostalih površina. Iako u ovim nakaradnostima naizgled počivaju nepregledne količine otpada, u njima je sadržano glavno štivo za opštenarodnu odbranu od života, pa zajedno sa poznatim industrijskim trovačnicama počinju da dobijaju oblik jednog ogromnog nadgrobnog spomenika.

Izvesno je da su mnogi u stanju da i sopstvene plućne alveole, krvne sudove, kožu, dušu i budućnost svoje dece podrede kao živu građu za megalomanski projekat Balkanske artističke elite, te je simbolički i ovo jedan omaž beskrupuloznom profitu nekolicine i moguće ga je tretirati kao finalno delo i poslednju žrtvu sitnim Bogovima podzemlja, kojima se mole svi oni čije molitve, na kraju, upravo i skončaju kao obično đubre.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure