img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Banana

19. април 2017, 18:41 Teofil Pančić
Copied

Sunday morning
Brings the dawn in
It’s just a restless feeling
By my side

Early dawning
Sunday morning
It’s just the wasted years
So close behind


Ne izgleda kao banana, ne miriše tako, nema ni taj ukus; nije ni čudo: to je ploča, vinilna, gramofonska. I uopšte se ne zove tako, mada su je svi tako zvali i znali, dok je to još bilo važno, dok su postojale ploče, dok je bilo muzike kao nečega životno važnog. Banana joj je samo na omotu, Vorholova, eno je gde se žuti u svim monografijama o umetnosti XX veka. A ploča je u svim antologijama rokenrola, negde pri vrhu; rokenrol je nešto što je jednom postojalo, pa ga se rado sećamo, a i sebe u njemu. Postoji i sada muzika koja se tako zove, ali to je samo jedan odeljak u globalnom supermarketu. Nisam ljut zbog toga, to je sudbina, to jest način bezbolnog nestanka svake uspešne pobune: preuzme je mejnstrim ili, u boljem slučaju, ona preuzme mejnstrim. Na duži rok, izađe na isto.

Banana je nedavno proslavila pedeseti rođendan: objavljena je marta 1967; snimljena je prethodnog aprila u Njujorku, gde drugo? U studiju na Menhetnu, za samo četiri dana. Lou Reed, John Cale, Maureen Tucker, Sterling Morrison i s njima prohladna germanska boginja Nico: monumentalni hodajući raspadi, narkofilske zverine, dekadentni trubaduri, velegradski šljam, provincijalci i foliranti kojima je slučajno zapalo da budu genijalni, blazirani, iznutra razmontirani protopsihopank proleteri; i tri frtalja sata najmahnitije, najprljavije, najopasnije i najnežnije muzike koja je do tada snimljena na planeti, to je Velvet Underground & Nico, to je Banana. Kada sam, pred finale XX veka, dospeo u Njujork i bazao njegovim ulicama i avenijama, grad mi je zvučao baš kao oni, i kao Sonic Youth. Nijedan grad ne zvuči bolje.

Skoro da smo vršnjaci, Banana i ja: kad je snimana bio sam dete i manji od deteta, učio da govorim i hodam, u Skoplju, među paprikama i bostanom, tako južno a tako daleko od južnog voća.

Šesnaest, sedamnaest godina kasnije i osamsto kilometara severozapadnije, čeznuću za Bananom, ali će mi biti nedostižna. Umesto nje, imao sam audio-kasetu, sivkasto-zelenkastu BASF ferro super LH I od 90 minuta, a na njenoj A strani snimljenu celu Bananu, da li od nekog ko ju je imao ili capnutu s nekog radija, ko zna. Vrteo sam je besomučno, nosio je svugde sa sobom, gnjavio ljude na žurkama da je puštamo, i znao sam: tamo gde Banana ne naiđe na odobravanje, tamo nisu moji ljudi, nego neki drugi.

Banana je bila poslednje što sam čuo pred odlazak na voz koji će me otpeljati famoznih 400 kilometara nizvodno, na Topčider, da otplatim četiristodnevni (svaki dan – jedan kilometar?) dug Otadžbini, mada uopšte nisam osećao da sam joj baš to dužan (ali ona nije pristajala na neko drugo poravnanje). Kada je European son otišao u fade out, isključio sam crveni JVC radio-kasetofon i rekao sebi hajde, vrijeme je da se krene. Četiristo dana kasnije, doći ću kući, staviću kasetu nazad u kasetofon, pritisnuti play, začuti onaj milozvučni zvrk kojim počinje Sunday Morning, i uz njega uglavinjati u mračniju polovinu osamdesetih.

Banana je, u vinilnom izdanju i originalnom pakovanju, za mene ostala samo predmet čežnje. Nikada je nisam kupio niti dobio. Dok mi je bilo prevažno da je imam, bila mi je nedostupna. Posle, duboko u devedesetim, kupio sam je u CD izdanju, „bugarskom“ piratskom, verovatno pred SKC-om, gde sam tih godina kupovao na metar i na kilo muziku ukradenu iz nekih srećnijih svetova, dovoljno udaljenih bilo u prostoru ili u vremenu. Ipak, omoti CD-ova, čak i originalnih, kamoli tugaljivih istočnoevropskih pirata, nisu imali ni delić magije omota ploče. Spržena bugarska Banana se žutela nekako otužno i lažno, kao ono plastično voće što je u vidu tzv. aranžmana stajalo po kombinovanim sobama naših dobrih babatetaka i dedastričeva iz duboke provincije. Tako da držim da Bananu nisam nikada ni imao. Sada bih je valjda mogao kupiti, ali šta će mi sada? Sve što mi je mogla dati, dala mi je, i niko mi to ne može uzeti, niti bih ja to mogao izbaciti iz sebe, sve i da hoću.

Malo je toga iz onog života što je još sa mnom. Ali ta kaseta je tu, uz mene, zakačila se kao čičak, prošli smo zajedno sve što se imalo za proći; izbledeo je moj mladićki rukopis, jedva se nazire ono Velvet Underground and Nico, a na B strani White Light, White Heat, ali i to je dovoljno. Omatoreli smo zajedno, Banana i ja; ona je sada već klasična muzika, a ja sam… pa šta znam, recimo ljubitelj klasične muzike, nije to kanda ni tako malo za jedan život.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure