

Verbalni ispadi
Kovčezi, pravo policije da ubije i „ubistvo“ na Filozofskom
Šta su uspeli da izgovore Glišić, Bratina i Vučić, zašto to nema nikakve pravne i političke posledice i kakav efekat izaziva




Međusobne simpatije ili animoziteti, poštovanje ili nepoštovanje političara na vlasti u dobroj meri utiču i na bilateralne odnose zemalja. Od raspada SFRJ četiri nemačka kancelara su, svaki na svoj način, uticali na sudbinu ljudi u postjugoslovenskom prostoru. Navedimo samo kao primer očigledno nežan, gotovo majčinski odnos Angele Merkel prema Aleksandru Vučiću i neskriveni animozitet koji Olaf Šolc nije naročito prikrivao u ophođenju sa Vučićem
Ne samo od zvanične politike jedne zemlje, već i od ličnosti i karaktera ljudi koji je predvode mnogo toga zavisi, pa i bilateralni odnosi između država. Zanimljivo je ispitati odnose Beograda – glavnog grada SFRJ, pa Savezne Republike Jugoslavije, Srbija i Crne Gore i konačno Republike Srbije – sa poslednjih pet nemačkih kancelara.
Šef Savezne vlade Zapadne Nemačke dobio je titulu kancelara (Hitler je formalno bio “vođa i kancelar velike nemačke imperije”) i veća ovlašćenja od svih drugih predsednika vlada parlamentarnih država, sličnim ovlašćenjima predsednika u predsedničkim sistemima kakvi su u Francuskoj ili Sjedinjenim Američkim Državama.
Zbog političke snage svakog nemačkog kancelara, za Jugoslaviju je bilo, a za Srbiju jeste važan njegov/njen odnos prema našoj zemlji i prema predstavnicima vlasti. Pritom nikako ne treba zanemariti lične simpatije ili animozitete u politici.
Kao prevodilac, dobro sam upoznao dvojicu od poslednjih pet nemačkih kancelara, Helmuta Šmita i Helmuta Kola. Gerharda Šredera nisam, ali poznajem veoma dobro njegovog nekadašnjeg potpredsednika Vlade i ministra spoljnih poslova Jošku Fišera, čak i pre nego što je kao levo-radikalni mladić ušao u politiku. Zahvaljujući tome, mogu pouzdano da svedočim o prohujalim odnosima zemalja čiji je glavni grad bio Beograd, a na osnovu njih da izvlačim zaključke o sadašnjoj situaciji, recimo, kada Olaf Šolc dođe u Beograd ne bi li preusmerio politički pravac Srbije po sopstvenoj zamisli.
Marksizam je polazio od toga da uloga ličnosti u istoriji ne može biti važnija od razvoja koji se odigrava prema istorijskim zakonitostima, to je posebno naglašavao Lenjin. Ja mislim da to jednostavno nije tačno. Uloga pojedinca i te kako može biti presudna, što dokazuju upravo Lenjin i njegov naslednik, koga nije želeo, Staljin. Njihove ličnosti, temperament, karakter i shvatanje vlasti uticali su ne samo na njihovu državu, nego zaista na celi svet….
Pročitajte ceo tekst Ivana Ivanjija u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (16. juna)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Šta su uspeli da izgovore Glišić, Bratina i Vučić, zašto to nema nikakve pravne i političke posledice i kakav efekat izaziva


Kod sela Velebit, u blizini gasovoda Turski tok, pronađena su dva velika ranca sa eksplozivom i štapinima, tvrdi predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Na njegovu izjavu padaju mnoge senke


Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić održao je pobednički govor na balkonu, smatra dekanka Fakulteta političkih nauka Maja Kovačević


Zbog toga što je Niš u poslednje vreme „suočen sa aferama, sumnjama na korupciju, ali i hapšenjem aktuelnih i bivših funkcionera“, opozicija u tom gradu počela je da prikupljanja potpise za vanredne lokalne izbore


Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) i drugi medijski savezi istakli su da smena direktora televizije N1 označava početak koordinisanog preuzimanja nezavisnih medija u Srbiji, što ozbiljno ugrožava slobodu novinarstva i pluralizam u zemlji
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve