

BiH
Dodik se vratio na stara podešavanja: Opet huška na raspad BiH
Milorad Dodik ponovio je da ne veruje u Bosnu i Hercegovinu, jer je ona, kako je naveo, nemoguća država i dodao da je njegov jedini motiv Republika Srpska




Međusobne simpatije ili animoziteti, poštovanje ili nepoštovanje političara na vlasti u dobroj meri utiču i na bilateralne odnose zemalja. Od raspada SFRJ četiri nemačka kancelara su, svaki na svoj način, uticali na sudbinu ljudi u postjugoslovenskom prostoru. Navedimo samo kao primer očigledno nežan, gotovo majčinski odnos Angele Merkel prema Aleksandru Vučiću i neskriveni animozitet koji Olaf Šolc nije naročito prikrivao u ophođenju sa Vučićem
Ne samo od zvanične politike jedne zemlje, već i od ličnosti i karaktera ljudi koji je predvode mnogo toga zavisi, pa i bilateralni odnosi između država. Zanimljivo je ispitati odnose Beograda – glavnog grada SFRJ, pa Savezne Republike Jugoslavije, Srbija i Crne Gore i konačno Republike Srbije – sa poslednjih pet nemačkih kancelara.
Šef Savezne vlade Zapadne Nemačke dobio je titulu kancelara (Hitler je formalno bio “vođa i kancelar velike nemačke imperije”) i veća ovlašćenja od svih drugih predsednika vlada parlamentarnih država, sličnim ovlašćenjima predsednika u predsedničkim sistemima kakvi su u Francuskoj ili Sjedinjenim Američkim Državama.
Zbog političke snage svakog nemačkog kancelara, za Jugoslaviju je bilo, a za Srbiju jeste važan njegov/njen odnos prema našoj zemlji i prema predstavnicima vlasti. Pritom nikako ne treba zanemariti lične simpatije ili animozitete u politici.
Kao prevodilac, dobro sam upoznao dvojicu od poslednjih pet nemačkih kancelara, Helmuta Šmita i Helmuta Kola. Gerharda Šredera nisam, ali poznajem veoma dobro njegovog nekadašnjeg potpredsednika Vlade i ministra spoljnih poslova Jošku Fišera, čak i pre nego što je kao levo-radikalni mladić ušao u politiku. Zahvaljujući tome, mogu pouzdano da svedočim o prohujalim odnosima zemalja čiji je glavni grad bio Beograd, a na osnovu njih da izvlačim zaključke o sadašnjoj situaciji, recimo, kada Olaf Šolc dođe u Beograd ne bi li preusmerio politički pravac Srbije po sopstvenoj zamisli.
Marksizam je polazio od toga da uloga ličnosti u istoriji ne može biti važnija od razvoja koji se odigrava prema istorijskim zakonitostima, to je posebno naglašavao Lenjin. Ja mislim da to jednostavno nije tačno. Uloga pojedinca i te kako može biti presudna, što dokazuju upravo Lenjin i njegov naslednik, koga nije želeo, Staljin. Njihove ličnosti, temperament, karakter i shvatanje vlasti uticali su ne samo na njihovu državu, nego zaista na celi svet….
Pročitajte ceo tekst Ivana Ivanjija u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (16. juna)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Milorad Dodik ponovio je da ne veruje u Bosnu i Hercegovinu, jer je ona, kako je naveo, nemoguća država i dodao da je njegov jedini motiv Republika Srpska


Od onih koji bi izašli na referendum njih 41,6 bi glasala za članstvo Srbije u Evropskoj uniji, navodi se u istraživanju javnog mnjenja Centra za evropske politike.


Vrhunac izborne kampanje naprednjačkog režima za deset lokalnih samouprava odigrao se u beogradskoj „Areni“. Opsena Aleksandra Vučića je u prenosu uživo režimskih televizija podignuta na još malo viši nivo. Cirkus je bio kompletan


Pred lokalne izbore u deset mesta, ljudi se opet korbačima i autobusima ganjaju na miting SNS-a u beogradskoj Areni. Poenta je da se pokaže da za Aleksandra Vučića nema malih utakmica


Studenti u blokadi saopštili su da je četvoro njihovih kolega privedeno dok su nosili novac koji su građani donirali za nastavak studentske borbe
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve